Midhat Ajanović uoči premijere filma Point of Mouth

RadioSarajevo: Vaš će film “Point of Mouth” biti prikazan u takmičarskoj konkurenciji kratkih filmova na SFF-u. O kakvom se filmu radi?
Ajanović: Radi se o jednom jako staromodnom filmu. Ja, naravno, nisam digitalno nepismen, ali imao sam svoje autorske razloge zbog kojih sam taj film radio gotovo kao klasični crtani film. To je jedan od razloga što je film nastajao jako dugo. Mislim da je cijeli taj process, od prve zamisli i skica, pa do ove premijere na festivalu, trajao nekih osam godina. Inace, “Point of Mouth” je jedno vrlo intimno ostvarenje koje govori o odrastanju u Sarajevu, o ljubavi prema crtežu i riječi, o navijanju za “Želju”, o prvoj ljubavi. O ratu I ratnim rastancima… Ili, da pojednostavim, cijeli taj film je na neki način jedan doživljaj muzike “Indexa”.

RadioSarajevo: Indexi su, dakle, veoma važni za vas. Da li je ta ljubav pojačana činjenicom da živite u dijaspori. Koliko vam je važna muzika bivše Jugoslavije, to iskustvo koje ste ponijeli sa sobom u izbjeglištvo kao dio svog kulturnog naslijeđa.
Ajanović: Ne osjećam se pripadnikom nikakve dijaspore, osobito ne ovoga što se kod nas podrazumijeva pod tim pojmom. Pogotovo se ne osjećam izbjeglicom. Živim tamo gdje mi se nalazi porodica i gdje mogu dostojanstveno živjeti od svog rada, a to je u mom slučaju Göteborg (veoma interesantan grad koji igra veliku ulogu u mom životu i prema kojem osjećam određenu emotivnu vezu). Dakle, riječ je o životnim okolnostima kojima sam bio izložen i koje nisu ni u kakvoj vezi sa mojim identitetom. Ja sam jednostavno Sarajlija, gdje god da živim, a kao i svakom Sarajliji moje generacije, „Indexi“ za mene predstavljaju muziku uz koju se najbrže vratim u mladost.

RadioSarajevo: Da li mislite da je savremena digitalna tehnologija animaciji nešto oduzela? Ili nova tehnologija samo olakšava posao, a princip ostaje isti?
Ajanović: Digitalizacija je nova faza u tehnološkom razvoju medija animirane slike koja je danas sasvim nadomjestila staru filmsku tehniku. Iako sam po prirodi konzervativan i volim tradiciju, imam pozitivan odnos prema tehnološkom razvoju. Tehnologija je neminovnost i nju treba prihvaćati i prilagođavati joj se. Baš kao što je, recimo, pojava tempera svojevremeno revolucionirala slikarstvo, tako je i digitalizacija unijela novi kvalitet zajedno sa novim mogućnostima u animaciju. O tome ne može biti dvojbe.

RadioSarajevo: Karikatura je forma po kojoj vas mnogi prepoznaju? Koliko je danas karikatura vrednovana tamo gdje živite u odnosu na BiH, kao i na period prije rata kada ste objavljivali kod nas?
Ajanović: Mislim da je novinska karikatura na umoru. Kao i novine uostalom. No, historijski gedano, novinska karikatura je samo jedna pojavna forma te umjetnosti. Karikatura je postojala i prije štampe, a postojat će i poslije nje – karikatura se već odavno prilagodjava filmu, televiziji, Internetu... Uostalom, o tome sam mnogo pisao, dio tih tekstova se moze naci na mojoj web-stranici www.ajanm.com.ba

RadioSarajevo: Kako gledate na internet (forume, blogove, portale) kao platformu za promociju animatorskoga rada i sličnih oblika multimedijalnog stvaralaštva?
Ajanović: Iako pripadam generaciji kojoj su srcu vise prirasli stari mediji kakvi su film ili štampa, raduje me razvoj Interneta. Snovi nekih od najvećih umova u ljudskoj povijest, primjerice Nikole Tesle o neogranicenoj, jeftinoj i slobodnoj informaciji, kao da se ostvaruju. Danas je to naravno sve još uvijek većinom haoticno i površno, ali vremenom će rasti i kvalitet onoga što se nudi na Internetu.

RadioSarajevo: Kao umjetnik ste svestrani, koja je vaša prva ljubav: knjiga, karikatura, strip, animirani film?
Ajanović: Sve to zajedno. Zanimljivo je da me ljudi najmanje povezuju sa onim šo mi je cijeli život bila profesija od koje sam živio – ja sam filmski kritičar i profesor filmologije (sa odbranjenim magisterijem i doktoratom), a ljudi me najviše pamte po karikaturama. Mora da su te moje karikature zbilja imale neku vrijednost čim su ostavile toliko traga, iako ja na ovim prostorima ne objavljujem već 17 godina.

RadioSarajevo: Dogovorili ste saradnju sa RadioSarajevom koji će od sada objavljivati Vaše karikature. Kakva je vaša saradnja sa bh. medijima općenito?
Ajanović: Raduje me ova naša saradnja. Inače, ja već deset godina pišem rubriku i crtam karikaturu za iseljenički list “Bosanska Pošta” koji se distribuira u četiri skandinavske zemlje. Neki od tih tekstova danas izlaze na portalu “Depo”. Ponekad “Oslobođenje” objavi prikaz neke moje knjige ili primijeti promociju iste. I to je sve. Ostali mediji me konsekventno ignoriraju. No, ja mogu sasvim lijepo živjeti bez njih.

Dijala&vaz, radiosarajevo.ba