Miron Rafajlović, Bosanac koji je s trubom obišao sviijet: Sve je krenulo u muzičkoj školi na Ilidži

Kada sa svojim muzičkim umijećem obiđete cijeli svijet i nastupate po najpoznatijim pozornicama, imate mnogo razloga za ponos. 

No Miron Rafajlović, trubač i gitarista svoje uspjehe smatra sastavnim dijelom muzičkog posla kojim se bavi. Svirao je u najpoznatijoj cirkuskoj trupi na svijetu, čuvenom Cirque Du Soleil, a domaća publika upoznala ga je i kao solistu na pjesmi Dine Merlina  'Rane' sa albuma hotel Nacional. 

Miron Rafajlović upravo je objavio spot Madrid posvećen gradu u kojem trenutno živi i radi. U spotu prikazuje svoje savršeno vladanje španskom flamenko gitarom. Pitamo ga, kako je sve počelo i koliko je muzičko školovanje u predratnom Sarajevu odredilo njegovu kasniju karijeru?

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba

"Ja bih rekao da je moje muzičko školovanje u Sarajevu, iako relativno kratko, itekako utjecalo na sve što se događalo nakon mog odlaska iz rodnog grada u daleki svijet. Pohađao sam osnovnu muzičku školu na Ilidži od svoje osme godine do kad se zaratilo, znači nepune 3 godine. Tu se otkrio moj dar za muziku jer koliko mi kažu napredovao sam prilično brzo. Već tu sam naučio čitati note iako sam dosta stvari svirao po sluhu jer sam u suštini učio isti repertoar kojeg je moja starija sestra Maja svirala nekoliko godina prije mene. Većinu tih kompozicija sam ja već imao u ušima jer ih je Maja uvjek kod kuće vježbala, tako da kad je na mene došao red da ih sviram dosta toga sam uspio odsvirati bez čitanja. Iako kao dijete nisam baš volio čitati note, činjenica da sam naučio mi je mnogo pomogla kasnije u životu", kaže Miron na početku razgovora za Radiosarajevo.ba. 

Sahrane i školski orkestri... 

Kako to da truba postala njegov glavni instrument, pitamo ga. 

"Od ’92 do ’95 smo živjeli u Selcima na Braču, rodnom mjestu moje mame gdje barem u to doba nije postojala muzička škola niti profesor gitare. Ali zato postojao je puhački orkestar (tj. limena glazba) i ubrzo nakon što smo stigli na Brač, znajući da sam pohađao muzičku školu u Sarajevu, dali su mi trubu. Čini mi se da me je taj instrument zapao više radi rasta, jer kao desetogodišnjak ne vjerujem da sam bio u stanju da držim, a kamoli da sviram tenor, bariton ili pogotovo tubu (bas). Već nakon prve godine u orkestru prebacili su me na prvu trubu, a u isto vrijeme sam počeo svirati i solo trubu na sahranama po cijelom otoku. To je u neku ruku bilo moje prvo iskustvo pa čak i neka zarada sa trubom", prisjeća se naš sugovornik. 

To baš i nije veselo, no sigurno je da ste u to vrijeme pronalazili svoje strasti u različitim žanrovima. Odakle fascinacija za jazz?

"1995. godine za vrijeme osmog razreda imigrirali smo u Kanadu i odmah sam se uključio u 'bend program’ osnovnog školskog sistema, koji je inače vrlo razvijen u Kanadi kao što je i u SAD-u. ‘Bend’ je jedan od izbornih predmeta koji obuhvata klasično obrazovanje u sklopu simfonijskog orkestra, kao i jazz obrazovanje u obliku big benda. Sa nekih šesnaestak godina počeo ozbiljnije shvatati muziku, a pogotovo jazz. Na jednom od takmičenja su mi udijelili stipendiju za ljetni ‘bend kamp’ u sjevernoj Dakoti u SAD-u. 

Nakon srednje škole nisam odmah upisao fakultet, i dalje sam volio muziku ali nisam sebe zamišljao u toj struci, vjerovatno radi neizvijesnosti zaposljenja. Jednog dana mi je stariji brat Dejan, takodje muzičar, gitarista, odžao lekciju i ubjedio me da mi je mjesto na bini i da je muzika moje zvanje. Od tog momenta sam shvatio da život nije do posla i do novaca, nego je smisao života raditi ono što iskreno voliš i u čemu uživaš. Sutradan sam ono malo rđe sto se na trubi nakupilo očistio, i počeo vježbati ispočetka. I evo skoro 15 godina kasnije jos uvjek svakodnevno vježbam", prisjeća se umjetnik. 

