Samra Koričić: Sci-fi živi i u Sarajevu

Radiosarajevo.ba
Samra Koričić: Sci-fi živi i u Sarajevu


Ako volite naučnu fantastiku i fantasy, odnedavno postoji lokacija na kojoj možete da dijelite vaše oduševljenje sa istomišljenicima. Svakog ponedjeljka u Domu Mladih, Skenderija, možete da pogledate film, diskutujete i učestvujete u drugim aktivnostima “Sarajevo Science Fiction Club”-a (SASFC).

Nakon dva uspješna sastanka se bliži i treći, a povodom toga smo pričali sa Samrom Koričić, pokretačicom inicijative.

Radio Sarajevo: Pozdrav Samra, predstavite nam se!
Koričić: Kreativna sam osoba koja ima potrebu za sveobuhvatnom slikom stvarnosti. Diplomirala sam novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu prije nekoliko godina, otad živim i radim u Sarajevu. Prvo sam radila u medijima, zatim kao PR i stručni saradnik u jednom federalnom ministarstvu, sad sam u jednom državnom ministarstvu. Imam zanimljiv i odgovoran posao.

Takođe imam brojne interese, a zadovoljavanje mojih afiniteta uglavnom ovisi od toga koliko pametno organiziram svoje vrijeme, što je valjda tajna uspjeha svakog od nas, mislim da napredujem u tome. Čitam - sf i ne samo sf, pišem - uglavnom sf, neke svoje osvrte i novinarske članke povremeno, radim na svom masteru koji je pri kraju i koji obrađuje temu politizacije kulturnih identiteta u BiH, nakon posljednjeg rata. Kad ne zabušavam - idem na tečaj slikanja Galerije Boris Smoje.

Gledam TV, posebno određene programe koji me zanimaju, CNN news i Discovery channel. Znatiželjna sam osoba, volim putovati i upoznavati druge i drugačije - krajeve, ljude, kulture..

Radio Sarajevo: Kako ste došli na ideju da osnujete SF klub?
Koričić: Željela sam biti član takvog jednog kluba u Sarajevu, a kako takav Klub nije postojao, odlučila sam ga osnovati. Na svoju ulogu u ovoj priči gledam kao na ulogu nekog ko je pokrenuo stvari, vjerujem da je veliki broj mladih ljudi, i onih koji se tako osjećaju, koji će zajedno izvesti ovaj projekat na najbolji mogući način. Mislim da je previše praznog hoda u sadržajima za mlade u našem glavnom gradu, i da još mnogo tih nekih praznina treba biti popunjeno. U Sarajevu postoje entuzijasti, samo treba iskoordinirati, usmjeriti i uskladiti njihove napore i ideje. I naravno, bilo bi poželjno da isti budu i podržani financijski, barem u određenoj mjeri, kako bi uspješno realizirali svoje ideje.

Po mom mišljenju, gradu nedostaju tribine, češći javni skupovi koji ne moraju nužno imati politički predznak, mada ne bi bilo neobično da se dotiču socijalnih tema, to nam je ipak svakodnevnica i izvor frustracija svagdasnjih. Demistifikacija tih i takvih problema, iskren i otvoren razgovor na temu, pomogli bi ljudima u stvaranju socijalne kohezije, dubljeg razumjevanja. Iako se čini da je trend izgradnja zidova među ljudima, i prenaglašavanja svega onog što nas, navodno, odvaja i razlikuje, mnogo je više toga što nas spaja i čini sličnima.

U svakom slučaju, zajednički život je mnogo više od miroljubive koegzistencije i tolerancije.

Naučna fantastika je žanr u kojem autori promišljaju aktualnu stvarnost, ili buduću stvarnost, ili pak alternativnu povijest, razmatrajući utjecaj napretka nauke i tehnologije, i udahnjujući joj svoju kreativnu i maštovitu viziju.

