Ostavio je dvije knjige, i to kakve (FOTO)

U sarajevskom Media Centru sinoć (7. oktobra) održan je hommage prerano preminulome bosanskohercegovačkom književniku Emiru Šakoviću. Pjesnika i prozaista su se kroz uspomene i njegovu poeziju i prozu sjećali Ivan Lovrenović, Enver Kazaz, Ahmed Burić, Dino Pobrić i Mustafa Zvizdić, a pročitan je i emotivni zapis književnice i novinarke Snježane Mulić.

„Pokušao sam ovih dana sebi samom objasniti Emira Šakovića, kao pisca, i mislim da bi se za njega moglo reći nešto što bi se moglo primijeniti na malo pisaca“, rekao je urednik Dana Ivan Lovrenović.

„On je od svoga prvog retka pisao kao da zna veličinu svoga dara i ono što on kao pisac može i treba dati. To je možda najbolji dar u književnom svijetu i to je na neki način odredilo njegov učinak. Ostavio je dvije knjige, i to kakve dvije knjige. Knjigu pjesma i roman. Kada se gleda na neki hladni knjigovodstveni način to je malo, ali kada se govori o njegovoj stvaralačkoj energiji, onda je to najviše što se može“, kazao je Lovrenović.

Lovrenović je također upozorio da je Emirova satirička poezija „na narodnu“, koju je, uglavnom, objavljivao u sarajevskom nedjeljniku Dani, apsolutni „novum“ u bosanskohercegovačkoj književnosti.

Nakon čitanja Šakovićeve poezije i proze, okupljenima se obratio Dino Pobrić, asistent na Komparativnoj književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koji je sa Šakovićem zajedno studirao.

„Da su kojim slučajem ruski formalisti imali dvije Emirove knjige, mislim da bi ih proglasili kao uzor, od kompozicije i strukture do odnosa naspram vremena i prostora, pogotovo u romanu 'Turist u nevolji'. Ja dok sam predavao u srednjoj školi, zadnje tri generacije, na kraju sam im donosio mimo plana i programa Emirovu poeziju i nikada mi se nije desilo da ti mladi ljudi nisu dolazili a da ne pitaju kako se zove ona knjiga poezije i gdje se može nabaviti“, priča Pobrić.

Na poslijetku je Šakovićevu poeziju čitao prof. dr. Enver Kazaz. Odabrao je i onu, koja je rasplakala veći dio skupa, a koju prenosimo u nastavku teksta.

Vuk Bačanović za Radiosarajevo.ba