Mirko Ilić: Svaki put mi se čini da ne može gore, a ispostavi se da može

Neki od najvećih svjetskih grafičkih dizajnera, njih 24, odazvali su se pozivu  Mirka Ilića i dali svoj umjetnički doprinos temi koja je danas, čini se više nego ikada ranije, aktuelna i važna za promišljanje.

Izložba "Tolerance" otvorit će se ispred Akademije likovnih umjenosti u Sarajevu, u ponedjeljak 8. maja, a svečanom činu otvaranja prisustvovat nje Mirko Ilić koji u tu svrhu stiže iz svog newyorškog studija, te ambasador EU u BiH Lars Wigemark.

Uoči dolaska, Ilić je dao intervju za portal Radiosarajevo.ba, a razgovor vođen putem Skypea započeli smo pitanjem u nužnosti tolerancije danas. Da li je došto vrijeme kada toleranciji upućujemo alarmantni, „zadnji poziv“? 

Ilić: Ne znam da li je ovo posljednji, jer meni svaki put izgleda da je gore nego prošli put, da ne može gore, a ispostavi se da može. Zanimliva je stvar da je tolerancija uvijek aktualna.  Recimo, kada vrednujemoe mjesto za život, često kažemo da imate „jako lijepo pogled“. U svim kulturama to znači identičnu stvar – da vidite horizont, a to znači da na vrijeme možete vidjeti neprijatelja koji dolazi. To je ideja koja potječe iz prahistoprijskog čovjeka, da imate vremena pripremiti se, pobjeći. Taj naš strah od onoga koji dolazi iza horizonta ili s druge strane brda , koji nije "mi" je nevjerojatan.

Dešavaju se dvije oprečne stvari: Svi kažu da je sa internetom svijet postao globalno selo, svi znamo puno više o svemu oko nas nego ikad ranije. S druge strane, mi se bojimo svega oko nas više nego ikad ranije. Taj horizont u malim sredinama postaje sve manji i manji i svi se boje ko će se pojaviti iza horizonta.  Čim je neko drugačiji od vas, čim je neko "s one strane brda", tolerancija , nažalost, nestaje.

Radiosarajevo.ba: Dotakli smo se interneta i globalnog sela -  kako danas  možemo gledati  na predskazanje Andyja Warhola da će u budućnosti svako biti zvijezda na 15 minuta? Da li je došlo to vrijeme? 

Ilić: Ja mislim da je to vrijeme prošlo jer danas više nemamo vremena za tih 15 minuta. Ima vremena za 140 slova ili Instagram - nešto što vam već po imenu kaže "sad ili nikad".  Ja imam velikih problema ovdje u New Yorku, recimo, hodajući niz stepenice, da se ne sudaram s mladim ljudima koji  šalju poruke ili postavljaju statuse hodajući stepenicama dok izlaze iz undergorunda. Onda pomisliš - što je to toliko važno u tvom životu da ne može sačekati tri sekunde da izađeš van, već riskiraš da polomiš ruku, nogu, nos, dok "textmessagiraš" po stepenicama. To je jedna užasna potreba za slavom, pa makar bila slava među tri vaša prijatelja.  Mislim da tu ima greške medija, jer što neko napravi veću glupost, veća je šansa da će završiti na naslovnoj strani. Već dugo tvrdim, a zato me neki i mrze u nekim sredinama, da ako vi pokradete milion dolara prije ćete završiti na naslovnoj strani nego ako zaradite milion dolara. Imate predivne mlade cure koje stavljaju silikone jer se tako završava na naslovnoj strani! To je puno jednostavniji proces nego ići u školu, završiti studije, poznati poznati umjetnik, naučnik, dobra profesorica.

Radiosarajevo.ba: Ostanimo još malo na području društvenih mreža – njihova sveprisutnost nameće nam svima, i vama u dizajnu a i nama u medijima, da moramo mijenjati formate komunikacije ukoliko želimo biti saslušani. Na koji način se to odražava na područje dizajna? 

