Mustafa Cico Arnautović, pjesnik zato što mora

Mustafa Cico Arnautović je prijeratni dopisnik Oslobođenja iz Trebinja, ali i afirmirani pjesnik trebinjske oaze ljepote, kako tadašnje Trebinje sa sjetom naziva. Kao i mnogi nesrbi iz rodnog grada je protjeran početkom 1993. godine, a put u nepoznato odveo ga je u Kopenhagen.

U Danskoj je radio ono što je najbolje znao. Pisao je pjesme, tješio sebe i one oko njega prognane što su čekali da se rat završi pa da se vrate kući. U kampu prognanih s Balkana "Flotil Europa" sreo je i prevoditeljicu kojoj se njegova poezija svidjela te je prevela na danski jezik.

Rukopis je poslan na konkurs poezije i desilo se da su knjigu objavili, a prognani pjesnik iz Trebinja je 1994. godine proglašen umjetnikom godine među useljenicima u toj državi, piše novinska agencija Fena.

U Danskoj je Arnautović napisao snažnu poeziju ukoričenu u knjizi ‘Ptice na rukama’. Imao je sreću da su mu se književni putevi ukrstili sa Šveđaninom Bo Alvbergerom i bosansko-švedskim književnikom Ševkom Kadrićem. Knjiga je prevedena na švedski i dvojezično objavljena u izdavačkoj kući "Hamlet", uz Berberove ilustracije.

Na naslovnici u listu Politiken objavili su mu fotografiju, kitili ga diplomama, ali je on i dalje živio na flotilu (brod usidren u luci) imena "Europa" i čekao da se vrati kući ili da mu Danska da azil da ostane.

“Trogodišnje ljuljuškanje nekoliko stotina bosanskih izbjeglica u kopenhaškoj luci što azil i spas čekaju traži dobra umjetnika da sliku, strpljenje i iskustvo bosansko za nebo okači”, oslikava Arnautović to vrijeme čekanja u kopenhaškoj luci.

Na Sajmu knjige u Sarajevu 2011. godine, Arnautović je dobio nagradu za životno djelo. Povod je bila tad tek objavljena zbirka pjesama Stope u krugu, a izdavač ponovo IK "Hamlet".

“Vijest o nagradi doživio sam kao iznenađenje. Danas, takvo je vrijeme, nije čudo dobiti nagradu, nego je više od čuda to da te se neko sjeti. U svakom čovjeku ima poneki čovječuljak koji će se obradovati kakvoj pohvali ili nagradi. Eto, taj se i u meni probudio. Raduje me da je nagrada obradovala moje drugove i prijatelje, čini mi se, više nego mene”, rekao je tad Arnautović.

U povodu dvadeset godina pjesnikova boravka u toj državi (to možemo čitati i kao 20 godina od progona), u zgradi Ambasade BiH u Kopenhagenu upriličena je večer njegove poezije: “Poetska večer u Kopenhagenu je nešto za dušu, što pjesnik i oni koji poeziju osjećaju, razumije i voli. Ne bih od toga pravio događaj koji izlazi mimo okvira poezije”, kaže Arnautović osvrćući se na poetsku večer u Ambasadi BiH u Kopenhagenu i zahvaljujući akterima - domaćinu bh. ambasadoru Kemalu Muftiću i gošći književnici Vidi Ognjenović, ambasadorici Srbije u Kraljevini Danskoj.

O Cicinoj prognaničkoj poeziji ambasadorica Srbije Vida Ognjenović u Bosanskoj pošti (list za građane iz BiH nastanjene u Skandinaviji) je napisala "Ako je pesma, kao i ljubav, kako je neko napisao, nešto što se mora, ili ne mora, Mustafa Cico Arnautović je pjesnik zato što mora".