Nakon historijskog govora u Skupštini: Shaip Kamberi o stanju u Srbiji

Srbija je jučer dobila novu vladu.

Poslije ekspozea nove-stare premijerke Ane Brnabić, za raspravu u Skupštini Srbije se prvi javio šef poslaničke grupe Ujedinjena dolina – SDA Sandžaka Shaip Kamberi, koji je, uz ostalo, vlast u Srbiji nazvao autokratskom i totalitarnom, a za stanje u Srbiji rekao da u njoj „ksenofobija cvjeta“ i da se upućuju prijetnje manjinama, koje nemaju nijedno ministarsko mjesto.

Razgovarao: Faruk Vele

Spominjao je i opkoljeno Sarajevo. Srbija je, kako je rekao, problematična sama za sebe, ukazujući da je teško bilo pomisliti da će jedina opozicija u parlamentu biti šest poslanika nacionalnih manjina.

Baš je tužno za demokratiju, dodao je, jer ovakav parlament nije mogao proizvesti ni Slobodan Milošević. Aleksandar Vučić i [Ivica] Dačić su se pokazali efikasniji od svojih političkih očeva, istakao je Kamberi, uz ocjenu da je stanje u Srbiji kao u Bjelorusiji, samo što u Minsku ima protesta na ulicama.

Nastup predstavnika Albanaca iz Preševske doline izazvao je nervozu i prilično burne reakcije, akteuelnog predsjednika Skupštine Srbije, a doskorašnjeg šefa srbijanske diplomatije, Ivice Dačića, koji je tražio od Kamberija da ga ne provocira, kao i premijerke Brnabić, koja je iznijela niz optuži na Kamberija.

Bošnjaci i Albanci

U intervjuu za portal Radiosarajevo.ba Kamberi otvoreno govori o Srbiji danas, regionu, Albancima i Bošnjacima.

Radiosarajevo.ba: Šta je bio povod za Vaš jučerašnji istup, gdje ste iznijeli dosta teških riječi na račun vlasti u Beogradu?

Kamberi: Jučerašnji dan je pokazao da skupštinska većina, odnosno vlast u Srbiji, ne žele da čuju nikakve primjedbe, to jeste žele da uguše svaki glas koji ima primjedbe na njihov rad. To je prvo.

Kao drugo, ja sam politički predstavnik Albanaca i predstavnik stranke Albanaca koja je osnovana još devedesetih. Ono što mi tražimo jeste da se poštuje Ustav Republike Srbije i da se osiguraju mjesta za Albance u državnim organima, kojih sada ima tek simbolično. Kada je 2013. godine premijer Srbije bio upravo Dačić, potpisano je pet sporazuma. Tražilo se da se zahtjevi Albanaca tretiraju i da se oni rješavaju u pogledu integracije, zdravstva, obrazovanja, priznanja diploma s Kosova i svih sfera društvenog života.

Međutim, mi se od tada do danas, umjesto jednog afirmativnog procesa, stalno susrećemo s odlukama vlade koja nas vraća nazad. Čak i ona prava koja su nam po Ustavu zagarantovana kao specijalna prava, mi ih gubimo.

Godinama se nagomilava jedna frustracija u odnosu na beogradsku vladu. I moj nastup je bio upravo u tom smislu. Da ljudi koji rade na integraciji Srbije u Evropsku uniju moraju da poštuju standarde EU. Ukoliko ne žele, moraju biti svjesni da neće biti dio EU. Oni žele dijalog sa Albancima. Svi su svjesni da ne može postojati dijalog između dva naroda koji su bili u ratu, ako država koja je počinila te zločine nad jednim narodom, te zločine ne priznanje i ne traži zvaničino izvinjenje.

Uporno se i to odbija, traži se neki kompromis na Kosovu, a kosovski rukovodioci se zovu raznim pogrdnim imenima, da su narko-dileri tid. A navodno hoće dijalog sa Albancima. E, takav dijalog neće imati! Mi za takav dijalog nismo zainteresovani i sigurno nećemo kao Albanci Preševske doline u takvom dijalogu učestvovati. Ono što se traži jeste da se poštuju standardi EU za manjine, a u pogledu Albanaca Preševske doline, mi tražimo uspostavljanje načela reciprociteta sa pravima Srba na Kosovu.