Ilić: Mene, prije svega, još uvijek zanima sadržaj. Da li je sadržaj prezentiran u tisku  ili  na Facebooku, to je manje bitno. Važno je da je sadržaj, da ima nešto. U vino se, konstanto, s medijima dodaje voda.  To originalno vino odavno više nije vino. Ostalo je malo pink boje  pa oni jadni još uvijek misle da piju vino. Treba se vratiti originalima, izvorima, treba se učiti neke stvari ispočetka. 

Mirko Ilić rođen je u Bosni, a ranu mladost proveo je u Hrvatskoj. Profesionalnu dizajnersku karijeru započeo je u Hrvatskoj kao autor omota albuma jugoslovenskog panka i Novog vala, stripova i postera, a 1986. odlučio se okušati na tlu SAD. U SAD radi kao ilustrator i umjetnički direktor vodećih magazina. Danas vodi studio grafičkog dizajna i 3D grafike, Mirko Ilić Corp.  On je u  svojoj višedecenijskoj karijeri uradio  sve što jedan dizajner i ilustrator može da uradi, od stripa, omota ploča, vizualnih identiteta, plakata za različite pozorišne predstave, filmove i festivale, naslovnica magazina poput Timea, New York Timesa, Danasa i Wall Street Journala. Autor je knjiga, a ovom izložbom predstavlja nam se i kao kustos. 

Radiosarajevo.ba: Da li nam onda sve to što smo dobili uz internet može pomoći da primoviramo vrijedne ideje,  kao što je ideja tolerancije, da se borimo protiv  površnosti ili govora mržnje?

Ilić: Mislim da može.  Recimo, ovo što se desilo u vrijeme Arapskog proljeća, desilo se zahvaljujući Twitteru i Facebooku. Zato vlasti u nekim zemljama zatvaraju takva mjesta, jer nešto što je do sada služilo da se organizira nekakav party ili rođendan, sada može najaviti revoluciju i obavijestiti vas gdje morate biti prisutni da biste sudjelovali u toj revoluciji. Dakle, moć tih medija se može koristiti ako znate što želite. Stalno citiram  jednu izjavu Martina Luthera Kinga koji je rekao "Oni koji vole mir moraju se naučiti organizirati efektivno kao oni koji vole rat"! Medij je jedan te isti. Mračne sile se organiziraju kroz iste medije. Zašto se onda ne bi mogle i svijetle sile organizirati.

Vjerovatno zato što, kad nekog mrzite, strast je puno veća nego kad nekog volite. Dan i noć razmišljate kako da mu naudite, zato meni mržnja izgleda kao mnogo jača organizaciona energija. Zbog toga bi i ovi koji vole, trebali nešto naučiti. 

Radiosarajevo.ba: Posljednjih godina na Balkanu svjedočimo zapanjujućem relativiziranju fašističkih zločina, veličanju simbola zla i pisanju nove historije.  Kako gledate na ove radikalne trendove, zašto nam se to dešava?

Ilić: To se dešava i u Americi, sa dolaskom Trumpa skočile su sve desničarske organizacije. Dobro je da imamo institucije - sudstvo, kongres, pa oni mogu zaustaviti neke ideje tog tipa. Dobro je da postoji balans, ali nažalost, u nerazvijenim demokracijama ga nema.   Tamo se svi vraćaju u neke svoje mračne povijesti i govore - e ovaj ubica, on je bio naš, na njega smo ponosni. Naš ubica je bolji od vašeg ubice.  Malo je mjesta nazvanih po poznatim književnicima, naučnicima ili umjetnicima, a mnogo njih koja nose ime ubica i diktatora, jer zavaditi je mnogo jednostavnije nego izgraditi.

Radiosarajevo.ba: U kojem dijelu balkanskog društva vidite agente promjene?  Drugim riječima - ko je ciljna skupina za vašu izložbu Tolerancija? 

Ilić:  To su ljudi između 15 i 20 godina. Pozitivni su, imaju jš neku vjeru u budućnosti, obrazovani su, govore strane jezike,  ali  na nesreću - nemaju dovoljno novaca i ne putuju dovoljno. Međutim, oni jesu nada. Ali mi stari ne damo tu vlast tako lako. I tu nastaje konflikt - da li ćete prepustiti svojoj djeci da  vode svijet ili ne.