Na kafi s Jadrankom Ivaniš Yayom: 'Riječ umjetnik prečesto se koristi bez pokrića'

Dvadeset godina je prošlo od prvih nastupa grupe Jinx. Brojni nastupi, osam studijskih albuma, razlaz i ponovno okupljanje karakteriziraju godine iza ovih sjajnih muzičara.

Grupu je osnovao gitarist Coco Mosquito - Gordan Muratović, čiji je provobitni plan bio da sam pjeva u bendu, no kako se u njegovom tadašnjem demo studiju okupljao veliki broj muzičara, sreću je imao da je upoznao i čuo sadašnju pjevačicu Jadranku Ivaniš Yayu.

Prvi album Sextasy izdan je na engleskome jeziku, nekoliko godina kasnije 1997. godine Jinxi su potpisali svoj prvi ugovor s Aquarius Recordsom i izdali svoj drugi album nazvan Second Hand, na kojem se pojavila i mnogima omiljena pjesma Smijem se. Od tada do danas uvijek željno iščekujemo novi materijal grupe Jinx.

Razgovarala: Elma Behram, Radiosarajevo.ba

Iako su posljednji album izdali prije četiri godine, hitove poput Ljeto, Na zub su me uzeli mama, Tamo gdje je sve po mom, Smijem se i slične njima možete uvijek čuti u programu bh. radiostanica.

Kako je od posljednjeg albuma Diksilend prošlo dosta vremena, krajnje je vrijeme da nas ovaj hrvatski bend obraduje novim materijalom. A kako su ove godine, proslavljajući dvadesetogodišnjicu mnogo nastupali, pretpostavljali smo da ćemo na nove uratke ovog benda još sačekati, no čini se da je situacija nešto drugačija, saznajemo iz ugodnog razgovora s pjevačicom prepoznatljivog glasa Jadrankom Ivaniš Yayom.

"Trudimo se ove godine dosta svirati i probati napraviti novu ploču, što ranije nismo radili. Obično smo pravili pauze kako bismo napravili novi materijal. Ove godine je to drukčije, dečki su već snimili bubanj, vježbaju, i ja ću im se uskoro pridružiti. Tako da je kod nas je ove godine baš radno."

Na pitanje kako bi trebao zvučati novi materijal Yaya nam kaže:

"Mi smo dosta naklonjeni nekom retro utjecaju. Nama su uvijek bili inspiracija zvuci iz prošlosti '70. i '80., tako da će i ovaj album imati upravo takav zvuk, što će se, nadam se, dopasti našoj publici."

Kako je vrijeme prolazilo i članovi benda sazrijevali, mijenjali se, tako su i njihove pjesme i albumi imali neka nova obilježja. Za Yayu je svaki album jednako vrijedan, teško se opredjeljuje za najbolji u karijeri, ali se ipak može odlučiti za onaj koji joj i danas budi posebna sjećanja.

"Svaki album ima svoju priču i nastajao je u nekim posebnim događajima, doživljajima, okolnostima... To su priče kada smo bili mladi pa malo stariji tako da su svi nekako drugačije obojeni. Teško mi se odlučiti, ali vjerovatno Sextazi, taj nulti album na engleskom jeziku ima posebnu energiju za nas jer smo tek počinjali. Zapravo to je nešto čega se uvijek sjetiš. To je za nas možda najbitniji trenutak jer smo napravili nešto i to nešto stavili na trake."

Ova godina za Yayu i Jinxe je posebna, tako da su odlučili na 20. rođendan snimiti i rock dokumentarac o grupi Jinx - Jinx Rockumentary. Kadrovi su snimani uoči i tokom velikog rođendanskog koncerta na Gričevanju u maju ove godine. Film je trebao zabilježiti sve javnosti skrivene i neskrivene detalje, drame, napetosti, ali i odličnu energiju i šarm.

"Snimili smo materijal, malo sa svirki malo iz backstagea, probat ćemo mu dati jednu dokumentarističku crticu, čisto za uspomenu za slijedećih 20 godina, kada budemo stari da se prisjetimo ovih dana. Naravno bit će interesantno da sve to podijelimo i s publikom, što nam je i namjera."

Osim pjevačke karijere, Jadranka Ivaniš Yaya je i akademska slikarica. Kada ne pjeva, ona izrađuje unikatni nakit ili neke druge umjetnine, no iako se s pravom može nazvati umjetnicom, ona taj termin voli izbjegavati.

