Sanel Redžić za Radiosarajevo.ba: U svijetu gitare, BiH je značajna sila

Za mnoge ljubitelje muzičke umjetnosti jedno od najljepših djela gitarske literature je Koncert za gitaru i orkestar Aranjuez španskog kompozitora Joakina Rodriga. Uz pratnju Sarajevske filharmonije, ovaj biser orkestarske umjetnosti imamo priliku čuti u izvođenju sjajnog soliste –Sanela Redžića. 

Ovaj dvadesetšestogodišnji umjetnik jedan je od onih koji slavnu tradiciju bh. gitare uspješno pronosi po svijetu. U rodnoj Tuzli školovao se kod poznatog profesora Predraga Stankovića, iz čije je majstorske radionice do sada izlazilo na desetke uspješnih gitarista. Redžić je nastavak školovanja ostvario u Weimaru, gdje i danas živi i predaje, a u kreiranju njegovog umjetničkog bića učestvovali su najpoznatiji gitaristi današnjice kod kojih je Redžić pohađao majstorske kurseve. 

Koncert Sarajevske filharmonije na programu je u četvrtak 23. aprila s početkom u 20:00 sati u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Suorganizator koncerta je BHAAS  bh.-američka akademija nauka i umjetnosti. Uz Sanela Redžića kao solistu u Koncertu Aranjuez, nastupit će i američki pijanista Daniel Paul Horn koji će izvesti kompoziciju Jacoba Banksa Lumine. Na repertoaru je Simfonija br. 1 Ludwiga van Beethovena, a orkestar će predvoditi američka dirigentica Nyela Basney. Isti program ponovit će se u petak 24. aprila u Brčkom

Ovaj solista međunarodno priznate karijere do sada je osvajao prestižne nagrade širom svijeta. Godišnje izvede oko četrdesetak koncerata, a samo u ovoj godini nastupat će na tri kontinenta – Evropi, Južnoj Americi i Aziji. Sada je s nama u Sarajevu, uživajući u probama pred koncert sa Sarajevskom filharmonijom. U intervjuu za Radiosarajevo.ba pričamo o gitari, instrumentu koji je unazad nekoliko decenija još uvijek bio prilično potcijenjen u visokim umjetničkim krugovima.  

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba  

Radiosarajevo.ba: Da li su za gitarsku umjetnost u svijetu nastupili bolji dani? 

Redžić: S obzirom na to da preko deset godina imam priliku da učestvujem u gitarističkoj scenu u svijetu, mišljenje struke je da je ona izuzetno napredovala i da se nevjerovatnom brzinom širi. Podatak koji o tome svjedoči je da imamo preko 300 gitarskih festivala širom svijeta, od kojih je jedan i ovaj naš sarajevski Guitar fest, ovdje prisutan već pet godina. Nevjerovatno je koliki broj mladih ljudi se odlučuje baviti klasičnom gitarom i koliko dobrih instrumentalista u svijetu trenutno svira. Vjerovatno vam je poznato da sam osvajao nagrade na velikom broju takmičenja tako da sa zanimanjem pratim nove generacije nagrađenih na istim tim takmičenjima. Mogu da kažem da je nivo iz godine u godinu sve viši. 

Radiosarajevo.ba: Da li griješimo ako kažemo da je Bosna i Hercegovina jedna od značajnijih sila u svijetu klasične gitare? 

Redžić: Ne griješimo uopće. Kada sam na nekom drugom kraju svijeta, često me pitaju kako je moguće da iz ovog našeg podneblja – misleći na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju, Hrvatsku pa čak i Sloveniju, dolazi toliki veliki broj vrhunskih profesionalaca. Imamo zaista jednu armiju jako dobrih predstavnika u svijetu koji dolaze s ovog područja. U čemu je tajna, na koji način to radimo? Pretpostavljam da je za to zaslužan sistem školovanja kakav vlada u našoj zemlji i danas, a ne postoji, recimo, u Njemačkoj. To je da učenik od najmlađeg uzrasta može besplatno pohađati muzičku školu, gdje dva puta sedmično po 45 minuta ima nastavu instrumenta, uz još dva dodatna časa teorije. Mislim da je taj kontinuiran rad s nastavnikom veoma važan. 

Radiosarajevo.ba: Tradicija gitarskog školstva u našoj zemlji duga je pedeset godina, a i vaša rodna Tuzla važan je činilac u svemu tome...

