Neobičnom vještinom Dragana Dragić Erlingsen osvaja turiste

Decembarsko kišno jutro u Istočnom Sarajevu. U ateljeu ljubazne Dragane Dragić Erlingsen pijemo kafu i razgovaramo o njenom interesantnom zanatu i proizvodima koji nastaju kreativnim i napornim radom.

Atelje je pun vune, kalupa, konca i drugih stvari koje Dragana koristi za izradu  vrlo rijetke vrste papuča, papuča od pustovane vune.

“Ovaj zanat se zove filcanje ili pustovanje. Riječ je o radu sa vunom, o presovanju vune, od koje pravim papuče. Potrebno je dosta znanja i vještine. Morate znati koliko vam je materijala potrebno za izradu jednog para papuča, jer se vuna presovanjem skuplja. Recimo, ako želite papu broj 36, morate znati koji kalup se koristi da bi se vuna skupila na veličinu 36, pa plus još debljina vune, i drugi detalji. Filcanjem sam se počela baviti prije godinu i po”, kaže Dragana, prenosi portal Svijet zanata.

Dragana je rođena u Sarajevu, završila je Srednju građevinsku školu, smjer arhitektura, potom upisala studije filozofije i sociologije.

“Nisam završila fakultet, jer je počeo rat. Za vrijeme rata sam bila u Beču, a 1997. se ponovo vraćam u moj rodni grad. Meni se ručni rad oduvijek sviđao. U Austriji sam viđala ovakve stvari, koje se u inostranstvu jako cijene. Kod nas se svaki ručni rad slabo cijeni, ali šta da se radi… Pobjegla sam od kancelarijskog posla i kompjutera. Odlučila sam da se bavim nečim što volim. Moj je cilj da proširim ovaj posao i živim od njega”, dodaje Dragana.

Dragana koristi domaću vunu.

“Naravno,  može se raditi i od merino vune, ali je kod nas nema. Bilo bi čak i lakše da se sa njom filca, ali je ona užasno  skupa, košta oko 150 KM kilogram, pa bi i krajnja cijena mog proizvoda morala biti veća, a za tu cijenu nema kupovne moći. Drugarica Nataša Kršulj mi je napravila Facebook stranicu Kula Kauna, pomaže mi u promociji, i tako smo uspjeli da dobijemo neke klijente. Moje papuče možete naći na Baščaršiji, u radnji “Zambak”. Kako mi kaže vlasnik, kupci su uglavnom stranci. I neki ljudi u Beogradu su primjetili moje papuče i izrazili želju za mojim proizvodima, ali nemam kapacitet da izvozim. Bila sam spremna da podučim nekoga ovom zanatu, da povećam proizvodnju, ali uvijek se ispriječi neki problem i ljudi odustanu”, naglašava Dragana.

Ostati, otići, vratiti se… Mogućnost za zaposlenje diktira mnoge čovjekove izbore.

“Ja sam se vratila iz jedne zapadne zemlje i ovdje otpočela novi život. Neki odavde žele da idu vani. Sve je to razumljivo, ali sam ja nekada iznenađena sposobnošću ljudi i željom za opstanak. Mora čovjek imati neku inicijativu, osmisliti i uljepšati sebi život”, kazala je Dragana Dragić Erlingsen.