Saša Vranić: Trenutak zamrznut na pravom mjestu

Portal Radiosarajevo.ba, u saradnji s portalom Fotografija.ba, otvara ciklus intervjua s mladim fotografima i fotografkinjama iz Bosne i Hercegovine. Cilj nam je predstaviti široj javnosti neafirmirane i manje afirmirane fotografe, čiji radovi zaista vrijede, i od koji se može očekivati samo napredak i uspjesi.

Ove sedmice predstavljamo Sašu Vranića

Otkad i zašto se baviš fotografijom? Je li to samo hobi ili profesionalni angažman?
U principu od kako znam za sebe uvijek se nekako provlačio fotoaparat po kući, jer je moj otac bio fotograf još od svoje srednje škole, tako da je nekako ta ljubav prešla i na mene samog. Neko ozbiljnije eksperimentisanje sa aparatom se desilo otprilike prije nekih 10 godina. Fotografija mi je "isključivo" hobi, tj. bijeg od životnih svakodnevnica.

Lično, ne bih volio da se fotografijom bavim "profesionalno", kako se to već kaže. U većini slučajeva kada neki hobi postane posao od koga se živi onda to prestaje da bude ona prvobitna ljubav koja je bila dok je bio hobi. Kada bih to radio profesionalno onda bi mi hobi bio nešto sasvim treće.

Imaš li uzore u svome radu? Cijeniš li naročito nekog fotografa?
Uzori uvijek postoje, kako domaći tako i strani. Jako cijenim fotografije Toše Dabca i fotografije Jay Maisela.

Šta je za tebe dobra fotografija?
Trenutak zamrznut u vremenu, u pravo vrijeme i na pravom mjestu sa perfektno podešenim parametrima aparata.

Šta bi želio fotografisati a do sada nisi mogao ili stigao?
Hercegovačka sela u jesen, taman nekako sa berbom grožđa.

Jesi li se okušao u analognoj fotografiji?
Ne nažalost, iako je moj otac imao kućnu laboratoriju. Razmišljao sam o tome da počnem raditi nešto i sa filmom, ali trenutno mi je to skupa investicija. Jedva sam sebi iskamčio i pristojan SLR digitalac. [Smijeh]

Šta misliš o Instagramu? Uništava li bit fotografije kao umjetnosti?
Umjetnost je čudna. Sve je umjetnost oko nas, pa tako i Instagram. Lično ga ne koristim, iako je to mnogima danas postala zanimljiva igračkica. Nisam od tipova koji preziru Photoshop ili bilo kakve manipulacije, jer kako god da se okreneš i to je opet umjetnost. Ako fotografija prenosi ono što treba da prenosi, to je odlična fotografija pa bilo da je slikana kartonskim aparatom ili obrađena Instagramom, Photoshopom itd... Nisam opterećen time, kao većina.

Kakva je naša domaća fotografska scena?
Član sam jedino portala Fotografija.ba, pa tako, kada god uhvatim vremena, pratim radove svojih kolega koji se trude da svakim danom postanu sve bolji i bolji. Ugodno sam iznenađen, i sve što mogu reći je da na portalu svakim danom vidim sve bolje i bolje fotografije. Trudimo se. Ostala dešavanja baš i ne pratim.

Koje/a ime/na domaće fotografske scene bi izdvojio?
To bi bili opet mnogi članovi portala Fotografija.ba, ali neću sada nabrajati ponaosob, mnogima ne znam ni ime jer koriste pseudonime itd...

Je li lakše fotografisati ljude ili životinje?
Ovo je neko trik pitanje? [Smijeh] Ljude većinom fotografišem tako da i ne znaju za to, tako da nemam baš puno problema oko samog kontakta, ali ako je kontakt potreban onda se na lijep način, razgovorom, približim samom čovjeku i objasnim mu svrhu svog fotografisanja. Na kraju obavezno pokažem slike. E sada, mislim da bih jednom tigru malo teže prišao i objasnio da sam ja umjetnik. Sigurno bih koristio zum objektiv. [Smijeh]

Ivan Kelava: Nedostaje nam kulture fotografije
Lola Kasalo: Analogna fotografija je kreativnija
Aleksandar Šiljković: Dobra fotografija ima nedovršenu priču
Anja Zebić: Instagram je nepotreban kraj Photoshopa
Jelena Babić: Svi bi danas da budu fotografi