Mladen Miljanović: Početak uvođenja reda

Izabrani predstavnik Bosne i Hercegovine na Bijenalu u Veneciji, koje će se održati od 1. juna do 23. novembra ove godine, akademski je slikar iz Banje Luke Mladen Miljanović. Ovaj umjetnik, rođen 1981. u Zenici, svojim djelima upozorava i kritizira ratne i vojne teme – i sam je završio školu za rezervne oficire, gdje je dobio čin poručnika.

Također, ističući u svom radu odrastanje u podijeljenoj, opustošenoj zemlji, Miljanović naglašava i aspekt obrazovanja u takvome društvu.

Akademski slikar, u intervjuu za portal Radiosarajevo.ba govori o tome šta bi mogli biti počeci uvođenja reda i strategije u kulturnu politiku, zatim nam otkriva, povodom Bijenala, da će u maju predstaviti koncepta, zasnovan na prethodnom radu, te navodi kako ne želi da kultura oblikuje njega, već, prije svega, pokušava biti umjetnik, koji svojim radom oblikuje kulturu

Razgovarala: Tamara Zablocki, Radiosarajevo.ba

Dobitnik je nagrade Zvono za najboljeg mladog umjetnika u BiH 2007. te Henkelove nagrade za umjetnost 2009. kao najbolji umjetnik iz regiona centralne i istočne Evrope i centralne Azije, na osnovu koje je izlagao u Beču; izlagao je i u Veneciji, Hamburgu, Umagu, Schwandorfu, Regensburgu, Zagrebu, a predstavit će se i u New Yorku. Bavi se i socijalnim i terapeutskim aspektima umjetnosti te je inicijator Hepenning Balkana, radionice osoba sa onesposobljenjem. Sarajevska publika mogla se upoznati s njegovim radom tokom Miljanovićeve samostalne izložbe u Umjetničkoj galeriji BiH.

Radiosarajevo.ba: Koliko je konačni dogovor o načinu finansiranja i predstavljanja bh. umjetnosti na venecijanskom Bijenalu važan za bh. umjetnost u cjelini?

Miljanović: Mislim da su trenutno sa ovim modelom nekako svi zadovoljni. Ono što je vrlo bitno je to da se krenulo sa realizacijom učešća, a da je normalno da se u budućnosti model mijenja i poboljšava shodno uslovima i okolnostima. S druge strane, mislim da su se trebale pojaviti dobre, iskrene i otvorene namjere za ovaj dogovor. To je nešto što je ipak moralo doći kao volja čelnih institucija u BiH da se riješi ovo pitanje.

Izbor umjetnika ove godine za predstavljanje BiH na bijenalu su vršila dva imenovana kustosa. Imenovani su kustosi Sarita Vujković i Irfan Hošić, a nakon toga se vršilo imenovanje i selekcija umjetnika. Kako je naglašeno na prezentaciji prije mjesec dana, ovo je model na osnovu kojeg se pokreće učešće BiH na bijenalu i to je najbitnija činjenica. 

Radiosarajevo.ba: Šta za Vašu karijeru znači to što ste izabrani za predstavnika BiH na Bijenalu u Veneciji?

Miljanović: Prisutnost na bijenalu, prije svega za, BiH koja ima mnogo neriješenih problema u kulturi znači veliki pomak. Trebalo bi i ja se nadam da će ovo biti jedan početak uvođenja određene vrste reda i strategije kulturne politike. Sa druge strane, prisutnost na bijenalu za mene kao umjetnika je jedan veliki izazov ali i ogromna odgovornost koju kreiranje koncepta nacionalnog paviljona nosi. Izazov se ogleda u formalnom smislu kroz proces pripreme radova te njihovo što bolje smještanje u prostor izložbe. Vrlo je bitno to kako će radovi izgledati u tom specifičnom prostoru Palate Malipiero u Veneciji. Većina prostora u Veneciji su netipični za izlaganje, iz jednostavnog razloga jer nisu građeni za te namjene. 

