Sabina & Zdravko: Crazy Dance

Radiosarajevo.ba
Sabina & Zdravko: Crazy Dance

Sabina Pezo rođena je u Mostaru, diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu u klasi Nusreta Pašića, a bavi se animacijom, slikarstvom i pravljenjem unikatnog nakita. Zdravko Cvjetković rođen je u Zenici, diplomirao je na nastavničkom odsjeku na ALU u klasi Radoslava Tadića, a bavi se animacijom, ilustracijom, karikaturom i stripom. Oboje rade kao animatori u studiju Prime Time.

Radiosarajevo.ba: Vaša profesionalna suradnja počela je sa animiranim filmom Crazy Dance, kako je došlo do toga?
Sabina Pezo:
Mi smo se upoznali na kampu animacije u Neumu, 2004. godine, kada smo učestvovali kao učenici i prolazili kroz sve te kurseve. Iz toga se izrodio i taj zajednički projekat. Zdravko je autor filma, a ja sam koautor. Nakon toga smo čak počeli i da predajemo na tim istim kampovima.


Zdravko Cvjetković:
Zapravo vodimo 2D radionice zajedno sa kolegama iz firme. Radimo sa djecom, a svake godine imamo dva kampa gdje u sedam dana treba da uradimo neki kratki film za pokaz. Što se tiče filma Crazy Dance, ideja je nastala 2006. godine, da bi zatim predali projekat Fondaciji za kinematografiju i dobili sredstva za film. Film je krenuo u produkciju 2008., a završen je 2009.  Premijerno je prikazan u takmičarskom programu SFF-a, nakon čega je prikazan na još nekoliko svjetskih festivala. Prikazivan je u Srebrenici, Banjaluci, New Yorku, Parizu, Atini, Ljubljani te je imao prilično zapažen festivalski život. Budući da nam je ovo prvi profesionalniji film, veoma smo zadovoljni njegovim festivalskim uspjehom. Prije njega smo radili kratke 2D i 3D animacije koje su bile malo eksperimentalnijeg tipe, što znači da smo još uvijek učili. Na Crazy Danceu smo već usavršili 3D tehniku, a to nam je bio i prvi timski rad u studiju. Obično kažu da se prvi mačići bacaju u vodu, ali to kod nas izgleda nije slučaj, budući da smo sa prvim radom otišli prilično daleko.

 

Radiosarajevo.ba: Da li se film gdje prikazivao mimo festivala?
Zdravko:
Pored festivala, organizovali smo i nekoliko privatnih projekcija u BiH, budući da sam ja iz Zenice, a Sabina iz Mostara, pa smo u svakom gradu organizovali po jednu. U Zenici smo u Gradskom muzeju imali izložbu i projekciju filma, a u Mostaru u Abraševiću. Napravili smo nešto kao making of izložbu filma, a zatim smo prikazali i video nastanka te i sam film. U Sarajevu smo isto napravili u Meeting Pointu. Također smo ga prikazivali i u okviru kampa animacije na Igmanu te je bio i na repertoaru multiplexa Ekran u Zenici prije prikazivanja nekih Disney/Pixar filmova.

Zadnji put je Crazy Dance prikazivan na festivalu u Banjaluci, koji je završio prije nekoliko dana, a budući da festivalski život kratkih filmova traje dvije godine, najvjerovatnije ga više i nećemo slati na festivale, ali moguće je da će se prikazivati u okviru noći animacije u Kriterionu.

Radiosarajevo.ba: O čemu film govori?
Zdravko:
Film govori o jednoj gljivi koja nastane nakon nuklearne eksplozije. To naizgled nevino biće pokušava da spozna odakle uopće tu i polazi da upozna svijet oko sebe, ne znajući da uništava sve što dodirne. Tako putuje cijelim svijetom i kroz sva agregatna stanja... Na kraju dolazi na skup političara koji su i aktivirali eksploziju na početku, gdje se dešava raspad situacije.

Sabina: Pouka filma je da ona na kraju uništi one koji su je napravili. 

Radiosarajevo.ba: Je li je neko pokušao pojesti?
Zdravko:
Nije se niko usudio (smijeh), malo je otrovna i halucinogena.
Sabina: I zrači..