Ne osporavamo pravo Srbije da se brine za Srbe na Kosovu. Mi osporavamo činjenicu da Srbija izbjegava da te iste standarde upotrebljava i za manjine na njezinoj teritoriji. Posebno za manjine južno od Vojvodine. Jer, situacija sa Albancima i Bošnjacima na Sandžaku je drugačija u odnosu na Mađare i druge manjine kojima autonomija Vojvodine garantira, ipak, izvjesna prava.

Radiosarajevo.ba: Šalju se poruke pomirenja iz Beograda, govori se o "Mini Šengenu", no koliko je, po Vašem iskustvu, Srbija iskrena u namjerama da gradi mir na prostorima Zapadnog Balkana?

Kamberi: Evo, ja ću to objasniti na jednom primjeru. Predsjednik Vučić je potpisao Washingtonski sporazum 4. septembra u kom jedna od tačka kaže da će, što se tehnologija tiče, izbjegavati kinesko tržište. Jučer smo u ekspozeu premijerke Brnabić čuli da im je glavni cilj da imaju najbolju saradnju sa Kinom kao jednom od ekonomskih sila u svijetu!? Dakle, sjedenje na dvije stolice, nastojanje da se igra uloga bivše Jugoslavije kao nesvrstane zemlje.

To je ružna kopija Titove Jugoslavije. Srbija nije takva da može odigrati tu ulogu. Srbija je okružena NATO-om sa svih strana. Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Mađarska, Rumunija, Bugarska, svi su u NATO-u, NATO je u Bosni, NATO je na Kosovu. Dakle, sa svih strana Srbija je okružena NATO-om. Hoće evropske integracije, neće atlanske integracije. To govori da Srbija nije iskrena u svojim namjerama. Pokušava, i ova vlada, kao i ona Tadićeva da kupuje vrijeme od EU i Amerikanaca, a da ne rješava krupne probleme koji postoje u njenom društvu. Pa i u odnosima sa susjedima.

Radiosarajevo.ba: Vi ste jučer govorili o političkim očevima Vučića i Dačića, dakle, Šešelju, Miloševiću... Da li je ideološka podloga na kojoj s počeli ratovi devedesetih još živa? Bojite li se da bi Srbija ponovo mogla da bude faktor nestabilnosti na našim prostorima?

Kamberi: Pa, sigurno, s obzirom na njezin stav prema RS-u i Bosni, može se očekivati da i u budućnosti ohrabruje Srbe u Bosni za ono što Milorad Dodik traži – otcjepljenje ili samostalnu državu.

Srbija ima izvjesne namjere i o podjeli Kosova, ali ona nije svjesna da Albanci danas nisu više Albanci '70-ih godina prošlog stoljeća, da su Albanci drugi narod na Balkanu i da bez Albanaca, bez sređivanja odnosa sa Albancima, ni Srbija, niti Balkan mogu da budu stabilni.

Dakle, što prije njima bude jasnija ta činjenica, brže će doći do sporazuma. Iskreno sumnjam da će i ova vlada ispunjavati sve preuzete obaveze, no hajde da vidimo, da vidimo koliko su iskreni u želji da postignu sveobuhvatni sporazum s Kosovom i da konačno stave tačku u stoljetni spor Albanaca i Srba od koga zavisi stabilnost Balkana.

Dosta je bilo ratova

Radiosarajevo.ba: S obzirom da predstavljate i SDA Sandžaka, kako vidite položaj Bošnjaka na Sandžaku u svjetlu činjenica koje ste iznijeli i budući rasplet tih odnosa?

Kamberi: Kad smo formirali poslaničku grupu sa SDA, ja sam rekao da idemo u neku prirodnu saradnju sa strankom, odnosno manjinom u Srbiji koja ima slične ili iste probleme kao Albanci Preševske doline. Dakle, ako pogledate izvještaje o progresu Srbije, odnosno izvještaje o položaju manjinama, vi ćete vidjeti da su ti problemi slični.