Izložba u New Yorku, Foto: Nebojša Šerić Šoba

Mislim da ne treba praviti preveliki spektakl od ovog nastupa, ali treba biti svjestan značaja ove izložbe. To kažem iz razloga jer ne treba imati prevelika očekivanja, to će biti izložba koja će biti otvorena, nadam se i posjećena te svojom prezentacijom i kvalitetom predstavljanja postaviti nas u rang drugih država koje konstantno učestvuju na bijenalu. Ono što možemo očekivati u odnosu na druge države jeste interesovanje za paviljon, pobuđeno činjenicom da nas nije bilo deset godina na Bijenalu. Sa druge strane ja kao umjetnik nemam neka velika očekivanja da će to predstavljanje promijeniti nešto posebno u mom životu i radu. To je izložba kao bilo koja druga, samo što je specifična lokacija i manifestacija na kojoj će biti predstavljena.

Radiosarajevo.ba: Šta je zadaća Vašeg tima na Bijenalu?

Miljanović: Prvenstveno, kvalitetna promocija, produkcija i realizacija izložbe. Muzej savremene umjetnosti RS kao realizator ovog predstavljanja je sa svojim kadrom u procesu produkcije kao i još nekoliko osoba koje ce pomoći oko što kvalitetnije produkcije radova i publikacije. Već smo odmakli u tom procesu priprema za odlazak u Veneciju, ali i konstantnom ispunjenju svih onih uslova koje direkcija venecijanskog bijenala postavlja i traži od zemalja učesnica.

Radiosarajevo.ba: Rekli ste da će više informacija o konceptu i radovima kojima ćete se predstaviti na Bijenalu biti poznato tek u aprilu ili maju. Možete li nam ipak reći u kom smjeru ćete ići, čime će se rad baviti?

Miljanjović: Definitivna odluka u dogovoru sa kustosima je bila ta da rad u najbitnijim segmentima definiše i problematizuje specifičan odnos individualnog i kolektivnog u našem društvu. Takođe mogu reći da će manifestaciona forma rada imati uporište u jednom od ranijih radova koji je predstavljen prije par godina.

Već u maju ćemo izaći sa predstavljanjem čitavog koncepta, koji se u polju društvenog angažmana neće bitno razlikovati od mojih ranijih radova. Jedina razlika u odnosu na prethodne radove će biti specifičan formalni i medijski aspekt.

Radiosarajevo.ba Dogovor o modelu predstavljanja BiH na Bijenalu dugo je zavisio od politike naše zemlje, a mogao bi se nazvati i viješću godine za bh. kulturu. Koliko politika, etničke podjele i prebacivanje odgovornosti u cjelini (sjetimo se sedam institucija kulture) utiču na status umjetnosti i umjetnika u BiH? Koliko su uticali na Vas?

Miljanović: To je nešto čemu smo konstantno svjedoci, mislim da niko nema pravo da koči kulturu i njen razvoj. Trebamo (moramo) postati društvo koje će prije svega njegovati kulturne vrijednosti. To je pretpostavka za zdravu zajednicu i svjesno građansko društvo. Kultura se mora i treba izdići iznad dnevno političkih konfrontacija, a umjetnici jednako tako treba da budu sposobni da pomognu u tom procesu. Neminovno je to da umjetnici kao seizmolozi bilježe sve društvene promjene, i da pokušavaju da predvide (ako već ne mogu da spriječe) one zemljotrese koji će doći.

Čovjek se rađa u sred kulture, i već je po samom rođenju određen njome, tako da, htjeo ili ne, stanje u kulturi neminovno utiče na umjetnika i na njegovu kontribuciju istoj. Ne želim da kultura oblikuje mene, prije svega pokušavam biti jedan od onih umjetnika koji svojim radom pokušavaju da oblikuju kulturu. Takođe, treba gajiti kulturu nastupa i prezentovanja izvan naših granica, koja se do sada svodila na lične angažmane pojedinaca ili nevladinog sektora.

'At The Edge Performance' 2012, Foto: Christian Schnurer

Radiosarajevo.ba: Koliko Vaši radovi korespondiraju sa društveno-političkim dešavanjima u okruženju?

Miljanović: Danas je u umetnosti prisutan pluralizam različitih modela, pristupa, izraza, formi, ali ono što je veoma bitno u globalnim procesima, jeste analiza recentne kulturološke specifičnosti. U našem „istočnom“ slučaju to je ono što ruski teoretičar umetnosti Boris Grojs naziva „aurom lokacije“. Kroz moje radove, kao i još nekih BiH umjetnika, pomenuta „aura lokacije“ se vrlo jasno primećuje, kako u formalnim, tako i kontekstualnim domenima analize rada. Okolnosti tog konteksta su najčešće usidrene upravo u realnosti - u svemu onome što i čime je oslikana i oblikovana naša svakodnevnica.