"Ja ne preferiram riječ umjetnik jer se ta riječ prečesto koristi bez pokrića i ja sam je se odmah odrekla. Ja samo istražujem svoje mogućnosti i kreativu, često se zezam da su moji radovi gobleni. Znate ono kako su žene prije radile u slobodno vrijeme goblene, e tako ja radim sad svoj nakit, ilustracije i crteže. Radim to intimistički bez nekih angažmana, ali to je zaista nešto što prije svega radim za sebe."

Iako nerijetko zauzeti nastupima, stvaranjem i putovanjima Yaya i njen suprug Dubravko Ivaniš Ripper lider benda Pips Chips & Videoclips, opredijelili su se za porodicu prije nego li za uzbudljiv društveni život. Svaki slobodan trenutak nastoje provesti u porodičnom okruženju i odlučni su u svom naumu da u budućnosti svu svoju energiju ulože u kvalitetan odgoj svoje kćerke Lucije.

"Mi smo jedna obična porodica, pokušavamo živjeti jedan miran život bez obzira na posao kojim se bavimo. Posvećujemo se djetetu kako bi se razvila u normalnu osobu. Trudimo se odgojiti dobro dijete i pomoći joj da se snađe u ovom groznom vremenu. Pri tome se vodimo s dvije-tri osnovne stvari. Prvo je da dijete naučimo poštenju što danas nije popularno, a druga da ima radne navike, da je nije sramota raditi bilo šta. Da stalno uči raditi na sebi. Ipak moram reći da za sada  mogu biti zadovoljna, dobra je u školi i vrijedna je."

Ono što Yaya smatra bitnom stavkom u odgoju svakog roditelja je podrška djetetu u njegovim odlukama u izboru. Jer, smatra ona, suludo je boriti se protiv toga.

U posljednje vrijeme Yayu i Jinxe nismo baš imali priliku gledati i slušati u Sarajevu. Nažalost i posljednja prilika da se to dogodi u okviru festivala Čudna šuma nije se ostvarila zbog vremenskih (ne)prilika.

Do neke nove prilike, ali i novog albuma čija je priprema u toku slušajte:

Vezani članci:

Na kafi s Edom Majkom: I poslije kiše će doći mržnja, to je naša sjebana realnost

Na kafi s M. Lapsleyem: Iscjeljenje je bolno poput noža, ali je moguće

Na kafi s Mariom Knezovićem: Umara me što ne mogu planirati svoju budućnost

Na kafi sa Dušanom Bajevićem: Mostar je sačuvao dušu

Na kafi s Josipom Pejakovićem: Šta je meni ova zemlja dala?

Na kafi s Aidom Čorbadžić: 'Kraljica noći' mi je spasila život

Na kafi s Rijadom Gvozdenom: U SOS selu sam naučio biti dijete

Na kafi s Dževadom Poturkom: Život obilježen vjerom u Boga i ljubavlju prema domovini

Na kafi s Nerminom Tulićem: Jedan od rijetkih džentlmena starog kova

Na kafi s Goranom Milićem: Ne vidimo ono što je dobro kod nas

Na kafi sa Harisom Pašovićem: Naravno da kultura u BiH ima budućnost!

Boris Dežulović: Zajebavajte se, niko od zajebavanja nije umro 

Na kafi sa Zoranom Redžićem: U Sarajevo je rock and roll davno crk'oNa kafi s Ivanom i Matom Jajalo: Porodica na prvom mjestu
Na kafi s Leilom iz Divanhane: Iz ljubavi prema prekrasnoj sevdalinci
Na kafi s Amrom Silajdžić: Putujem u Brazil!
Sa Sanelom Jenkins o fudbalu i Zmajevima: Moramo se izdići iznad jedne utakmice
Na kafi s Feđom Isovićem: 'Lud, zbunjen, normalan' ne bi bio isti da Izeta ne glumi Mustafa
Na kafi s Ivanom Novakom iz Laibacha: Poezija je u tome kako radiš neke stvari, a ne šta je napisano
Na kafi s Erminom Bravom: Ovdje ljudi vape za nečim pozitivnim
Na kafi s Amarom Češljarom: Moramo raditi samo ono u čemu smo najbolji, za to smo odgovorni  
O festivalu Pravo Ljudski: Na kafi s Kumjanom Novakovom