Ni Bošnjaci, ni Albanci nisu integrisani u strukture državnih institucija. Ako su negdje i integrisani, to je sasvim, sasvim simbolično. Oni se susreću sa ogromnim problemima u ekonomskom smislu zbog toga što država i Sandžak i Preševsku dolinu održava u nekakvom prividnom vanrednom stanju, gdje se pokazuje da nema stabilnosti za investicije.

Mi smo čuli prije dva dana predstavnika SNS-a, gospodina Martinovića koji je rekao da predsjednik otvara fabrike, od Subotice do Vranja. Dakle, ne do Preševa, ne Bujanovca, ne do Tutina, ne do Sjenice i Pazara. Oni pokušavaju stvaranjem nekakve bezizlazne situacije da otežavaju život ljudima, a mladi ljudi iz našeg regiona bježe.

Dakle, problemi su slični. Situacija je slična, odnos države je sličan, s tim što odnose prema Albancima opterećuje i pitanje odnosa Srbije prema Kosovu. Nekako mi ispadamo kao taoci tih odnosa. Ja se nadam da će, prije svega, Kosovo, koje pokušava da preuzme neke direktnije obaveze prema Albancima Preševske doline, u nastavku razgovora sa Srbijom, konačno ispostaviti zahtjev za uspostavljanje reciprociteta u pravima sa Albancima kako bi se prevazišla ova teška situacija.

Radiosarajevo.ba: Kako vidite budućnost odnosa na Balkanu?

Kamberi: Srbija pokušava da uspostavi "Mini Šengen". Potpisala je dogovor sa Albanijom, Kosovo je skoro pristupilo, čekaju se Crna Gora, Sjeverna Makedonija, BiH... Interes je svih naroda Balkana jeste u zajedničkoj saradnji. Njihov prosperitet zavisi od toga. Dosta je bilo ratova!

Previše vremena oduzimaju ratovi i ovo nenormalno stanje koje onemogućava da ljudi na Balkanu slobodno, prije svega, komuniciraju, i u ekonomskom, i u svim drugim pravcima.

Preduslov te stabilnosti je priznavanje Kosova od strane Republike Srbije. Bez odricanja hegemonistirčkih težnji Srbije prema Kosovu, teško može doći do neke ozbiljnije saradnje, iako su ove inicijative i potpisane. Dakle, ne može Srbija tretirati Kosovo kao neprijatelja, a imati prijateljsku saradnju sa Albanijom.

Srbija mora da zna da saradnja sa Albancima mora biti jedinstvena, da su Albanci jedan narod na Balkanu, iako podijeljen u dvije države. Ali te države sarađuju, donose zajedničke odluke. Te države čine zajedno drugi narod na Balkanu, poslije Srba. I on njih zavisi stabilnost Balkana.

Hegemonističke težnje

Radiosarajevo.ba: Kada govorite o težnjama Srbije za hegemonijom, da li mislite i na ostale države Balkana?

Kamberi: Da, ta parola od Karlobaga do Virovitice, i dalje je živa u nekim krugovima, po Beogradu se to i dalje spominje. Mi imamo fašističke pokrete u Beogradu.

Mi smo prije nekoliko dana imali izložbu slika ratnih zločina počinjenih na Kosovu. Ja sam pitao premijerku Brnabić, ako želi saradnju sa Albancima, ako želi kompromis sa Albancima, prvi korak koji treba da učini jeste da posjeti tu izložbu i da vidi svojim očima kako su tamo ljudi ubijeni, masakrirani i da pokaže da se kolektivna svijest Srbije u odnosu na taj konflikte mijenja. Oni će jedan dan morati da priznaju te zločine. Zločini su počinjeni u ime srpskog naroda i srpske države.

Radiosarajevo.ba: Nije li slična situacija s pitanjem genocida u Srebenici?

Kamberi: Od države u kojoj se veliča Ratko Mladić ne možemo očekivati da će priznati genocid u Srebrenici. To sve mora da se mijenja iz korijena i da Srbija konačno raskine sa svojom represivnom prošlošću. Nažalost, u Srbiji ne postoji pozicija, i to 20 godina poslije Miloševića, koja je spremana da napravi diskontinuitet sa bivšim režimom i hegemonističkim težnjama koje Republika Srbija ima.