Dobitnik ste nagrade Zvono, kao i Henkelove nagrade. Koliko Vam takva priznanja otvaraju vrata u našoj zemlji i izvan nje?
One su prije svega rezultat određenog valorizovanja rada, i sa te strane umjetniku znače da pozicionira svoj rad u jednom širem kontekstu. Nagrade same po sebi neće mnogo doprinjeti „otvaranju vrata“ ovdje i vani, osim ako vi ne nastavite sa aktivnim radom i mišeljenjem. Nagrade i stvaranje su kao penjanje na vrh planine, neki se penju da bi vidjeli pogleda sa vrha na dole, dok se drugi penju da bi vidjeli sljedeći viši vrh.

Radiosarajevo.ba: Izlagali ste u New Yorku, Veneciji, Beču, češće u inostranstvu nego u BiH. Kakva je danas pozicija umjetnika koji radi u Bosni i Hercegovini, a izlaže u inostranstvu?

Miljanović: Šizofrena! Ali ne samo umjetnika iz BiH koji često izlažu vani, već svih onih čija je kultura i kulturni sistem u vakuumu sada već post-tranzicije. U startu je vrlo vidljiva razlika u stvaranju i polazišnoj tački za stvaranje između našeg „tranzicijskog-istočnog“ umjetnika i umjetnika koji stvaraju u razvijenim kulturnim i društvenim sistemima zapada. Umjetnici su kod nas u studiju, koji nemaju, rade, smišljaju, misle... Taj mentalni prostor mišljenja je nešto što je bazična stanica naše umjetnosti. Kako kaže Goran Trbuljak, hrvatski umjetnik: „Uslovi za moj rad nisu u mojim rukama, ali na svu sreću ni u vašim“.  U odnosu na zapadni svijet, mišljenje je privilegija koju ima istočni umjetnik, jer problemi jesu da umjetnik sa zapada previše radi i proizvodi, a malo misli o tome. Dok sa druge strane istočni umjetnik previše misli jer za taj proces su mu sredstva dostupna, ali premalo radi u kontekstu umjetničke produkcije jer nema uslova za istu.

Radiosarajevo.ba: Pored stvaranja i izlaganja, predavač ste na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, a držali ste i radionice i kolonije za osobe s invaliditetom. Koliko Vam je važan taj aspekt djelovanja?

Miljanović: Već punih sedam godina radim na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, gdje sam zaposlen na predmetu Intermedijska umjetnost. Posljednje tri godini radim kao profesor na pomenutom predmetu koji mi je prepustila profesorica Sonja Briski Uzelac iz Zagreba, s kojom sam nekoliko godina radio kao asistent.

Angažman i rad sa studentima na Akademiji mi je vrlo bitan prvenstveno iz razloga gdje kroz nastavni proces mogu da upoznam studente sa onim što su recentni umjetnički tokovi danas. Takođe, koristim svaku priliku da kroz kontakte i rad u inostranstvu povežem akademiju i studente, te obezbijedim ili pomognem njihovo učešće ili odlazak na izložbe i predavanja  vani. Upravo ovih dana četvoro studenata se nalazi u Berlinu gdje učestvuju na radionici i kongresu pod nazivom „Former West“ koji se održava u „Haus der Kulturen der Welt“, a čiji je organizator teoretičar i filozof Boris Buden. Ali pored toga koristim svaku priliku da na Akademiju dovedem kolege umjetnike, te da studentima kroz prezentacije približe svoje umjetničke prakse.

Još u periodu studiranja tokom 2004 sam počeo volontirati u UDAS asocijaciji osoba sa onesposobljenjem, gdje sam prvenstveno vodio radionicu slikanja. Rad sa osobama sa onesposobljenje je za mene bio vrlo bitno iskustvo, kroz koje sam se praktično upoznavao sa socijalnim i terapeutskim aspektima ali i mogućnostima umjetnosti. Kako kaže profesor Veso Sovilj: „Dobar učitelj je onaj koji podučavajući biva podučen“.