Cirque du Soleil: Osam godina s jednom predstavom 

A nas zanima njegova karijera u najpoznatijoj artističkoj trupi Cirque du Soleil. Kako je izgledao prijem i koliko je to bio zahtjevan posao, pitamo ga. 

"Studirao sam na odsijeku za jazz trubu ali nakon dvije godine studija dobio sam ponudu od Cirque du Soleil-a koju nisam mogao odbiti. Tražili su trubača - multiinstumentalistu za jednu od predstava, a za mene je to zvučalo kao posao iz snova. Prošao sam audiciju na kojoj su naravno htjeli da im demonstriram sta sam sposoban da uradim na trubi, ali pošto je jedan od uslova bio poznavanje drugog ili više instrumenata, tu mi je znanje gitare a i perkusija neizmjerno pomoglo. Konačno od 25 kandidata izabrali su mene. 

Sa predstavom ‘Kooza’ sam proveo skoro 8 godina, započevši svjetsku turneju u Montrealu gdje je Cirque du Soleil zasnovan i baziran. Prve 3 godine smo proveli u sjevernoj Americi, a zatim, skoro godinu i po dana u Japanu. Za vrijeme našeg boravka u Tokiju 11.03.2011 dogodio se najveći zemljotres u zapisanoj historiji Japana, takozvani Tōhoku. Naš nastup u gradu Sendai, koji je najbliži epicentru i time najviše stradao od cunamija je bio otkazan, iako je originalno bio u planu skoro godinu dana kasnije. Grad je bio potpuno sravnjen sa zemljom. 

 Nakon Japana nastavili smo turneju po Evropi, u Londonu u čuvenom Royal Albert Hall-u, na istoj bini na kojoj je prije 140 godina  Richard Wagner dirigovao svoja djela, što je za mene bila ogromna čast i neizmjerno iskustvo. Poslije Londona je došao na red Madrid, grad u kojem sam se dvije godine kasnije odlučio nastaniti zajedno sa svojom suprugom, Argentinkom koju sam upoznao dok smo zajedno radili na predstavi ‘Kooza’. 

I tako je nastala pjesma Madrid, koja je Mironov pokušaj fuzije flamenka, o kojoj umjetnik kaže:  

Kompozicija ‘Madrid’ je nastala fuzijom svih mojih muzičkih uticaja, uključujući taj najnoviji - flamenko, a pjesma opisuje moj novi grad onako kako ga ja doživljavam.  

Imao sam sreće da sam se prilično brzo prilagodio, upetljao u muzičku scenu Madrida i počeo radit kao ‘freelance’ trubač. Već nakon nekoliko mjeseci sam imao čast dijeliti scenu sa vrhunskim muzičarima poput flautiste Jorge Pardoa, basiste Alain Pereza, obojice iz benda preminulog Paca de Lucije, jednog od mojih najvećih muzičkih idola. Takođe sam nastupao sa Joaquinom Cortesom, svijestski poznatim flamenko plesačem u Rusiji i Kazakstanu kao trubač u njegovoj produkciji predstave ‘Gitano’. Prošlo ljeto sam nastupao na jednom od najvećih i najvaznijih jazz festivala na svijetu 'North Sea Jazz' u Roterdamu sa CMQ big bendom, a u aprilu i maju ove godinu ću nastupat u predstavi ‘El Intérprete’ čiji je protagonista poznati Španski glumac Asier Etxeandia. Dosta vremena posvećujem komponiranju i aranžmanu mog debi albuma kojeg planiram objaviti ove godine. 

Moram priznati i da mi je jedno od najdražih iskustava nastup na Sarajevo Jazz festivalu. 2012. u triju sa Bojanom Zulfikarpašićem i talijanskim bubnjarem Paolom Vinaccijom, te 2013. sa kvintetom kojeg su činili muzičari sa sarajevske jazz scene, Dino Šukalo, Adis Sirbubalo, Edvin Hadžić i Anes Beglerbegović. Sljedeći nastup na Sarajevu jazz festivalu još nije utvrdjen ali nadam se napravit turneju nakon objave albuma i dovesti sa sobom svoj bend iz Madrida, zaključuje razgovor za Radiosarajevo.ba Miron Rafajlović.