Jakob Finci: Gradonačelnik je građanin kao i svi ostali

Jakob Finci jedugogodišnji lider jevrejske zajednice u BiH, čovjek kojem je u javnom istupu nemoguće pronaći tešku riječ ili neutemeljenu tvrdnju. Zajedno sa Dervom Sejdićem je pred Evropskim sudom za ljudska prava dobio presudu protiv države BiH jer je kao Jevrej, pripadnik nekonstitutivnog naroda, ustavno diskriminran.

Ugledni je građanin ovog grada i mnogi bi ga rado vidjeli na mjestu gradonačelnika, za koje ga je, kao nestranačkog kandidata predložila Naša stranka. S druge strane, SDU je predložila Stjepana Kljujića, a intervju s njim objavljujemo u nedjelju, 16. 12.

Sa Fincijem smo razgovarali o gorućim problemima Sarajeva, premda sam gradonačelnik nema puno ovlasti, ali ipak može svojim ugledom i dobrim odnosom utjecati na boljitak građana Sarajeva.

Razgovarao: Kenan Efendić

Krenimo od jedne teme koja trenutno najviše mori građane Sarajeva, koji se, prema mnogim anketama osjećaju nesigurno? Šta biste vi kao gradonačelnik mogli učiniti za sigurnost građana? Kakvu vrstu komunikacije gradonačelnik može uspostaviti sa službama koje jesu nadležne za sigurnost?
Bojim se da je Grad Sarajevo u jednom čudnom položaju između čekića i nakovnja, s jedne strane su četiri opštine koje ga formiraju, a s druge strane Kanton koji ga finansira. Grad nema svojih prihoda i nije nadležan ni za sigurnost.

Međutim, čini mi se da se ljudi osjećaju nesigurno danas u gradu ne toliko od drugih ljudi koliko od pasa lutalica, kojih ima daleko više nego što bi jedan ovakav grad smio da ima. Čopori hodaju okolo i nerijetko napadaju građane. Stoga treba nešto uraditi i po tom pitanju, jer ovaj azil koji je napravljen u Prači očito nije dovoljan.

Generalno se sigurnosna situacija popravlja, ali ipak se trebamo najviše osloniti sami na sebe. I mi sami treba da učestvujemo u brizi i zaštiti svih nas. Ne smijemo dozvoliti slučaj Denisa Mrnjavca, kojeg naočigled punog tramvaja izbodu i ubiju a niko ništa ne učini. Prije par godina je bilo ubistvo u sred bijela dana u Strossmayerovoj ulici, u kafiću, gdje je najmanje stotinu ljudi sjedilo ali niko ništa nije vidio.

Drugim riječima, treba nam svima građanske hrabrosti da ne budemo nevini posmatrači nego da aktivno učestvujemo u odbrani napadnutih. Lako je biti siledžija kad znaš da niko neće na tebe. Međutim, ako te velika grupa ljudi ili opkoli ili ti barem ukaže da si napravio nešto loše, situacija će se promijeniti.

Bez struje možemo, ali bez vode teško

U Sarajevu su uvedene restrikcije vode, što nas podsjeća na ratno stanje. Kako popraviti vodosnabdijevanje u gradu?
Nažalost, uvijek smo se hvalili starim vodovodom jer smo imali tekuću vodu kad je više od pola Evrope nije imalo. Ipak, 500 godina je predug rok za trajanje jednog vodovoda, neke cijevi u Starom Gradu su iz 17. vijeka i više ne mogu držati vodu. Taj se problem ne može riješiti samo na nivou jedne opštine, niti samo na nivou grada. To je problem cijelog Kantona. Ipak, granice Sarajeva su čudno omeđene: sjednete u tramvaj trojku i odete iz Sarajeva, mada Sarajlije Ilidžu, naravno, smatraju sastavnim dijelom grada. Upravo su nam tamo i glavni izvori vode, to je sigurno problem širi od teritorije Sarajeva.