Redžić: Upravo tako, moram spomenuti svog profesora Predraga Stankovića, koji je prošle godine otišao u penziju i koji još od sedamdesetih godina bilježi velike uspjehe sa svojim učenicima. Neki od njih danas predstavljaju značajna svjetska imena. Spomenut ću samo Denisa Azabagića, prvog iz te plejade, koji je danas profesor u Chicagu. U Sarajevu smo imali niz vrhunskih imena koji su izašli iz klase profesorice Mile Rakanović, s kojom, nažalost, nikada nisam imao čas, ali sam čuo da je jako dobro radila sa svojim učenicima. Ta tradicija gitarske pedagogije nastavlja se i danas. 

Radiosarajevo.ba: Da li razvoj gitarske literature prati ovaj uzlet? Postoji li dovoljan broj kompozitora koji stvaraju za gitaru? 

Redžić: Ako uzmemo u obzir da je gitara relativno mlad koncertni instrument i da se na pozornicama pojavljuje tek u osamnaestom vijeku, a to je mnogo iza violine i klavira, te ako uzmemo u obzir koliki je broj kompozitora tada stvarao za gitaru, a koliki danas, vidimo kakav se napredak desio u proteklih 200 godina. Danas imamo nekoliko hiljada autorskih imena koja potpisuju djela za gitaru. Imam velik broj prijatelja koji danas komponiraju i prate taj trend. 

Radiosarajevo.ba: Kako se gitara sa svojim nježnim zvukom danas nosi s velikim brojem publike? Da li je moguće raditi velike koncerte bez ozvučenja? 

Redžić: Svirao sam bez ozvučenja koncerte u salama pred oko 1000 slušalaca. Tajna je u dvije stvari – sala mora biti dobra, namjenski građena za koncerte klasične muzike, a morate imati i dobru gitaru koja projicira glasan i lijep ton. Gitara se, paralelno s napretkom o kojem smo govorili u dosadašnjem razgovoru, razvijala i konstrukcijski. U proteklih nekoliko decenija došlo je do velikih promjena u načinu gradnje i tehnologiji. Prije dvjesto godina sviralo se na žicama napravljenim od životinjskih crijeva, pa su se tada na gitari mogli izvoditi samo salonski koncerti. U dvadesetom stoljeću svirali smo na žicama od najlona, dok se danas one prave od karbonskih vlakana i u stanju su izbaciti još više tona iz instrumenta. U protekle tri decenije jedna grupa mastora iz Njemačke je razvila posebnu gitaru s dvostrukom prednjom pločom, koja projicira još više zvuka. Upravo takvu gitaru trenutno i ja imam sa sobom. Moguće je, znači, pokriti jednu prosječnu koncertnu dvoranu, ali ipak za nastupe s orkestrom ili pred više ljudi, potrebno je diskretno ozvučenje. Tako ću nastupiti i sa Sarajevskom filharmonijom. 

Radiosarajevo.ba: Djelo koje ćete svirati, koncert za gitaru i orkestar Joakina Rodriga, ima zanimljivu priču o nastanku. Možemo li je čuti? 

Redžić: Da... kada god sviram ovaj koncert uvijek se sjetim toga. Joakin Rodrigo, španski kompozitor koji je živio 98 godina, još u svojoj trećoj godini je zbog bolesti postao slijep. Svu svoju muziku, zapravo, napisao je na klaviru, ali je gitaru neizmjerno volio. Oženio se tridesetih godina XX stoljeća, a tokom medenog mjeseca sa suprugom je posjetio mjesto Aranjuez. On taj gradić nije mogao da vidi, ali ga je mogao doživjeti i pod tim utiskom nastao je prvi stav koncerta. nakon toga, partiture su čekale neku novu inspiraciju. Međutim, na porođaju je njegova žena izgubila dijete i bila je u opasnosti da i sama podlegne. U tim teškim danima, moleći Boga da mu makar poštedi suprugu koju je mnogo volio, Rodrigo piše taj znameniti drugi stav koji danas spada u najpoznatije i najčešće izvođene melodije za gitaru. Treći stav, koji je pun optimizma i poleta, nastao je nakon njenog ozdravljenja. Svaki put kada izvodim ovaj koncert, nanovo se zaljubim u tu melodiju i ta sazvučja. Baš zato se i radujem da imam priliku uz Sarajevsku filharmoniju izvesti ovo djelo.

Radiosarajevo.ba: Mnogo sreće!