Aktualna stvarnost je puna osjetljivih pitanja, svijet je na ivici - biti ili ne biti, najskuplja industrija na svijetu je industrija oružja, istovremeno 1 milijarda ljudi na svijeti pati od posljedica krajnjeg siromaštva, što je - pored proizvodnje oružja za masovno uništenje, najveći problem današnjice – svaki dan u Africi 30000 djece umre od gladi, a ljudi na ovom kontinentu umiru i od zagađene, prljave vode, jer nemaju vodovode niti sisteme koji bi pročišćavali vodu koju piju.

Zaštita okoliša je sve alarmantnije pitanje, a na zadnjem međunarodnom skupu na ovu temu, u Kopenhagenu, svjetski čelnici opet nisu pronašli kritičnu masu volje tj. (financijskih) interesa, kako bi svijet zajedno krenuo u odbranu planete na kojoj živimo, i čiji smo dio.

Od postanka SF-a kao žanra, autori koji se bave ovom oblasti promišljaju svijet i svoju okolinu na drugačiji način. Obično su to ljudi širokih, filozofskih vizija, često tehnički obrazovani i često društveno angažirani, praktični idealisti ili tek sanjari zagledani u nebo.

Ovi ljudi svojim su idejama i izumima mijenjali svijet, i danas, naučnici modernog doba često svoju inspiraciju crpe upravo iz djela naučno-fantastičnih autora.

Radio Sarajevo: Koja su Vam omiljena djela?

Koričić: Omiljena djela ili autori koji su me privukli SF-u, nisu uvijek i nužno sf autori, ali su bili inspiracija mnogim sf autorima, npr. Albert Einstein, on je definitivno bio čovjek sa vizijom, njegove misli i ideje su išle u mnogim smjerovima, kako naučnim, tako i društvenim, svojim genijalnim umom on je promišljao stvarnost veoma sveobuhvatno. Drugi čovjek sa vizijom kojem moram navesti, i kojem sam još kao dijete zamijetila i ostala fascinirana je Leonardo da Vinči, on me je takođe fascinirao upravo svojom univerzalnošću, sveobuhvatnom slikom svijeta, živim i analitičnim umom. Zatim tu su brojni filozofi sa svojim inspirativnim mislima, od kojih mi je nekako uvijek urezana ona Kantova o «zvjezdanom nebu nada mnom i moralnim zakonom u meni», Jungovo kolektivno nesvjesno itd.

SF autori veoma često kombiniraju spoznaje svijeta - naučne, društvene, kulturne, oni su jedan vid čuvara najboljih i najdragocjenijih ideja, koje kreativno oblikuju i pretapaju u potencijalnu budućnost svijeta.

SF književnosti su me privukle kratke priče iz «Future», hrvatskog SF časopisa, sa kratkim pričama i novelama domaćih i stranih autora, i dalje je format kratkih priča nešto što preferiram u SF-u.

Od kasnijih djela koje sam čitala, a moram reći da je ostalo još mnogo toga nepročitanog, autori koji su me «oborili s nogu» svojom maštovitošću i stilom su Artur C. Clark, Isaak Asimov, Philip K. Dick, Neil Gaiman, Douglas Adams, njihova djela su uglavnom i poznata široj javnosti. Preporučujem da svi pročitaju Clarkove «Odiseje», Asimovog «Ja, robot» koji je zbirka nekoliko priča, Dickovog «Čovjek u visokom dvorcu», «Američke bogove» Neila Gaimana i «Autostoperski vodič kroz galaksiju» D. Adamsa. Od domaćih autora izdvojila bih nešto što se može ubrojiti u jedan od podžanrova sf-a, kultnu knjigu Karima Zaimovića «Tajna džema od malina».

Brojni su filmski autori koje cijenim takođe - Kubrick, Spielberg, Lynch...a najdraži filmovi iz ove oblasti su mi Equilibrium, A.I. Artificial inteligence, Bliski kontakti treće vrste, Matrix, Immortel od Enki Bilala, a od fantazija LOTR naravno, i još mnogo, mnogo toga..

