Nezavisni umjetnici su uvijek spremni na saradnju

U sklopu izložbe Individualne strategije koja je unutar projekta Undiplomatic Art sinoć otvorena u Collegium Artisticumu u Sarajevu, predstavljena su i djela banjalučkog slikara Radenka Milaka. Slikar, direktor banjalučkog Centra za vizuelnu komunikaciju Protok i predavač na Odsjeku za dizajn u Banjaluci, Milak je diplomirao na Umjetničkoj akademiji u Banjaluci, a potom magistrirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Danas živi u Banjaluci, a svojim djelima propituje odnose prema bliskoj krvavoj prošlosti ovih prostora i njene refleksije na današnjicu.

Milakova značajna izložba A šta ste još vidjeli? – Nisam mogao vidjeti sve!, trenutno je postavljena u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, a tematizira poznatu fotografiju Rona Haviva snimljenu u Bijeljini tokom rata u BiH, na kojoj se vidi kako vojnik šutira u glavu ženu koja leži na pločniku. Milak je Havivovu fotografiju iskoristio kao predložak za repetitivni niz svojih dvadeset slika koje prikazuju taj jedan te isti prizor i preispituju današnju ulogu posmatrača potresne fotografije.

Povodom izložbe u Beogradu i predstavljanja sarajevskoj publici, s Milakom smo razgovarali o odgovornosti umjetnika na problematičnom i podijeljenom bh. i regionalnom prostoru, saradnji umjetnika iz različitih dijelova BiH, djelovanju Protoka i njegovom slikarstvu.

Razgovarala: Tamara Zablocki

Radiosarajevo.ba: U Collegium Artisticumu je u okviru MESS-ovog projekta Undiplomatic Art postavljena izložba pet banjalučkim umjetnika: pored Vas tu su i Borjana Mrđa, Mladen Bundalo, Miodrag Manojlović i Mladen Miljanović. Kako je izložba koncipirana i šta povezuje izabrane autore?

Milak: Na izložbi Individualne strategije, kako joj i samo ime kaže, predstavilo se pet vrlo različitih umjetnika i umjetnica, sa vrlo različitim pozicijama i tematikama. Ono što nas povezuje je Banjaluka, svi smo iz Banjaluke, a radi se i o generacijskoj priči jer smo svi zajedno studirali i danas tražimo svoje mjesto na ovdašnjoj sceni. Na inicijativu MESS-a ja sam okupio ostale umjetnike koji su bespogovorno pristali učestvovati, te preuzeli na sebe sav teret produkcije radova, kako bi se predstavili sarajevskoj publici.

Radiosarajevo.ba: Čime se bavi Vaš rad izložen u sklopu Individualnih strategija?

Milak: Ja sav svoj rad baziram na dokumentima, fotografijama, upečatljivim kadrovima nastalim na našim prostorima u posljednjih dvadeset godina, tražeći u njima novi smisao. Paralelno sa slikarstvom bavim se i crtežom, tako da sam na izložbi Individualne strategije izložio nekoliko crteža u obliku zidne instalacije, a ti izloženi crteži su uvod u animirani film na kojem radim već neko vrijeme.

Radiosarajevo.ba: Nalazite se na čelu jedne od rijetkih institucija za savremenu umjetnost u BiH, Protok. S kojom idejom ste se upustili u njegovo osnivanje i šta je Protok uradio u svojih šest-sedam godina postojanja?

Milak: Mi smo počeli kao asocijacija umjetnika, pa smo organizovali bijenale savremene umjetnosti u Banjaluci koje je trebalo predstavljati neki vid nastavka banjalučkog Jesenjeg salona. Od 2005., kad smo osnovani, organizovali smo izložbe, radionice, predavanja, bijenale SpaPort, i popunjavali mjesto rezervisano za alternativnu banjalučku umjetničku scenu, radeći stvari koje drugi nisu radili. Imali smo podršku od Grada i ministarstva RS-a jer nikom nismo smetali, ali je danas situacija drugačija jer je recesija ostavila kulturu sa vrlo malom količinom novaca. Danas se Protok bavi nekim manjim projektima, a među njima je i ova saradnja sa MESS-om na projektu Undiplomatic Art.

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate atmosferu u kojoj se saradnja umjetnika iz Banjaluke i Sarajeva posmatra kao nešto nesvakidašnje, gotovo kao incident?

Milak: Protok ima dugogodišnju saradnju sa Centrom za savremenu umjetnost iz Sarajeva, zajedno radimo na projektu Zvono, intenzivno sarađujemo i sa Abart produkcijom iz Mostara, a u Banjaluci smo kroz projekat SpaPort svake godine predstavljali umjetnike iz Sarajeva, tako da meni saradnja umjetnika iz različitih dijelova države nije neki bauk. Ipak, za svaku pohvalu je da neko unutar BiH pokreće dijalog kroz razmjenu umjetnika i iskustava, što može rezultirati daljim saradnjama i zajedničkim projektima. Ako mogu da sarađujem sa nekim iz Zagreba, Brisela, Beča, Beograda, ne vidim zašto ne bih mogao sarađivati s nekim iz Sarajeva?

