Predstavljamo učesnice drame SEDAM: Selma Spahić

Teatarsku redateljicu Selmu Spahić publika poznaje po nagrađivanim predstavama, posebno po Hipermneziji i Tajni džema od malina. U sklopu projekta SEDAM, Selmi je pripala čast da se nađe u izvođačkom ansamblu koji će kroz scenska čitanja, ovu dokumentarnu dramu izvesti u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci.  Dva dana uoči premijere, Selma govori za Radiosarajevo.ba:          

Radiosarajevo.ba: Možete li nam približiti lik koji ćete igrati u drami SEDAM?  

Spahić:  Ja čitam priču Mukhtar Mai, Pakistanke koja potiče iz niže kaste. Mukhtar su muškarci iz više kaste višestruko silovali pod krinkom inscenirane porodične osvete. Ona je odlučila da prekine tradiciju po kojoj se žene nakon silovanja u Pakistanu ili potpuno izoluju iz javnog života ili se ubiju. Prijavila je počinitelje i oni su osuđeni. Osvijestila je snagu i slobodu  obrazovanja, koje je njoj uskraćeno, te je od novca koji je dobila sudskim postupkom, otvorila  jednu školu, a zatim još dvije u svom kraju. Danas živi na sto metara od ljudi koji su je silovali, jer su u međuvremenu oslobođeni, ali odbija da odseli, jer smatra da je tamo djeci najpotrebnija.

Spahić: Njena priča vas ostavi bez riječi. Bez argumenata zašto ne djelujete i ne inicirate pozitivne promjene na dnevnoj osnovi u svom društvu. Zadivljujuća je njena hrabrost da savlada društvenu stigmu, prekine niz okorjelih višestoljetnih običaja, odupre se strahu i prijetnjama i istraje u namjeri da se izbori za pravdu. 

Drama Sedam do sada je izvedena u 13 zemalja, a okupila je oko 20 hiljada ljudi, od Švedske do Afganistana. Ovaj dramski tekst na sceni je izvodilo preko 500 osoba, žena i muškaraca, uključujući nekoliko ministrica, članica Evropskog parlamenta, umjetnica, kao i višestruku oskarovku Meryl Streep.

Radiosarajevo.ba:  Šta za vas znači učešće u projektu koji na ovakav način promovira žene liderke?

Spahić: Za mene tekst ne promovira liderke, on daje značaj empatiji, osnažuje i podstiče na aktivizam u najširem smislu. Kada razgovaramo o liderkama, mislim da se često u medijima stavlja jednakost između ravnopravnosti spolova i zauzimanja visokih poslovnih i društvenih pozicija. To je također vrlo patrijarhalan pogled na stvar: žene su grabežljivice, bolesnih ambicija, koje žele da se domognu funkcija. Ravnopravnost spolova podrazumijeva donošenje zakona i primjenu istih do te mjere, da je za bilo koji društveni segment krajnje irelevantno da li je osoba žena ili muškarac ili kako se rodno deklarira.

Radiosarajevo.ba: Vjerujete li u ženski aktivizam u BiH? Na koje sve načine on može biti ispoljen? 

Spahić: Silovanje u ratu je proglašeno ratnim zločinom zaslugom žena koje su se za to izborile. Slično je i sa zakonom o ravnopravnosti spolova ili porodičnim zakonom. Žene godinama svakodnevno rade sa žrtvama nasilja, na njihovom osnaživanju i reintegraciji u društvo. Aktivizam je za mene i individualno djelovanje. Mislim da je veoma važno utjecati na ljude neposredno i argumentima pokazivati na svakodnevnim primjerima gdje se to sve i kako ispoljava diskriminacija. 

U našoj zemlji drama Sedam čitat će se od 5. do 7. novembra u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci. 

Radiosarajevo.ba: Šta je najvažnije za žene u BiH 

Spahić:   Obrazovanje, uz pomoć kojeg razbijamo matrice patrijarhata i osnažujemo se. Obrazovanje pruža otvorenost koja je potrebna da se čovječanstvo počne posmatrati kao beskrajno različito i time bogato, a ne podijeljeno i kategorizirano bilo čim, pa tako i spolovima.

Spahić: Naravno, poznajem ih mnogo. Borba za jednakost u svakom smislu je plivanje uzvodno. To nije posao koji zaboravljate kada dođete kući, to je način života. Umara i rezultati se sporo vide. Naiđe talas neokonzervatizma i izbriše nečiji cjeloživotni rad. Divim se ljudima, jednako ženama i muškarcima, koji istrajavaju u toj borbi i koji su dovoljno hrabri da ne posustaju pred opasnim bezumljem mržnje. Gotovo u pravilu, radi se o feministkinjama i feministima.

Revolucionarna dokumentarna drama

Sedam je revolucionarna dokumentarna drama bazirana na intervjuima sa sedam aktivistkinja za prava žena iz svih dijelova svijeta, čije teške životne priče i borba predstavljaju nevjerovatan izvor inspiracije. Ovaj komad izvodi se širom svijeta, i to na način da ga čita lokalni ansambl sastavljen od sedam istaknutih aktivistkinja koje u tu svrhu, kao amaterske glumice, ostvaruju uloge protagonistica teksta. Drama je bazirana na pričama žena koje danas uživaju status simbola aktivizma: Ferida Azizi   (Afganistan),  Inez Mccormack (Sjeverna Irska), Marina Pisklakova-Parker  (Rusija), Annabella de Leon (Gvatemala), Mukhtar Mai  (Pakistan), Mu Sochua (Kambodža) i Hafsat Abiola (Nigerija).