Nažalost, nema nam druge nego da u razvojnim planovima na svim nivoima vlasti računamo na obnovu vodovoda, pogotovo u padinskim dijelovima grada, i u onim dijelovima gdje je vodovod oštećen ratnim dejstvima. Sva ta ratna oštećenja su se zakrpila i u prvim godinama nakon završetka rata to je funkcionisalo, ali sada je grad veći, potrošnja vode vratila se na predratni nivo, a mi ništa nismo učinili da gubitke vode zaustavimo. Neophodna su značajna finansijska sredstva, svakako, i možda je pametnije uzeti kredit i riješiti taj problem. U ratu smo naučili da se bez struje može, ali bez vode je vrlo teško.

Grad mora imati svoje izvorne prihode

Spomenuli ste taj čudni status grada. Kako ga popraviti?
Grad je na Ustavnom sudu Federacije dobio spor sa Kantonom, zato što se krša prava Grada u lokalnoj samoupravi. Međutim, jedno je presuda a drugo sprovedba. Ipak, Grad mora imati svoje izvorne prihode, nešto se mora direktno Gradu plaćati. Sarajevo nije samo glavni grad Kantona, nego i glavni grad i Federacije i države BiH. To sve lijepo zvuči, ali ništa ne zveči. Ni Federacija ni država ne finansiraju svoj glavni grad. A Sarajevo je prva dodirna tačka za većinu onih koji dođu u BiH. U Sarajevu se mnogo toga važnog održava, a Grad od toga ima samo troškova, nikakve koristi, čini mi se.

Sigurno ćete se složiti s nama da čistoća sarajevskih ulica nije na pravom nivou i da su mnogi drugi gradovi u BiH čišći. Šta gradonačelnik može tu učiniti?
Ako idete gradskim ulicama u ranu zoru, vidjet ćete da su one jako čiste. Grad prljaju građani. I tu nema druge nego jednostavno ići na kultivisanje građana, bez obzira da li su u njega došli prije četiristo, četrdeset ili prije četiri godine. Ljudi moraju naučiti živjeti u gradu. Lijepa riječ i lični primjer može koristiti, ali nije dovoljan. U Švicarskoj naši ljudi koji su otišli tamo kao radnici ili izbjeglice ne bacaju čikove na ulici, ali čim uđu u BiH bacaju konzerve kroz prozor automobila. Moramo naučiti da je to normalno i kod nas ako je normalno u Evropi.

Ta disciplina nije urođena ni Švicarcima ni Nijemcima, nego su to naučili zbog visokih novčanih kazni. Tako ni ja nisam protivnik visokih kazni, ali u tom slučaju moramo imati nadležne službe, neku komunalnu ili ekološku inspekciju koja kažnjava one koji ne poštuju red.

Galerije i muzeji moraju privređivati

Svjedoci smo urušavanja osnovnih institucija kulture u Sarajevu. Kakva bi uloga gradonačelnika mogla biti u njihovom spašavanju?
Tih sedam institucija o kojima stalno pričamo našlo se u procjepu nakon Daytona, jer u sporazumu nije rečeno šta će biti sa institucijama koje je svojevremeno osnovala Socijalistička republika Bosna i Hercegovina. Nova BiH nakon Daytona zakonom nije preuzela obaveze, iako u Daytonskom sporazumu stoji da sve ostaje onako kako jeste dok se drukčije ne odredi.

Zatvoren Zemaljski muzej

Grad Sarajevo nema pravo odreći se ovih institucija ako ih se već država odriče. Jer nam te institucije itekako trebaju. Opet, i te se institucije moraju mijenjati unutar sebe. U socijalizmu smo imali sistem SIZ-ova, samoupravnih interesnih zajednica, finansiranih iz budžeta, ali je to vrijeme iza nas. Živimo u drugom ekonomskom ambijentu. Neke od tih institucija država treba pomagati, ali neke od njih moraju biti i na tržištu i ostvarivati dio novca neophodnog za opstanak. Boljom organizacijom i boljim menadžmentom, problemi jednog dijela institucija mogli bi se riješiti, ali, naravno, nije isto Biblioteka za slijepa i slabovidna lica i Zemaljski muzej. Za muzeje i galerije, sigurno se može učiniti nešto da i oni sami privređuju, ako ne 100 % sredstava za rad, onda barem jedan visoki procenat.

Vjerujem da je to put, ali na tome treba raditi, a ne samo sjediti da vam neko osigura sredstva na tanjuru i u međuvremenu zakovati vrata.

