Rada Šešić: Publika želi vidjeti dokumentarni film

Dugogodišnja seketorica SFF-ovog takmičarskog programa za  Dokumentarni film na Sarajevo Film Festivalu ima mnogo razloga da bude ponosna. Ne samo zato što ove godine obilježava desetogodišnjicu Dokumentarnog programa, već i zbog činjenice da publika SFF-a u sve većem broju pohodi projekcije filmova koje ona odabere. Uz čestitke za to, zamolili smo je da odvoji nekoliko trenutaka za naše čitatelje. 

Razgovarao: Zdenko Voloder, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Po Vama, koji su razlozi za sve veću popularnost koju dokumentarni film ima? Šta je to što ga čini tako privlačnim za mlade redatelje?

Rada Šešić: Dokumentarni film donosi priče iz života koje se tiču svih nas. Ne postoji takav igrani film koji može biti toliko inventivan koliko to može biti sam život. Život nam donosi takve priče da, kada bi ih stavili u igrani film, publika bi rekla da je to previše... On jednostavno ima neku intrigu, dinamiku koja potječe iz stvarnog života.

I u svijetu, dokumentarni film sve češće dolazi u kina, pojavljuje se i na festivalima na kojima su prvenstveno igrani filmovi. Ove godine je dokumentarni film prikazan na Cannesu osvojio i nagradu. 

Radiosarajevo.ba: U jednom intervjuu ste rekli kako je kvalitet dokumentarnih filmova u stalnom porastu. Koji bi bio razlog tog progresa dokumentarnog filma? 

Rada Šešić: Upravo to što je publika zainteresirana za film koji donosi određenu dozu autentičnosti, dozu iz života. Mi svi živimo u ispolitiziranom svijetu u kojem je nemoguće ne biti dio društva. To je razlog zašto se povećava interes publike za neku priču iz društva, priču iznutra, a i autori ostvaruju veću satisfakciju kada rade na filmu koji publika želi gledati. 

Kad govorimo o regiji, možemo reći da su naši autori pronašli način kako da dođu do radionica na kojima mogu unaprijediti svoje projekte. Uspješni dokumentarni filmovi imaju ogroman broj ljudi koji rade na njemu, isto kao i igrani film. Jednostavno, pristupa se ozbiljnije radu na filmu. 

Radiosarajevo.ba: Vi radite selekciju i za holandski Eastern Neighbours Film Festival (ENFF). Koliko je to drukčije iskustvo u odnosu na rad na selekciji za Sarajevo Film Festival?

Rada Šešić: Velika je razlika. Raditi selekciju za SFF znači dovesti filmove iz regije za domaće gledatelje koji žive te priče. Festival treba dati platformu i mjesto ekspozicije autorima, koji pokušavaju nešto novo. 

Kad radim selekciju za ENFF prije svega želim dovesti kvalitetne filmove iz evropskih zemalja koji ne pripadaju Evropskoj uniji. Cilj je da predstavimo zanimljiv film holandskoj publici koja će sutra prihvatiti te ljude kao svoje sugrađane. Želimo razbiti predrasude o ljudima koji nisu dio Evropske unije, tako da taj festival ima posve drugu ulogu. Dakako, uvijek pokušavam odabrati kvalitetan film, ne samo s aspekta priče, nego i s aspekta autorske ekspresije. 

Radiosarajevo.ba: Ovogodišnji dokumentarni program SFF-a je jubilarni deseti. Da li je postojala neka vrsta pritiska pri odabiru filmova?

Rada Šešić: Ne, uopće. Mi nismo pravili neki veliki jubilej od toga. Mi smo se, zapravo, pojavili kao mali program 2003. godine, da bi tek 2006. godine postali veći program i takmičarskog karaktera. Procedura je bila slična kao i svake godine, ali mogu primijetiti da svake godine ima sve više filmova i sve ozbiljnijih autora, koji pristižu na selekciju. 

Radiosarajevo.ba: U smislu redateljskog iskustva - šta nam donosi ovogodišnja selekcija?

Rada Šešić: Zanimljiva je selekcija redatelja. Imamo redateljske veterane, od kojih su se neki dokazali i prije 30 godina, a u isto vrijeme imamo i mlade autore poput, npr, Đure Gavrana iz Hrvatske, koji se natječe pored svog profesora Gorana Devića u istoj konkurenciji. Imamo kombinaciju jako mlade generacije i generacije redatelja koji su se već dokazali.

Radiosarajevo.ba: Da li postoje neke filmove koje bi izdvojili kao nešto što publika ne bi trebala propustiti?

Rada Šešić: Teško mi je izdvojiti bilo koji film, jer sam ih ja sve odabrala. No, ako već neke moram izdvojiti, preporučila bih Posljednja ambulanta iz Sofije, film koji je prije par dana dobio nagradu na festivalu Karlovy Vary, film Lice revolucije, u kojem je autor pokušao da ostvari neku vrst dokufikcije...

Hrvatsku selekciju bih ocijenila najjačom ove godine, pa bih preporučila sve filmove te produkcije poput, npr, Čede, filma o čovjeku na dnu života. Osobito je po strukturi zanimljiv film Vlak misli, koji je više zamišljen kao neka vrsta filmskog eseja. Jako je i zanimljiv film Mama Illegal, film o moldavskim ženama koje su napustile svoje obitelji baš zato kako bi mogle pomoći tim istim obiteljima. 

I film Nađe Mehmedbašić Životna uloga o strašnoj sudbini glumca Nermina Tulića, koji je izgubio noge. Pratimo njegov život i koliku ulogu je njegova obitelj i njihova ljubav pomogla njemu u tome da prebrodi tu strašnu tragediju. 

Radiosarajevo.ba: Da li postoji neki film koji niste uspjeli uvrstiti u ovogodišnji program?

Rada Šešić: Mislim da nije. Bilo je nekoliko kvalitetnih filmova, koje nismo uspjeli uvrstiti zato što su već imali svoju regionalnu premijeru. Drugih razloga nije bilo, pa sam tako mogla odabrati čak 22 filma za ovogodišnji program. Svatko tko se izborio da snimi dokumentarni film u nimalo lakim uvjetima zaslužuje poštovanje i mjesto gdje se film može pokazati. A publika to jako voli! Svaki film pronalazi svoju publiku. 

Radiosarajevo.ba: Hvala vam na izdvojenom vremenu.