Melita Ćano: O slušnim oštećenjima i studiranju

U našem društvu je još uvijek razmjerno malo osoba sa slušnim oštećenjima koje upisuju fakultete. Upoznali smo jednu od njih -  djevojku koja je došla skoro do završne godine svog studiranja. Njena životna perspektiva je svijetla, iako je mislila da se nikad neće navići na velike promjene u životu.

Piše: Alma Mujanović, manjine.ba

Melita Ćano je rođena u Mrkonjić Gradu, a prvi razred osnovne škole upisala je u Zenici, gdje i živjela do svoje desete godine. U dobi od sedam godina javila joj se iznenadna glavobolja i dobila je visoku temperaturu.

O tom vremenu ona kaže: "Mama me je istog dana odvela u bolnicu gdje sam ubrzo pala u komu. Dok sam bila u komi sluh sam potpuno izgubila. Nakon toga ustanovljeno mi je da bolujem od menigitisa. Morala da ležim u bolnici punih četrdeset dana. Kada sam shvatila da sam izgubila sluh bilo mi je jako teško navići se na nešto što u životu nikad nisam osjetila."

Nisu joj pomagale brojne posjete ljekaru jer za oštećenje sluha nije bilo lijeka. Vremenom se, kako ona kaže, polako mirila sa činjenicom da je gluha. U školi su rasli problemi u odnosima s čujućom djecom, jer se još uvijek ni ona, a ni njeni prijatelji nisu navikli na izgubljeni sluh.

Tada su njeni roditelji odlučili da je najbolje rješenje da se presele u Sarajevo i upišu je u Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju. Tu se osjećala sretnija zajedno sa djecom koja su imala isti problem kao i ona. Voljela je čitati knjige i najdraži predmet joj je bio bosanski jezik.

Nakon završene srednje škole sa odličnim prosjekom, upisuje Fakultet političkih nauka, na odsjeku socijalni rad. To je izabrala, kaže, jer ima želju da radi sa ljudima kojima će biti potrebna njena pomoć.

Predavanja teško prati ali se bori i došla je skoro do kraja. Uskoro bi trebala diplomirati i time ostvariti svoj najveći san. Što se profesora tiče, kaže da su jako ljubazni prema njoj, čak je spomenula jednu profesoricu koja joj daje najveću podršku tokom predavanja. Nakon diplomiranja planira upisati master studij i time proširiti svoja znanja. Sretna je trenutnim uspjehom i nada se najboljem.

Pitali smo je kako se odvija njena komunikaciju sa kolegama, na šta je iskreno odgovorila da nije zadovoljna. Često se susreće sa problemima u kojima oni ne žele da pokušaju komunicirati sa njom jer se boje da će se teško sporazumjeti, ili se stide, pa često odustanu nakon prvog pokušaja. Jednostavno se udalje od nje.

Melita ne želi odustati i poručuje: "Priđite gluhonijemoj osobi ako se nalazi u vašem okruženju. Pomozite takvoj osobi da se uključi u bilo kakvu komunikaciju. To će osobama sa slušnim oštećenjima puno značiti." (Opširnije: Kako razgovarati sa gluhima)

Kaže da su uz nju jedino dvije kolegice koje joj pomažu i sa kojima ide zajedno na predavanja. Ipak, porodica je njena najveća podrška. Sretna je što ima roditelje i brata koji su joj omogućili da ima sve što poželi. Isto tako smatra da uz podršku, treba imati i volje, jer se bez nje teško može nešto uspjeti.

I za kraj, Melita poručuje svim mladim da vjeruju u sebe i da se bore za svoje želje, a mi joj želimo puno uspjeha i srdačno joj se zahvaljujemo na lijepom razgovoru.

Napomena: tekst je nastao u sklopu  radionice za novinare iz manjinskih zajednica, u organizaciji portala Manjine.ba