Trebević je sastavni dio grada

Porazgovarajmo i o jednom simbolu Sarajeva, Trebevićkoj žičari. Velika je i njena praktična vrijednost, ali nešto je zapelo u obnovi? Ako budete gradonačelnik, da li će to biti jedan od Vaših prioriteta?

Trebević je sastavni dio Sarajeva, to su pluća grada. Bez obzira što su Barice lijepe, što je sva okolina grada lijepa, nekako je Trebević tu, u centru grada, i zaslužio je da se restaurira i da postane ponovo ono što je bio: sarajevsko najmilije izletište. Na Trebeviću već ima nekoliko objekata koji privlače pažnju, deminiran je i siguran, a švicarska vlada nam je poklonila žičaru. Na nam je ostalo da je montiramo i pustimo u pogon. Čini mi se da će to biti jedan doprinos vraćanju imidža Sarajeva iz njegovih najljepših dana, a to je vrijeme iz Zimskih olimpijskih igara 1984. Nisam siguran hoćemo li moći obnoviti bob-stazu, ali Trebević svakako treba staviti u funkciju, uz pomoć žičare, a kad nam je neko dao takav poklon, onda moramo učiniti sve da to iskoristimo. Tu računam na punu saradnju Istočnog Sarajeva, jer je i njima stalo da Trebević oživi u punom sjaju.

Spomenik na Vracama danas

Spomenik neznanom junaku na Vracama

Pored Trebevića, obratio bih veliku pažnju na spomenik na Vracama, koji je, nažalost, u ratu skroz uništen. To je stara austrougarska tvrđava pretvorena u spomenik svim žrtvama grada u II svjetskom ratu. Ipak, Bosni i Hercegovini kao državi fali spomenik neznanom junaku, spomenik žrtvama koje su izgubile živote u mnogim ratovima, koji su se vodili u BiH i van BiH, au kojima su učestvovali naši ljudi. Takav jedan spomenik bi bio jako simboličan, imao bi ulaz iz oba entiteta. Tu bi svaki državnik, koji dođe u BiH i zna da smo stradali i u ovom ratu i u povijesti, mogao odati počast svim stradalim bez obzira ko su i kada su stradali, u BiH ili zbog Bosne i Hercegovine.

Gradonačelnik je građanin kao i svi ostali

Političari su u BiH otuđeni od građana, ne slušaju ih i ne slijede njihove interese. Kako biste Vi, ako budete gradonačelnik, uspostavili bolji i dublji odnos s građanima?
Danas, u doba naprednih sredstava komunikacije imamo toliko mogućnosti, koristeći društvene mreže koje su jako popularne u našoj zemlji, što bi bio jedan od kanala komunikacije s građanima. Drugi bi kanal bio, recimo, neki kutak u dnevnim novinama koje izlaze u Sarajevu, gdje bi jednu rubriku ispunjavao gradonačelnik i svake nedjelje pisao svojim građanima i tražio zajedno s njima odgovor na najveće problem.

Gradonačelnik nije neko ko sjedi na pijedestalu, i komanduje odozgo. Gradonačelnik mora da bude građanin kao svi ostali i da osjeti sve probleme građana, i zajedno s njima, pokuša riješite te probleme.

Zajedno sa građanima treba uraditi ono što je najbolje za Sarajevo, kako bismo ovaj grad napravili što ljepšim i ugodnijim mjestom za življenje. Svojom dugogodišnjom baštinom, okolinom i prirodom Sarajevo zaslužuje da bude na svim listama gradova u kojima je lijepo živjeti.

Iako građani Sarajeva ne glasaju direktno za svog gradonačelnika, ipak, imate li neku poruku za građane?
Mislim da u ovom gradu ima puno ljudi koji bi mogli obnašati dužnost gradonačelnika i bolje nego ja to zamišljam. Važno je da gradonačelnika izaberemo uz što veći konsenzus i da shvatimo da ko god bude gradonačelnik nije čarobnjak, jer ovaj grad, kao i cijela država, ima puno problema. Mogu obećati, da ću, ako budem gradonačelnik, sve raditi zajedno s građanima i isključivo na dobrobit svih građana.