Radiosarajevo.ba: Prema Vašem mišljenju, kako generalno stoje veze između Banjaluke i Sarajeva, na polju kulture?

Milak: Mainstream kultura nije neutralna, niti je odvojena od politike, naročito ovdje gdje se gotovo u potpunosti finansira od države, gdje je finansiraju ljudi koji su izabrani od političkih struktura. Možda se upravo zbog toga kod ovakvog povezivanja kakvo je Undiplomatic Art obično radi o nezavisnim inicijativama, a ne o zvaničnim institucijama, pa se i kod naše izložbe radi o prezentaciji nezavisne banjalučke scene u Sarajevu. Ja bih to tako radio i u budućnosti.

Radiosarajevo.ba: U beogradskom Muzeju savremene umetnosti postavljena je Vaša izložba A šta ste još vidjeli? – Nisam mogao vidjeti sve! u kojoj se, ponavljajući je na dvadeset slika, bavite ikoničkom fotografijom Rona Haviva snimljenom u Bijeljini za vrijeme rata u BiH. Zašto Vam je baš ta fotografija, od svih potresnih ratnih fotografija, bila polazište za rad?

Milak: Ta stravična fotografija na kojoj vojnik šutira glavu civila, žene koja se već nalazi na tlu, meni je bila značajna jer govori o odnosu militarne pozicije naspram pozicije civila. Smatram da se mi danas trebamo baviti refleksijama bliske prošlosti, a ta fotografija barbarskog čina je dobra kao pokazatelj šta nam se zaista dešavalo tokom devedesetih godina. Rad, dvadeset slika koje ponavljaju motiv s Havivove fotografije, zove se A šta ste još vidjeli? – Nisam mogao vidjeti sve! po izjavi Rona Haviva iz jednog intervjua, a koja govori o nemogućnosti sagledavanja cjelovite slike, svega šta se sve desilo. Ipak, fotografije, artefakti i činjenice koje su nam ostale otkrivaju makar dijelove cjeline na koje možemo da se pozivamo.

Fotografija Rona Haviva

Osim toga, meni je ovaj rad bio bitan i zato što sam jedno vrijeme proveo u Bijeljini radeći na fakultetu, te sam poznavao tu sredinu i kontekst u kojem je fotografija nastala i kako se na nju i danas podijeljeno gleda. Zanimala me i činjenica nepostojanja historijskog slikarstva u bh. umjetnosti, koja govori o politizovanosti u tadašnjoj BiH, što možemo povezati sa današnjom politizacijom ovih prostora: šta je politički podobno, a šta ne. Da je moja izložba u Beogradu bila izložba mrtvih priroda, niko živ ne bi pisao o njoj.

Radiosarajevo.ba: Koliko god nam nekad dosade ratne teme i čini nam se da je o ratu u BiH već sve napisano, snimljeno, naslikano, je li na našim prostorima neodgovorno baviti se umjetnošću koja se trudi izostaviti blisku tragičnu prošlost iz svojih tema?

Milak: Dok sam radio rad A šta ste još vidjeli? – Nisam mogao vidjeti sve! i meni se smučila sva ta naša istorija, ali me puno više od nekakve umjetnosti koja bi relaksirala i zabavila ljude, umjesto da ih podsjeća na traumatičnu prošlost, zanima ko se može poistovijetiti s tim vojnikom koji šuta ženu na ulici. I da, smatram da je neodgovorno ne baviti se refleksijama prošlosti jer nam ona i danas upravlja životima, još uvijek živimo to nasilje, vođeno drugim sredstvima.

Radiosarajevo.ba: Kakve su reakcije na rad bile u Beogradu? Postavljanje takve izložbe u Beogradu i danas se čini hrabrom idejom.

Milak: Muzej savremene umetnosti u Beogradu je institucija za koju ne postoje tabui, to je otvorena, open-minded institucija, a izložbu je radio kustos koji je rad predstavio i na prvom bijenalu Time Machine – No Network u prostorima Atomske Ratne Komande u Konjicu. Beogradski Muzej savremene umetnosti spada među one institucije koje vrlo radikalno propituju stavove o ratu na ovim prostorima, voli da provocira i postavljanjem ove izložbe ponovljen je i njen statement.

Vrlo je bitno da se ta izložba desila u Beogradu. Lako je doći u Sarajevo i postaviti tu izložbu, ali se postavljanje u Beogradu u svakom slučaju može ocijeniti kao hrabra odluka. U Banjaluci je rad nailazio na podijeljena mišljenja, neki su imali problem s tim radom, dok su se drugi solidarisali s mojom idejom.

Jedna od Milakovih slika

Radiosarajevo.ba: Kuda dalje ide rad A šta ste još vidjeli? – Nisam mogao vidjeti sve!?

Milak: Rad je već predstavljen u Beču, a najozbiljnije pojavljivanje u okviru neke internacionalne scene doživjet će u junu u Munchenu, u Haus der Kunst, gdje je po odluci kustosa izabran da bude izložen među dvadesetak ostalih radova.