Matija Dedić na Radiju Sarajevo uoči koncerta s majkom Gabi Novak

Sa svojom majkom, popularnom pjevačicom Gabi Novak, nastupit će na intimnom koncertu u restoranu "4 sobe gospođe Safije", u subotu 4. marta. Bit će to njihov prvi zajednički koncert u Sarajevu nakon smrti supruga i oca Arsena Dedića.

Matija Dedić iza sebe ima klasično pijanističko školovanje, jazz akademiju, mnoštvo albuma i suradnji i čak 25 nagrada Porin, od čega pet za album posvećen ocu Matija svira Arsena. U razgovoru za Radiosarajevo.ba, najavljuje da će na koncertu prevladavati pjesme nastala u njihovoj porodici:

"Okosnicu koncerta čine pjesme po kojima ljudi pamte Gabi i koje su njoj najdraže, od Arsena i od drugih autora. Ovaj koncert ću pamtiti, jer je to prvi put da s majkom nastupam u Sarajevu, nakon smrti oca."

O svojoj majci, Matija kaže: "Divim se kako ona nevjerojatno stoički drži svoj život, kako ima snage i volje da nastupi u jednom nekonvencionalnom i nekomercijalnom nastupu. Sretna je, jer zna da se radi o opuštajućoj atmosferi u kojoj će biti održan koncert."

Pitali smo muzičara na koji način doživljava Sarajevo, o kojem je slušao u pričama roditelja, ali i u kojem je prvi put nastupio 1997? 

"Ne samo kroz priče o Sarajevu koje sam slušao od Arsena i Gabi, kroz sve te ljude koji su bili naši prijatelji, već i kasnije, taj grad mi uvijek nešto znači. Vrlo rano sam sa svojim matičnim bendom Boilers tu nastupio i već tada upoznao predivnu raju koja su okosnica sarajevska jazz scene. Upravo ove godine je 20 godina od kako sam tu prvi put nastupio a i dalje su to ljudi s kojima sam u kontaktu, od Dine Šukala, Amara Češljara, Damira Poljaka, Maje Sar... bojim se da nekoga ne izostavim", kaže.

Trebalo je dosta vremena da se muzičke ličnosti Matije i Arsena udruže. Zbog čega je toliko trajalo prije nego što je Matija počeo na klaviru pratiti svog oca? 

"Trebale su godine i godine. Arsen je imao svog pijanistu s kojim se jako dobro razumio i koji nam je bio kao član obitelji - Branka Bulića. A bio je i perfekcionista, a ja mlad i lud, kako to ide u tim godinama. Bio sam inficiran jazzom. Upravo zato sam i otišao iz klasične glazbe u jazz - da bih imao apsolutnu slobodu. Ali kada sam 2005. ušao u neke svoje tridesete godine, malo sam se i ja počeo smirivati, ne dokazivati se toliko na klaviru. I tada me Arsen pozvao. Punih deset godina sam ga pratio na klaviru, bio s njim na sceni i nisam ga razočarao. Što reći... van toga što mi je bio otac, rijetko ko ima priliku deset godina biti na stageu s takvom osobom i doživjeti ono što sam ja", prisjeća se Matija Dedić. 

Kakva je razlika između vrhunskog pijanizma u klasičnoj muzici i jazzu, pitamo ga.

"Ja jesam potekao iz klasične glazbe, bio sam godinama pod tom stegom, ali smatram da je klasika nešto što treba obavezno proći. Makar nižu glazbenu školu, ali i srednju, poželjno i akademiju. Pijanista treba biti educiran na taj način, i to se vidi na svakome, kako neko prilazi klaviru, kako sjeda. Ali škola nije jedini preduvjet. Ako se rodiš genijalan, ne trebaju ti škole, iako onima koji znaju o čemu pričam je jasno već nakon četiri ili osam taktova koliko se neko tome posvetio i u kojoj mjeri stoji iza tih nota koje svira. Škola je važna, nije sve na talentu. Ja ne pušim priču onih koji kažu - ne znam note i nisu mi potrebne jer osjećam glazbu", iskren je naš sugovornik. 

A kada je riječ o žanrovima, Matija je taj koji ih prevazilazi svojom umjetnošću. 

"Ja sam primarno jazz glazbenik i to mi nemoj dirati. Ali, naravno da volim i Sade, Stinga, Princea, i pjesme svojih roditelja. Okružen sam različitim žanrovima, pa kako sam spomenuo klasiku i jazz, priču možemo proširiti i na pop ili smooth jazz. Projekti s Predinom, Tamarom Obrovac, Gibonnijem i slično mene odmaraju jer nisam onaj koji se bavi pitkim jazzom. U svakom tom projektu pronađem sebe", zaključuje Matija Dedić, i najavljuje da ćemo uskoro imati priliku da ga čujemo i u suradnji s bh. harmonikašicom Merimom Ključo.