 

Radiosarajevo.ba: Na čemu trenutno radite?
Zdravko:
Trenutno radimo kao animatori na dugometražnom filmu Faruka Šabanovića Ptica kao mi. Nakon Crazy Dancea smo radili na još jednom kratkom filmu koji se zove Kamena priča, koji je također prikazan na SFF-u.

Radiosarajevo.ba: Zdravko, ti se pored animacije baviš i stripom...
Zdravko:
Što se tiče stripa, pohađao sam zeničku školu stripa koja je pokrenuta 1994., još za vrijeme rata. Nekih dvije godine kasnije smo dobili i novac da pokrenemo strip-reviju. Tako je nastala revija Horostop i izdali smo čak 15 brojeva, što je za to vrijeme bilo odlično. Revije je izlazila od 1996. do 1998., a u okviru nje sam objavio svoje prve značajnije radove. Nekoliko brojeva je izašlo kao zasebni strip-albumi pojedinih članova. Moj prvi strip album objavio sam sa 12 godina u okviru te revije. To je bila adaptacija Marka Twaina Yankee na dvoru kralja Arthura. Nakon toga sam radio za nekoliko časopisa za djecu – epizodne stripove koji idu na zadnju stranu, da bi se 2000. zenička škola stripa ponovo malo aktivirala i izdali smo jedan broj Ze stripa. Nakon toga se stripom isključivo autorski, tj. radim za sebe i za salone stripa, odnosno konkurse koje objave.

 

Inače se bavim komičnim stripom i karikaturom te u njima baš pretjerano vidljivog uticaja neke škole i sl., ali ono što volim da čitam, bar što se tog žanra tiče su Asterix, Alan Ford, Gaston, itd. Inače sam veliki kolekcionar stripova te imam kompletnu kolekciju Bonellijevog Dylana Doga – sve što je ikada izašlo na ovim prostorima.  Između ostalog, i moja diplomska izložba bila je na slikarstvu – Strip u slikarstvu/slikarstvo u stripu – veza između to dvoje, a rad mi je bio koncipiran na platnima koja su prikazivala velike kadrove iz stripa, koja su poredana na zidu formirala jednu tablu iz stripa.

 

Pored animacije i stripa, bavim se i ilustracijama. Imam dosta iskustva u ilustriranju knjiga i dječijih udžbenika, a radio sam i karikature za pojedine časopise.  Također, ponekad i slikam iz hobija. Uglavnom ulje na platnu, pretežno portrete i klasične teme.

Što se tiče izložbi, izlagao sam u zeničkom Preporodu, koji organizuje godišnje izložbe stripa, karikature i ilustracije – što samostalno, što grupno. Nedavno je i zenički muzej organizovao umjetničkih radova na temu On i ona, gdje sam učestvovao kao jedini izlagač koji je radio ilustraciju.

Radiosarajevo.ba: Sabina, ti se baviš slikarstvom i proizvodnjom nakita?
Sabina:
Da, iako bih iskreno voljela da imam malo više vremena za slikarstvo, budući da sam ga i studirala i završila, ali se u posljednje vrijeme najviše bavim proizvodnjom nakita. Baš sutra (5. novembar, op. a.) imam izložbu na Lucky Marketu. Nekoliko puta sam svoje radove izlagala u Mostaru te Mediacentru u Sarajevu. Mislim da ću uskoro postati i član Asocijacije kreativaca, budući da sam tek  ušla u taj program. Nekada sam i svirala flautu te bila član hora Mostarske kiše.


Što se slikanja tiče, uzori su mi Picasso, Matis i Gauguin, a radim uglavnom u kombinarnim tehnikama – akriliku sa raznim teksturama i svim i svačim čega se dohvatim. Tema koju sam obrađivala u okviru diplomskog rada je Karakterizacija facijalne ekspresije kroz likovnost, što govori da uglavnom obrađujem teme glava i facijalnih ekspresija. Do sada sam izlagala na nekoliko grupnih izložbi u Sarajevu, Novom Sadu, Mostaru, itd.

Što se tiče nakita, pravim ga od polimerske gline za pečenje u kombinaciji sa različitim materijalima. 


Zdravko: Uglavnom su nam najdraže izložbe koje smo imali u okviru filma, gdje smo predstavljali proces pravljenja filma.

Za trailer filma Crazy Dance kliknite ovdje.

 

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najnovije