L. Zaimović Kurtović: ACIPS-ov odmak od dnevne politike

Asocijacija Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije (ACIPS), nevladina organizacija koja okuplja stručnjake iz oblasti evropskih integracijskih procesa, demokratije, ljudskih prava, upravljanja državom, rodnih i religijskih studija, 25. februara je održala svoju redovnu godišnju Skupštinu. Tu priliku smo iskoristili da razgovaramo sa predsjednicom ACIPS-a, Lajlom Zaimović Kurtović, kako bismo saznali gdje je danas ova organizacija, te nešto više o tome šta je postignuto u posljednjoj godini, ali i pokušali doći do nekih novih ideja i stavova vezanih za političko stanje u Bosni i Hercegovini.

Razgovarao: Nedim Jahić

Radiosarajevo.ba: Prošla je godina od Vašeg izbora na poziciju predsjednice ACIPS-a, gdje vidite napredak i u kojiim poljima organizacije i djelovanja su postignuti najveći rezultati?
Zaimović Kurtović: Ono što je meni bilo najvažnije učiniti u prvoj godini mog mandata bili su finansijska stabilizacija organizacije, vraćanje fokusa djelovanja ACIPS-a i uključivanje što većeg broja naših članova i članica u aktivnosti organizacije. U prvoj polovici 2011. godine uspjeli smo finansijski stabilizirati organizaciju i isplatiti većinu dugova. Čak mogu reći da sam jako zadovoljna sa napretkom koji je ACIPS u ovom periodu ostvario po pitanju donatora i osiguravanja sredstava za ovaj i naredni period. Što se tiče vraćanja, tj. sužavanja fokusa organizacije, bilo je bitno vratiti djelovanje ACIPS-a na pitanja zbog kojih je ova organizacija i osnovana prije devet godina – a to je zaštita ljudskih prava i jačanje demokracije. Nažalost, proteklih godina ACIPS se bio u velikoj mjeri suštinski odmakao od ovih pitanja i počeo svaštariti i baviti se dnevno-političkim pitanjima. Bilo je bitno vratiti organizaciju njenim članovima i članicama, odnosno baviti se isključivo temama iz kojih naše članstvo ima ekspertizu. Drago mi je da mogu potvrditi da su svi projekti koje je organizacija implementirala u proteklih godinu dana bila vezana za jačanje ljudskih prava i demokracije u Bosni i Hercegovini, bilo kroz ustavne reforme, rodna pitanja, procese suočavanja s prošlošću ili jačanja kvalitete obrazovanja. Također, ono što je jako važno, kroz ove projekte smo uspjeli privući mnoge nove članove i članice ACIPS-a i na taj način jačati i jedan od osnovnih principa naše organizacije, a to je jačanje mreže našeg članstva.

Odmak od dnevnopolitičkih tema

Radiosarajevo.ba: Prisutno je mišljenje da se ACIPS, kao i brojne druge organizacije, praktično povukao iz sfere dnevne politike i reakcija nakon Općih izbora 2010. godine. Uzimajući u obzir da su sva vodeća udruženja intelektualaca u zemlji više puta ozbiljno reagirala u slučaju neformiranja Vijeća ministara, zašto se ACIPS, kao organizacija čiji su brojni članovi najistaknutiji učesnici i predstavnici organizacija civilnog društva, nije jasno očitovala o ovom pitanju?
Zaimović Kurtović: Ova situacija oko neimplementacije izbornih rezultata kojoj smo svjedočili proteklih godinu dana je koincidirala sa novim opredjeljenjem organizacije da napravi odmak od dnevnopolitičkih tema, te da se fokusira na ono što joj je u samoj srži postojanja. To je i razlog zašto smo cijelu prethodnu godinu odbijali dati svoj stav na brojna pitanja u smislu kako komentiramo nečiju izjavu ili šta smatramo da bi neko ili nešto trebao reći ili uraditi, i to ćemo nastaviti raditi i dalje. Kako često govorim, ACIPS ne treba da se bavi vlašću, on treba da se bavi posljedicama (ne)rada te vlasti. Osim toga, mi smo primijetili da se u sjeni tog nametnutog problema neimplementacije rezultata izbora i neformiranja Vijeća Ministara rade puno ozbiljnije stvari, koje spadaju u teške povrede ljudskih prava, i mi smo pokušavali da pažnju javnosti usmjerimo i na ta pitanja. Zašto se neke druge nevladine organizacije koje u svom centru imaju upravo političke odnose u društvu nisu oglasile, ne bih znala reći. Vjerujem da je teško odrediti svoj rad kada se zapravo nemate kome obratiti, jednako kao što je vrlo osjetljivo pitanje kada se nevladin sektor uključuje u raspravu oko formiranja parlamentarne većine, i mogu donekle da razumijem primjetno zatišje po tom pitanju.

Radiosarajevo.ba: ACIPS je značajnu pažnju u prošloj godini posvetio pitanju reforme pravosudnih institucija u zemlji. Kako se to nadovezuje na problematiku ustavnih promjena, možemo li govoriti o nekim novim rješenjima u procesu reformi? Ima li srednjeg puta između maksimalističkih zahtjeva Banja Luke i Sarajeva?
Zaimović Kurtović: Pitanja ustavnih reformi i stanja pravosuđa mi u ACIPS-u doživljavamo kao pitanja koja se direktno tiču stanja ljudskih prava u BiH, te smo stoga i uzeli aktivno učešće u javnoj debati koja se vodi o ovim pitanjima. Ovo pitanje za nas nije stvar politike, već zadire u osnovna prava svih građana i građanki Bosne i Hercegovine kod nas garantirana Ustavom i mnogim konvencijama. Što se tiče pravosudnih institucija na državnom nivou, mi smatramo da je potrebno i prihvatljivo govoriti jedino o njihovom jačanju i dodatnom unapređenju njihove funkcionalnosti, a nikako o eventualnom ograničavanju njihovog djelokruga, ili što bi bilo još gore, davanju prilike za politički pritisak prikriven brigom za navodno uravnotežen rad tih institucija. Principijelno smatramo da samo onda kada Tužilaštvo i Sud BiH nisu predmet političkih opservacija u domenu dnevne politike, oni mogu istinski neovisno obavljati svoju funkciju. U današnjem demokratskom svijetu, pravosudne institucije jesu i trebaju biti nezavisne, oslobođene pritisaka, trebaju odlučivati svojom slobodnom voljom, a ne zadovoljavati bilo čija očekivanja. A kada je ocjena njihovog rada u smislu stručnosti u pitanju, onda to definitivno treba prepustiti nezavisnim tijelima, prije svega Visokom sudskom i tužilačkom vijeću. ACIPS će nastaviti podržavati upravo ovakav princip rada Tužilaštva i Suda BiH.

Kada je ustavna reforma u pitanju, konkretno rješavanja problema koji je nastao presudom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Sejdić-Finci, ACIPS je tu ponovio svoj stav iz 2010. godine, kojim je predložio konkretna rješenja i ponudio tekst amandmana na Ustav BiH kojim bi se otklonila ta istinski duboka, upotrijebila bih i termin sistemska, neravnopravnost velikog dijela populacije pred Ustavom i zakonima. Mi duboko i istinski vjerujemo u te amandmane, stojimo iza njih, jer smatramo da se njima ne samo uklanja očigledna neravnopravnost, već se na neki način, u jednom vrlo bitnom segmentu, relaksiraju politički odnosi. Vjerovatno ste već vidjeli i čuli za naše amandmane, i vezano za njih istakla bih onaj koji je u ovom trenutku „crna ovca“ među svim predloženim rješenjima, a koji je ACIPS ponudio kao najbolje: institucija jednog Predsjednika BiH, koji bi bio biran u Domu naroda prethodno proširenim klubom Ostalih. Vjerujemo da bi se institucijom jednog Predsjednika, koji bi zbog specifičnog načina izbora morao biti osoba visokog ugleda u cijelom društvu, prihvatljiv uslovno rečeno svima, politički proces ujedno pokrenuo u dugo očekivanom procesu, onom pojednostavljivanja izuzetno komplicirane državne strukture. Dakle, sve ono čemu drugi prijedlozi, a to je dodavanje i četvrtog člana Predsjedništva, nimalo ne idu u prilog. Naravno, promoviranje jednog Predsjednika BiH, umjesto sadašanjeg tročlanog Predsjedništva, znači i davanje većih ovlasti Vijeću ministara BiH, prije svega ulogu u vođenju vanjske politike, predlaganja budžeta i funkcije civilnog zapovjednika oružanih snaga. Takav položaj Predsjednika, u kombinaciji sa svojim ugledom i moralom, i dodatno ojačan setom u Ustavu dodanih tzv. kolektivnih prava, bi bio pravi primjer Predsjednika jedne savremene parlamentarne demokracije. Javnost može očekivati daljnje aktivnosti ACIPS-a u ovom smislu, zato što upravo započinjemo realizaciju novog projekta na temu ustavnih reformi, kojim ćemo dodatno biti prisutni u našem društvu.

Konferencija 'Kako se sjećamo'

Kako se sjećamo

Radiosarajevo.ba: U nekom inter-etničkom dijalogu, ali i generalno u saradnji između ključnih univerzitetskih centara u Bosni i Hercegovini, koja udruženja i institucije smatrate partnerima u Mostaru i Banja Luci?
Zaimović Kurtović: Prije svega, moram naglasiti da je ACIPS udruženje registrirano na nivou Bosne i Hercegovine, koje okuplja ne samo članstvo iz cijele BiH, već i iz regiona i inostranstva. Tako da, bez obzira što je svojim postankom ova organizacija vezana za magistarske programe Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu (CIPS), mi smo neovisna organizacija šireg značaja i djelovanja. Tako da naši partneri širom BiH dolaze iz svijeta civilnog društva više nego sa univerzitetskog i akademskog nivoa. Kao organizacije koje su po svom radu i stavovima bliske ACIPS-u iz gradove koje ste naveli, spomenula bih UG Oštra nula iz Banje Luke i OKC Abrašević iz Mostara.

Radiosarajevo.ba: Na koji način vidite djelovanje ACIPS-a u odnosu na vladajuću koaliciju, ali i u odnosu na opoziciju na državnom i nižim nivoima vlasti? Gdje je danas Politički savjet?
Zaimović Kurtović: Kako sam već rekla, ACIPS je organizacija koja pokriva ne samo cjelokupnu teritoriju Bosne i Hercegovine, već i region. U ovom kontekstu, mi se pokušavamo „izdići“ iznad podjele vlasti po nivoima i držati se pitanja koja se direktno tiču posljedica te vlasti na društvo. Kao nestranačka i neovisna organizacija, a imajući u vidu programsko opredjeljenje ACIPS-a prvenstveno u pogledu ljudskih prava i demokracije, ACIPS ne može sebi određivati s kim želi, a s kim ne želi raditi. Mi moramo raditi sa vladajućim strankama ako želimo riješiti probleme, a često tek uz pomoć opozicije možemo neko pitanje staviti na „dnevni red“.  Politički savjet ACIPS-a (POLIS) je protekle godine pokušao napraviti odmak od dnevno-političkih pitanja, ali kako je to bila godina koje će ostati zabilježena upravo odsustvom vlasti na državnom nivou, POLIS nije mogao biti dovoljno aktivan i glasan jer jednostavno nije imao kome adresirati svoje poruke.  Inače, na nedavno održanoj godišnjoj Skupštini ACIPS-a odlučeno je da se u narednom periodu redefinira misija POLIS-a i prilagodi kako programskom opredjeljenju ACIPS-a, tako i gorućim pitanjima u bh. društvu.

Radiosarajevo.ba: Možete li nam nešto više reći o projektima ACIPS-a koji se bave pitanjem tranzicijske pravde i suočavanja sa prošlošću? Ima li tu prostora za neke nove ideje, kako pridobiti nove generacije i uključiti ih u ovaj proces?
Zaimović Kurtović: ACIPS se u 2011. godini počeo baviti pitanjima suočavanja s prošlošću kroz projekat „Kako se sjećamo?“ koji obuhvata regionalno istraživanje, sprovedeno u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, po pitanju postojanja zajedničkog modela sjećanja u ove tri zemlje. Ovaj projekat je, kroz tri izrazito interesantne analize, obuhvatio procese memorijalizacije i sjećanja u regionu, poredeći sjećanje i memorijale na Drugi svjetski rat sa ovima na agresiju u regionu krajem 20. stoljeća. Vjerujem da će i vašim čitateljima i čitateljkama biti zanimljiv rad koji kroz analizu dinamika i aktera procesa memorijalizacije prati promjene u zvaničnim politikama sjećanja ove tri zemlje u odnosu na neke od ključnih događaja u našim zajedničkih historijama, pokazujući kakav je put pređen od zajedničkih sjećanja poput onih na Tjentištu i Jasenovcu do današnjih u Kninu i Bleiburgu ili spomenika Draži Mihajloviću. Publikacija pod nazivom „RE:VIZIJA PROŠLOSTI. Službene politike sjećanja u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji od 1990. godine“ koja obuhvata ova tri istraživanja će izaći iz štampe naredni mjesec i biti javno promovirana i distribuirana.  Jako me raduje odziv na koji je ovaj projekat naišao među našim članstvom, ali i među institucijama i organizacijama koje se bave ovim pitanjima, kao što je, na primjer, Haški Tribunal. Nadam se i vjerujem da u oblasti tranzicijske pravde, a naročito procesa suočavanja s prošlošću, ima prostora za dalji rad i dodatno uključivanje našeg članstva, pogotovo što su ova pitanja usko vezana za sami fokus ACIPS-ovog rada.

Radiosarajevo.ba: Mnogi zamjeraju civilnom društvu da se danas više bavi građanskim i političkim pravima, a daleko manje ekonomskim i socijalnim. Da li je to rezultat nedostatka kapaciteta, interesa donatora ili nečeg drugog?
Zaimović Kurtović: S ovom vašom konstatacijom se nije teško složiti i, ako bih ocjenjivala njenu prihvatljivost, rekla bih da ona u velikom procentu otkriva suštinu. Ekonomski i socijalni problemi su, kada je aktivnost civilnog društva u pitanju, upali u neku vrstu začaranog kruga jer su potisnuti u drugi plan u javnosti i medijima, i samim tim se teže dolazi do fondova koji bi omogućili istraživanje na te teme, a trebate biti svjesni da samo civilno društvo bez pomoći donatora nije u stanju da isfinansira takva istraživanja. Kada je konkretno ACIPS u pitanju, mi se zbog prirode magistarskih programa CIPS-a sa kojih dolaze naši članovi i članice ne možemo smatrati dovoljno autoritativnim u ovoj oblasti, stoga smo se i opredijelili za rad u onome šta nam je blisko i u čemu imamo potrebnu ekspertizu, ali priznajem da bih i ja lično voljela vidjeti više projekata drugih organizacija na navedene teme. Ovo se naročito odnosi na istraživanje efikasnosti državnih struktura i organa, jer se upravo posljedicama te njihove (ne)učinkovitosti bave i naša istraživanja.

Radiosarajevo.ba: Šta očekujete nakon nedavno održane Skupštine ACIPS-a? Da li u narednoj godini možemo očekivati veće prisustvo u javnosti? Koji projekti čekaju svoju realizaciju te da li će sa proširenjem članstva biti i nekih promjena u programu?
Zaimović Kurtović: Što se tiče godišnje Skupštine ACIPS-a koja je održana prošle subote, 25. februara, raduje me pozitivno ocijenjen napredak o kojem sam već govorila i usvajanje predsjedničkog, finansijskog i izvještaja Upravnog odbora velikom većinom. Također, izabrano je šest novih članova i članica Upravnog odbora, za koje se nadam da će donijeti novu snagu i entuzijazam radu organizacije. Što se tiče narednog perioda, sada kako organizacija polako dolazi u neke mirnije vode, nadam se otvorenoj diskusiji o programima i temama kojima se ACIPS treba baviti u budućnosti, naročito u smislu daljnjeg širenja angažmana samih članova i članica na tim projektima. Želja mi je da ACIPS ima veće prisustvo u medijima, ali na način na koji je to demonstrirano ove godine, dakle ne da se oglašava po dnevnopolitičkim pitanjima na način kako je to nekad ranije činio, već upravo onda kada ima nešto za reći, kada treba odbraniti one principe za koje se zalažemo. I nadam se da ćemo biti vrlo glasni po pitanju ustavnih reformi.