Saša Lošić: "Everblue" je počeo kod Vječne vatre, a nastavlja se u Zagrebu

Saša Lošić Loša govorio je u intervjuu za Jutarnji list o koncertu Plavog orkestra, koji će se 17. februara održati u Domu sportova.

Kazao je da će doputovati iz rodnog Sarajeva, grada u koji se prije nekoliko mjeseci vratio zahvaljujući svojoj partnerici, Slovenki Špeli Možini. Ona radi u diplomatiji, a nedavno je iz Bruxellesa dobila premještaj u Sarajevo, grad u kojem sada s njom živi i Saša, kojeg energija oko nastupa u Zagrebu, u kojem Plavi orkestar nije svirao punih sedam godina, podsjeća na atmosferu iz 1985. kada je njegov bend u našoj metropoli održao prvi veliki koncert u sklopu turneje “Bolje biti pijan nego star”.

Danas, 33 godine kasnije, Plavi orkestar u Zagreb stiže u sklopu aktualne “Everblue” turneje na kojoj snimaju i live album.

"Uz taj album izdat ćemo i dvije nove studijske pjesme od kojih se jedna zove ‘Zona prijateljstva’ i odgovara na pitanje mogu li muškarac i žena biti istinski prijatelji. Inače, ‘Everblue’ turneja je krenula iz Sarajeva koncertom kod ‘Vječne vatre’, kultnim mjestom u glavnoj sarajevskoj ulici gdje se okupilo 50.000 ljudi", kaže Lošić, koji trenutno radi i na prikupljanju audio, video i pisane arhive za dokumentarnu seriju o Plavom orkestru.

"Prvi veliki nastup imali smo u Zagrebu 1983. godine kao 19-godišnjaci, u holu Studentskog centra kao najmlađi pripadnici New Primitives pokreta u kojem su tada predvodnici bili grupe Elvis J. Kurtović i Zabranjeno pušenje. Bili su superiorniji od nas i po furci i po nastupu. Gledao sam ozarena lica publike dok su ispaljivali folove s pozornice i fascinirane novinare Poleta dok su uzimali izjave od Neleta, Seje i Elvisa - osjećajući se svjedocima novog umjetničkog pokreta u rađanju. Mi smo sve to ljubomorno motrili sa strane, premladi i nevažni, čekajući bolje dane", prisjeća se Lošić.

 Ističe da "ako gledamo Plavi orkestar kao pojavu onda je ova grupa posljednji dinosaur u regiji".

Odgovorio je i na pitanje da li je tačno da je u Sarajevu zbog njih jednom zaustavljen promet te da je staklo u Nami popucalo pred naletom njihovih obožavatelja

"Nas je uvijek osiguravao kordon policije, to je bilo jako skupo u to doba. Uvijek smo pretrčavali nekuda, 3-4 godine nismo mogli normalno hodati ulicama. Stalno su nam skakali po autu, sada to tako nestvarno zvuči. Sjećam se, tada je najviše paničario naš vozač s uvijek istom rečenicom: ‘Pobit će nas, ljudi!’ Nekada nismo mogli izaći iz hotela po cijeli dan. Nestane nam cigara, pa ih onda preprodajemo jedan drugome (smijeh)... Opisat ću vam jedan istinit događaj. Usred te masovne euforije oko Plavog orkestra, ja sam ljeta 1985. godine, sa svojim prijateljima otišao na more. Naravno, od tog ljetovanja nije bilo ništa. Stavim ručnik na plažu, u roku od par minuta oko mene nekoliko stotina turista, sjednem na kavu, djevojke vrište, traže autograme...Konačno zamolim svog prijatelja Bojana Hadžihalilovića (jednog od autora omota našeg prvog albuma ‘Soldatski bal’) da me otprati do pošte kako bih nazvao menadžera (nije bilo mobilnih telefona) da dođe po mene jer je moj boravak ovdje postao nemoguć. Čim sam ušao u poštu, žena sa šaltera mi je uzbuđeno rekla: ‘Zabranjeno pušenje!’ Nasmijao sam se, skromno iznenađen, i pokroviteljski joj odgovorio: ‘Ne, ne, Plavi orkestar’. Ona me hladno pogledala i rekla: ‘Ugasite cigaretu, molim vas’ - prisjeća se Saša.