Ralf Kircher, gostujući dirigent Sarajevske filharmonije

Razgovor sa Ralfom Kircherom započeo je na netipičan način. Ovaj vedri i razgovorljivi Bečlija koji već desetak godina živi u Helsinkiju, gdje danas vodi Simfonijski orkestar Finske RTV, komentirao je mobitel na koji je potpisnica ovih redova snimala intervju. Povjerio nam je kako je postao pravi ovisnik o iPhoneu.

Kircher: Pomaže mi pri organizaciji, preko njega mogu slati mailove, a oduševljavaju me njegove opcije namijenjene muzičarima. Danas se na mobitelu može i komponirati, što je zapanjujuće i divno.

RadioSarajevo: Da li vi mislite da je ta vrsta demokratizacije dobra za umjetnost?
Kircher: Svakako. Drago mi je da je došlo vrijeme da je umjetnost postala dostupna. Mnogi mladi ljudi koriste tehnološka dostignuća za svoje stvaralaštvo. I ja sam ne znam šta bih bez Sibeliusa ili Proteusa - to su programi koje svakodnevno upotrebljavam. Na Youtubeu je danas moguće pogledati i poslušati gotovo cjelokupnu muzičku literaturu, što nama muzičarima stvara dodatnu odgovornost. Danas svi mogu uporediti nešto iza čega stojim ja, sa izvedbama drugih muzičara. To nam nameće još jednu odgovornost više.

RadioSarajevo: Da li se ta dostupnost odražava na posjetu koncertnim dvoranama? Da li danas ljudi manje posjećuju koncerte nego ranije, kada se muzika mogla slušati isključivo uživo?
Kircher: Mislim da to nema baš puno veze. I dalje je živa izvedba neprikosnovena, to je vrh muzičke umjetnosti. Biti u koncertnoj dvorani je poseban doživljaj koji je nezamjenjiv.

RadioSarajevo: Dolazite u Sarajevo već treći put - šta je razlog?
Kircher: Pozvan sam i rado sam se odazvao. Do sada sam dirigirao na jednom koncertu, kao i na Baščaršijskim noćima. Ovaj put su organizatori iz Sarajevske filharmonije željeli nekoga ko će unijeti duh Beča, s obzirom da se radi o novoj godini. A kako sam ja Bečlija, potrudit ću se da tako i bude.

RadioSarajevo: Izazov je napraviti repertoar Novogodišnjeg koncerta - naime, taj događaj, osim umjetnosti, mora pružiti i zabavu. Kako ste koncipirali program?
Kircher: Slažem se da ljudima treba zabava. Odlučili smo se za takav program - bit će tu valceri, poznate arije, dijelovi opereta, uvertire... Slično kao što će i dan kasnije biti na tradicionalnom Bečkom koncertu.

RadioSarajevo: Poigravate se sa stereotipima?
Kircher: Ha, ha... istina je, ali nema tu ništa loše. Kada kažete "Na lijepom plavom Dunavu" ljudi obično imaju slične asocijacije. Ali za mnoge, pa i za mene (a i za potpisnicu, op.aut.) je to vrhunsko umjetničko djelo. Svaki put kada ga dirigiram ja ga čujem drugačije. Svaki put ja nastojim da ga i ostali čuju drugačije.

RadioSarajevo: Osim što ste dirigent, vi ste i instrumentalist. Svirate udaraljke - kako je došlo do toga?
Kircher: Ispričat ću vam priču - kao student dirigiranja i kompozicije svirao sam klavir, jer je to nešto što se podrazumijeva. No, htio sam osjetiti kako je biti muzičar u orkestru. Htio sam biti u bazi, smatrajući da ću na taj način biti bolji dirigent. Jednoga dana, čekajući u redu za jeftine karte u Bečkoj operi, ugledao sam jednu lijepu djevojku. Poznavao sam je sa Akademije, ali nisam znao na kojem odsjeku. Prišao sam joj i ona mi je rekla da je na solo pjevanju i da je upisala i udaraljke. Od nje sam saznao da za upis nije bio potreban drugi uslov osim klavira - pa sam i ja upisao udaraljke. Ta djevojka je danas poznata solo pjevačica i moja dobra prijateljica, a ja sam počeo svirati udaraljke u orkestru. To mi je otvorilo potpuno novu vizuru. Shvatio sam na koji način razmišljaju i reagiraju svirači i ta vrsta iskustva mi pomaže u radu s orkestrom.



RadioSarajevo: Pošto smo danas već govorili o stereotipima, još jedno slično pitanje. Uvriježeni stereotip o Skandinavcima je da su introvertni, pa čak i "hladni". Radeći sa orkestrima u Skandinaviji, da li ste primijetili razliku u temperamentu muzičara?
Kircher: Jesam. Drugačiji je sistem rada - u Austriji je prisutan način gdje svi učestvuju u kreiranju izvedbe. Svaki muzičar sluša svakog svog kolegu u orkestru i međusobno jedni drugima daju primjedbe i sugestije. Nerijetko dolaze i dirigentu sa idejama kako bi nešto moglo zvučati, razvijaju se žive diskusije. U Finskoj je potpuno drugačije. Svaki muzičar svira za sebe i jedina osoba koja ima utjecaj na to je dirigent. Kako kaže dirigent - tako ima da bude. Na početku sam se osjećao kao da sam pred kompjuterom kojeg treba programirati. Kompletna odgovornost je isključivo na dirigentu. Kolikogod me u Austriji nekada i nerviralo to što svako svakom "zabada nos" u note, toliko mi to ponekad fali u Finskoj.

RadiSarajevo: U Finskoj i ostajete?
Kircher: Da, zahvaljujući tome što sam upoznao jednu predivnu violinisticu koja je danas moja supruga. Imamo kćerku od 6 godina koja takođe svira violinu.

Vezano: Novogodišnji koncert (i koktel) Sarajevske filharmonije

vesna, radiosarajevo.ba