Radio Sarajevo: Da li ste zadovoljni sa dosadašnjim odgovorom na inicijativu?
Koričić: Veoma sam zadovoljna, i ugodno iznenađena odazivom, u samom početku imali smo na prvom sastanku koji je najavljen na grupi na FB-u tek par dana prije – 15ak ljudi. Na drugom sastanku imali smo još desetak više.

Želi istaknuti da nije kvantitet, već kvalitet ono što me posebno veseli – članovi kluba su već sad ljudi koji su veoma znatiželjni, educirani u ovoj oblasti i rekla bih generalno i inteligentni i obrazovani – što potvrđuje moju teoriju o sf autorima i publici, takođe veoma angažirani, entuzijastični i pozitivne osobe.

Zajedno osmišljavamo buduće sadržaje Kluba, sa velikim entuzijazmom, radošću i elanom. To mi je potvrda da je jedan ovakav Klub trebao biti pokrenut, i drago mi je da je tako i bilo.

Radio Sarajevo: Koji su budući planovi?

Koričić: U opisu djelatnosti i planovima Kluba su različite stvari - čitaćemo i komentirati sf knjige, imaćemo projekcije filmova kao i dosad ( na prvom sastanku gledali smo, na velikom platnu u velikoj Sali Doma mladih, prvi SF film ikad snimljen, «Putovanje na mjesec» iz 1908. godine, a na drugom «Immortel (ad vitam)», kultni film uglednog strip crtača, porijeklom Bosanca, Enkija Bilala).

Imaćemo goste-predavače iz BiH, regije i inozemstva, koji će predstaviti našim članovima i publici svoja djela i dati korisne savjete o načinu pisanja SF-a. Klub će praviti promocije, konferencije, organizirati druženja i koncerte, kostimirane zabave.. SF je veoma inspirativan žanr.

Radio Sarajevo: Čujemo da ste se i sami okušali u pisanju SF priča?
Koričić: Hm, do prije nekoliko godina nisam uspjevala napisati priču. Prijašnja iskustva, uglavnom iz srednje škole bile su pjesme, i razne vrste tekstova, kasnije novinarskih članaka, osvrta, reportaža, eseja. Oduvijek volim pisati. Počelo je tako što bih napisala naslov i zurila u njega. Onda sam jedan dan počela pisati priče. Svaki put, nakon što bih stavila neki naslov koji mi je u tom trenutku pao na pamet, je trajalo smišljanje i pisanje onoliko dugo koliko treba vremenski da se otkuca tekst. I sve što bih napisala bio je neki oblik sf-a. Još nikad nisam uspjela napisati priču koja nema tu dimenziju. Pretpostavljam da je to zato što se u tom žanru osjećam potpuno slobodno, što mislim da je piscu najvažnije.

Naravno, mislim da treba pohađati radionice pisanja, i na internetu ima dobrih savjeta i stranica posvećenih kako općenito piscima tako i piscima sf-a, kako početi, kako oblikovati likove, kako razvijati radnju, ubacivati opise.. Ti savjeti mogu biti veoma korisni, i preporučujem svima da puno čitaju i pišu. Svojedobno sam, u nekom grču pisca-početnika, pitala Miljenka Jergovića – kako on uspjeva da piše tako dobro, i kvalitativno i kvantitativno, a on je odgovorio – «Treba pisati, mnogo pisati, nešto od toga biti će i dobro.» Mislim da to i jeste najbolji savjet. Zagrliti laptop, sad imate i netpad-e koji su stvarno prenosivi i prakticni, i nosati ga sa sobom, zapisivati ideje i zamisli kad god vam padnu na pamet i dođe inspiracija. I nemojte čekati inspiraciju da sjednete za kompjuter.



mirza, radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije