Jovan Divjak: Sarajevo diše Evropom od Marijinog Dvora do Vijećnice

Bivši vojnik, sadašnji altruista i zauvijek Sarajlija - Jovan Divjak je govorio za portal Radiosarajevo.ba o svojem gradu.

Razgovarao: Benjamin Redžić 

Antifašizam, Sarajevo nekad i sad, njegova vizija grada i poruka građanima su bili teme razgovora sa čika Jovom, kako ga poznanici odmilja zovu, koji se žrtvovao za glavni grad Bosne i Hercegovine.

Prilikom dolaska u Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu u sarajevskom naselju Vraca gdje smo razgovarali s Divjakom dočekalo nas je mnoštvo djece i mladih. Svi oni su bili kod bivšeg generala koji je u miru posvećen obrazovanju.

Uprkos svakodnevnim obavezama markantni čika Jovo nas je dočekao onako kako to većina Bosanaca i Hercegovaca radi - ljudski.

Nakon fotografisanja, ćaskanja popraćenog njemu svojstvenim pošalicama, Divjak se podsjetio dana uoči i samog 6. aprila 1992. godine kada je počeo rat u bosanskohercegovačkoj prijestolnici.

Ne pucaj, ne pucaj - njegove su riječi iz Dobrovoljačke ulice maja 1992. koje tada i u naredne tri godine niko nije poslušao.

Ispričao je svoja sjećanja na početak rata u Sarajevu.

"Haotična su sećanja. Sa 4. na 5. april su izvršeni napadi 300 metara od nas ovde na školu policije. Uhvaćeni su i prebačeni mladi ljudi. Jedan od njih je ubijen u odbrani. Sve je to izgledalo kao nestvarna priča, nestvarna slika u očekivanju onoga što je tada komandant druge vojne oblasti obećao general Kukanjac (Milutin) rekavši da će sve staviti pod kontrolu. Taj 6. april je prekid tradicije u Bosni i Hercegovini u Sarajevu. To je najznačajniji dan i sreća pa se opet obeležava", istakao je.

Smatra da je oživljavanje nacionalizma odnosno neofašizma u Bosni i Hercegovini dio evropskih tendencija. Razlog za ovu opasnu pojavu vidi u ekonomskim i političkim okolnostima u svijetu dodavši:

"Neko će reći kamo sreće da nije bilo više logora u vremenu socijalizma. Ne, to nije rešenje. Generacije koje su nasledile one koji su pobeđeni 1945. godine su ponovo u politici i vlasti. Ekstremne snage su nezadovoljne vlašću i nastoje agresivno preuzeti vlast. To je slučaj kod nas. U sva tri naroda postoje ekstremisti koji žele vlast bez da poštuju drugog i drugačijeg. Osnovni problem ne nepoštovanje drugog i drugačijeg. Rasprava o paradi govori o tome da zaista nacionalizam dominira. Mislim da je pitanje na jednoj televiziji glasilo da li ste za paradu ponosa - 75 posto je odgovorilo ne, što je potvrda fašizma u Bosni i Hercegovini".

Prema riječima Divjaka, Sarajevo samo verbalno cijeni antifašiste, što je obrazložio sljedećim riječima:

"To pokazuje činjenica da su tokom i posle rata najveći deo ulica u Sarajevu nazvan po antifašističkim herojima zamenjene imenima i prezimenima ljudi dominantno iz jednog naroda. Tako je radio Beograd i Zagreb. Time Sarajevo nije pokazalo, bar oni koji vode grad, poštovanje za antifašističku borbu. Ono što se dešavalo od 1941. do 1945. godine pokazuje da se najbrojniji narod opredelio za građansku državu".

Objasnio je kako se Bosna i Hercegovina u 21. vijeku treba boriti protiv fašizma rekavši da ta borba "mora biti vezana za Beograd, Zagreb i celu Evropu".

"Moraju se ujediniti oni koje cene ono ljudsko i humano. Antifašistički pokret bi se obnovio kada bi to bila ideja obrazovanja. Sada sam rekao grupi Italijana da je obrazovanje opijum za decu u Bosni i Hercegovini. Deca iz Republike Srpske uče o građanskom ratu, uče o agresiji NATO-a na Beograd i Srbiju, a ne govore o genocidu nad Bošnjacima. S druge strane deca u Federaciji ne uče deo negativne priče da su i u Armiji Bosne i Hercegovine bili oni koji su kršili zakon ili ženevske konvencije", naveo je Divjak za portal Radiosarajevo.ba.

Govoreći o najavljenoj inicijativi da se u Sarajevu i Banjaluci vrate prijeratni nazivi ulica posvećenih antifašističkim borcima, poručio je da su reakcije građana na ovaj prijedlog posljedica onih koji "vrše pritisak na njih".

Mišljenja je da bosanskohercegovački antifašisti nisu ujedinjeni u svojoj borbi. Jedan je od onih koji tvrde da antifašistička udruženja uopšte nemaju podršku vlasti.

U nastavku razgovora za portal Radiosarajevo.ba se osvrnuo na Sarajevo prije i poslije rata.

"Za neke je sada odlično jer je obezbedio sebi materijalna dobra, prednosti i prava u odnosu na druge - da može napraviti hotel gde hoće, da uredi ulicu kako hoće, da napravi sprat više. Za mene Sarajevo diše Evropom od Marijinog Dvora do Vijećnice. Periferija ima sasvim drugi način života. Naše iskustvo rada sa periferijom, evo sada radimo sa grupom žena iz Hadžića koje su prvi put pre dva meseca bile u pozorištu. Grad pulsira u centralnom delu. Ako vi sprečavate da u jednom delu možete piti alkohol, a u jednom ne,ako se insistira na jednom pozdravu, a na drugom ne - to pokazuje da Sarajevo nije onakvo kakvim sam ga doživljavao... U svom kulturnom biću ono jeste kao što je bilo ranije... Nije to ono Sarajevo u koje sam se zaljubio kada sam došao 1966.", rekao je naglasivši da sve manje vrijedi konstatacija "prvo Bog, pa komšija".

Divjak je podsjetio da demografske i kulturne promjene koje su uslijedile u Sarajevu poslije posljednjeg rata, slične onima nakon Drugog svjetskog rata.

Očekuje da će morati proći mnogo vremena da ljudi prihvate način života svojstven Sarajevu.

"Vi se sećate priče koja se veže za moga drugara Vešovića (Marka) kada je došao negde do Skenderije i pitao gde je čaršija i rekli mu da siđe ovde. Volim spomenuti Vešovića jer se isto oseća kao i ja", rekao je.

Na pitanje kakva je njegova vizija glavnog grada, za portal Radiosarajevo.ba je odgovorio:

"Volio bih da izgleda onako kako to većina građana želi. Ali po ovoj anketi koja pokazuje paradu ponosa, onda 75 posto nije spremno da prizna drugog i drugačijeg. Čak i religije priznaju različitosti. Ovom društvu gde vlada nemoral, nemoralno je ne poštovati prava drugih. Želja je da aktivnosti na periferiji budu veće".

Za Divjaka je dobro što se dešava ubrzana urbanizacija okolnih dijelova grada podsjetivši da se to isto dešavalo prije više od 70 godina.

Čika Jovo je imao dvije poruke za građane Sarajeva.

"Da bi čovek uspeo u životu, treba da sebe dobro poznaje da bi poštovao druge. Iluzorno bi bilo da ja Vas poštujem, a ne poštujem sebe. Čovek mora biti dobro obrazovan da bi spoznao drugog i drugačijeg. Mora znati i jezike koji se sada kod nas osporavaju. Bila je inicijativa da deca opredele za jezik, ali čovek vredi onoliko koliko zna jezika - to je jedna poruka. Druga bi bila da Sarajlije moraju znati kako da žive na osnovu iskustava Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i ovog poslednjeg rata. Na tome se može graditi sadašnjost i budućnost", poručio je da svako mora prije svega da "gleda u svoje dvorište, pa onda u tuđe".

Akademsku zajednicu je naveo kao odgovornom za sadašnje i buduće stanje.

Čovjeka koji je svoj tri decenije života posvetio obrazovanju, nije bilo moguće, a ne pitati ga za status mladih u Bosni i Hercegovini. Ne slaže se sa tvrdnjom da su mladi budućnost.

"Ne, mladi su danas. Šta će mladi sutra - nisu više mladi. Insistiram da su mladi sadašnjost", zaključio je pozvajući mlade da moraju biti strpljivi i da se moraju boriti za sebe.