Nermina Hadžiomerović: Ciklična biografija sukoba
[Portal
Radiosarajevo.ba objavljuje seriju intervjua s mladim aktivistima, koji mimo
medijske (ne)pažnje, rade u svojim lokalnim sredinama i zajednicama.]
Nermina Hadžiomerović već godinu dana aktivni je volonter Inicijative mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Studentica je četvrte godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Za portal radiosarajevo.ba govori o trenutnom stanju u ljudskim pravima, aktivnostima na kojima je učestvovala, te općenito o stanju u svijesti građana i građanki Bosne i Hercegovine.
Razgovarao: Nedim Jahić
Uključili
ste se u Inicijativu kroz učešće u Školi za ljudska prava i aktivizam. Gdje
danas vidite najveće poteškoće u ostvarivanju ljudskih prava u Bosni i
Hercegovini?
Ljudska prava u Bosni i Hercegovini su nažalost imaginarna
tvorevina, koju sačinjavaju prava garantirana brojnim međunarodnim konvencijama
i nacionalnim zakonima. Najveće poteškoće svakako su u različitoj
implementaciji pisanog slova – zakona.
Učestvovali
ste u predstavi "Tamo je polje", možete li nam reći nešto više o
tome?
Predstava „Tamo je polje“ je projekat koji je radila Incijativa
mladih za ljudska prava i Teatarska grupa“Confero“. Radnja je bazirana na
istinitom događaju, ubistvu sedamnaestogodišnjaka na demonstracijama u
Palestini 2000 godine. Igrom na daskama mladi ljudi su sredini u kojoj živimo
ukazali na izraelsko-palestinsko pitanje i u tu priču upleli i ratna dešavanja
u Bosni i Hercegovini, koja su praćena video zapisima. Moj doprinos u
realizaciji predstave bilo je sviranje na flauti u momentima kada se brat i
sestra prisjećaju nekih događaja iz prošlosti, jer je scenario zapravo nastao
na mailovima, koje su brat i sestra razmjenjivali, neposredno prije samog
ubistva.Mnoge države pristupile su adaptaciji samog teksta, te je i Bosna i
Hercegovina poslala pozitivnu sliku o načinu na koji mladi ljudi mogu uticati
na probleme globalnih razmjera i ukazivati na neminovno poštivanje ljudskih
prava.
Kada
danas posmatrate Bosnu i Hercegovinu kao post-konfliktnu državu, da li vidite
neke sličnosti sa onim što se danas dešava u Palestini i Izraelu? Šta je temelj
za normalno društvo poslije sukoba?
Bosna i Hercegovina, kao i Palestina i Izrael ima cikličnu
biografiju, koju bilježi niska cijena ljudskih života. Naime, generacije koje
umiru i rađaju se u krvi na različitim merdijanima i paralelama odraz su
direktnog uplita vođa, koji su spremni rasipati se životima svog stanovništva. Naša
Bosna i Hercegovina, kao post-konfliktna država nažalost je izgrađena na jako
lošim temeljima, koji trenutno zadovoljava stanovništvo sa hljebom i vodom. Nastupila
je epoha lokalpatriotizma, vođena ličnim interesima pojedinaca ili
istomišljenika, a ne kolektiva, države. U suštini jedan čovjek ne može
mijenjati fizionomiju jedne države, potrebna je masa. Ono što je bitno za jedno
ranjeno društvo jeste zajednički rad na ozdravljenju tog društva što
podrazumijeva: priznanje davno protekle historije, represivno djelovanje na
same učinioce zlodjela, te preventivno djelovanje na generacije koje nastaju.
Mi nažalost, još uvijek se osvrćemo na nešto što je trebala biti davno prošla
ispisana historija, koja se ne zaboravlja, ali nije nužni dio sadašnjosti, koja
teži boljoj budućnosti.
Studentica
ste Pravnog fakulteta, pa vjerujem da ste bili u prilici da se upoznate sa
brojnim međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava. Mnogi ih smatraju
nedovoljno efikasnim i nefunkcionalnim. Kako danas domaće institucije djeluju
na zaštiti ljudskih prava?
Institucije u Bosni i Hercegovini strepe od političkih partija, pod
čijom su ingerencijom, te na taj način otežavaju rad i napredak u sferi
poštivanja ljudskih prava. Mišljenja sam da treba raditi na jačanju istih, a ne
na ukidanju što bi dovelo do stvarnog narušavanja opstanka ove države.
Demokratsko društvo koje me podsjeća na funkcionisanje zdravog organizma, treba
omogućiti pojedincu/ćeliji egzistenciju i djelovanje u normalnim uvjetima.
Srednje
i starije generacije su, uglavnom, izvan procesa obrazovanja o ljudskim
pravima. Ipak, njihova svakodnevna borba za osnovnu egzistenciju čini ih prvim
žrtvama. Kako ih uključiti u procese podizanja svijesti i informiranja?
Starije generacije se uključuju u proces samo kada su njihova prava
direktno ugrožena, žal za prošlim vremenima sputava ih u njihovim nastojanjima.
Mladi ljudi nisu bili sudionici tog vremena, stoga je to populacija, koja može
kreirati budućnost. Iskustvo starijih u kooperaciji sa znanjem mladih dalo bi
rezultate u procesu podizanja svijesti.
Na
sličnim pozicijama danas vidimo i roditelje-neposredne učesnike i svjedoke rata
u Bosni i Hercegovini. Da li su oni izgubljeni za proces pomirenja?
Roditelji, kao neposredni učesnici i svjedoci rata ne smiju biti
izgubljeni za proces pomirenja, jer upravo oni odgajaju mlade, koji se susreću
na raskrsnicama ovih prostora.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.