'Ne trebamo prestati pričati o svojoj tragičnosti'

Premijerno izvođenje predstave "U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce" Abdulaha Sidrana u režiji Sulejmana Kupusovića, bilo je zakazano za 12. oktobar 2012. godine, no, premijera je u međuvremenu odgođena do daljnjeg zbog iznenadne povrede glumca Emira Hadžihafizbegovića.

U ovom su komadu, između ostalih, uloge ostvarili Emir Hadžihafizbegović, Admir Glamočak, Feđa Štukan, Amar Selimović, Muhamed Hadžović, Sadžida Šetić, Sabina Bambur i Dragan Jovičić, a u nastavku pročitajte razgovor sa režiserom Sulejmanom Kupusovićem.

O pripremama i nastanku predstave

Pripreme za premijeru u Kamernom teatru 55 traju još od januara ove godine, budući da je predstava premijerno trebala biti izvedena krajem proljeća, no odgođena je zbog poslovnih obaveza Emira Hadžihafizbegovića. Glumački je ansambl ponovo krenuo sa probama d 10. septembra. 

Čitav proces nastanka predstave, priča Kupusović, obilježila je izuzetno pozitivna energija. Omladinski hor 'Zenica' i maestro Milenko Karović, snimili su i jedan poseban aranžman pjesme 'Došla voda od Drine do Drine' za finale predstave, a vrlo značajan momenat je i soundtrack tonske obrade koju je uradio Mirsad Tukić.

Dio predstave su i video projekcije inserata starih snimaka iz filma Žike Ristića 'Splavari na Drini' iz 1951. godine, koji su, smatra Kupusović, ''na neki način light motiv opsesije glavnog junaka Rude da uđe u Zvornik u predvečerje rata, opsjednut Drinom i splavarima, ne osjećajući to zlo koje kuha oko njega, a koje će na kraju da mu dođe glave''.

Tekst predstave govori o samom početku rata u BiH, ''o nadi i beznađu, mučnoj golgoti koju su ljudi iz istočne Bosne prolazili samo radi razlike u imenu i prezimenu.'' Radnja drame odvija se u Zvorniku, pred sami početak rata. Rudo, nastavnik muzike i horovođa, je amater dirigent koji sanja da jednog dana napiše simfoniju o rijeci Drini, inspirisan Smetaninom Vltavom. Prilikom povratka s jednog takmičenja školskih horova, Rudo svoje učenike šalje natrag u Sarajevo, a on svraća u svoj rodni Zvornik. 

''Ovo je drama koja nevjerovatno gusto i snažno djeluje u kamernom prostoru, jer se radi o gotovo antičkoj situaciji jedinstva prostora i vremena; u jednoj hotelskoj sobi dešava se čitav univerzum jednog naivnog kompozitora koji je u nevremenu odlučio da komponuje simfoniju o Drini ne znajući šta se dešava oko njega i postajući žrtva tog pomahnitalog fašizma i nacionalizma koji je krenuo 1992. godine po Bosni i Hercegovini. Kamerni je teatar zaista idealan prostor za ovu predstavu, a izuzetna i sjajna glumačka postava svojim radom i posvećenošću garantira da će ovo sigurno biti predstava koja će se pamtiti jako dugo, bez ikakve lažne skromnosti'', zaključuje Kupusović.

O praizvedbi predstave u Narodnom pozorištu

Praizvedba predstave održala se prije 11 godina u Narodnom pozorištu u Sarajevu u režiji Elmira Jukića.

''Predstava je doživjela svoju praizvedbu u Narodnom pozorištu i sticajem raznih okolnosti, prije svega – jednom idiotskom politikom aktuelnog rukovodstva drame i pozorišta, i taj Sidran, i predstava koju sam ja režirao 'Prvi put s ocem na izbore', bez obzira na silne nagrade i ogromnu popularnost kod publike, su vrlo često zapostavljane, kao i mnoge druge značajne predstave u Narodnom pozorištu. Nije ni šta neobično što je prije šest godina Abdulah Sidran zabranio dalje igranje zbog jednog vrlo neprofesionalnog odnosa prema njemu, zbog autorskih prava, tantijema, neredevitog igranja itd.'', priča Kupusović.

U odnosu na praizvedbu nastalu u režiji Elmira Jukića, Kupusović kaže kako je napravio bitne dramaturške rezove, neke je likove odstranio, scene sažeo, a neke stvari doradio na poseban način.

''Siguran sam da će to po mnogo elemenata i sa razlogom - tako treba da bude, biti bitno drugačija predstava od praizvedbe u Narodnom pozorištu. Bit će puno emotivnija, žešća, neposrednija, a svaka Sidranova misao će doći više do izražaja u tom tjeskobnom prostoru'', smatra Kupusović.

'Najbolje napisana drama na našim prostorima'

''Prvi put sam Zvornik pročitao prije skoro tačno 12 godina kada sam svoje oduševljenje odmah prenio Abdulahu Sidranu i već tada sam sebi dao zadatak da ću kad tad sigurno doći u situaciju da taj tekst postaviti na scenu'', priča Kupusović.

Kupusović ističe da je Sidranov tekst najbolje napisana drama u historiji bh. drame, te jedna od najboljih poslijeratnih drama napisanih u cijelom regionu ex-yu područja.

''Shakespeareov Hamlet je u Sarajevu nakon rata rađen tri puta; predstavu je radio Petar Veček, Dubravko Bibanović i Haris Pašović. S druge strane, najbolja drama koja nas se itekako tiče urađena je samo jednom, a zadnjih šest godina faktički ne postoji... sama ta činjenica govori o nezrelosti i naše kulturne sredine i teatarskih radnika'', zaključuje Kupusović.

'Ne trebamo prestati pričati o svojoj tragičnosti'

''Još jedan od razloga zašto sam se odlučio da radim Zvornik je aktuelna politička situacija. Prije nekoliko godina smo imali situaciju da nesretni Sulejman Tihić kaže da bi Bošnjaci trebali prestati pričati o svojoj tragičnosti, o ratu, o žrtvama, te neka se okrenu budućnosti... upravo to su iskoristili i Dodik i svi oni kojima je u interesu bilo da anuliraju, ponište, ironiziraju sve moguće žrtve i zločine koji su urađeni nad bošnjačkim narodom i zato imamo ove situacije gdje nam u centru Srebrenice Dodik kaže: Ovdje nije bilo genocida, Sarajevo nije stradalo, nego su se srpska sela oko Sarajeva branila od Sarajeva itd. Upravo zbog toga osjećam silnu želju da uradim ovu predstavu, a to sam osjetio i od strane kompletnog glumačkog  ansambla da je ovo itekako važan momenat'', ispričao je Kupusović za naš portal.

Vezano:

O novoj sezoni: U posjeti Kamernom teatru 55