Ja, fotograf: Andrija Vrdoljak, Livno

Portal Radiosarajevo.ba, u saradnji s portalom Fotografija.ba, otvara ciklus intervjua s mladim fotografima i fotografkinjama iz Bosne i Hercegovine. Cilj nam je predstaviti široj javnosti neafirmirane i manje afirmirane fotografe, čiji radovi zaista vrijede, i od koji se može očekivati samo napredak i uspjesi.

Ove sedmice predstavljamo Andriju Vrdoljaka iz Livna

Otkad i zašto se baviš fotografijom? Je li to samo hobi ili profesionalni angažman?
Fotografijom se bavim više od deset godina i sve je počelo kao hobi, ljubav prema fotografiji. Danas, sve više i više imam i profesionalnih angažmana. U svakom slučaju, fotografijom se bavim zato što to volim.

Imaš li uzore u svome radu? Cijeniš li naročito nekog fotografa?
Najviše volim fotografske opuse fotografa Stevea Mccurryija i Sebastiao Salgada. Imao sam priliku 2008. da vidim Salgadovu izložbu pod nazivom "Afrika" i ostao zatečen snagom predstavljenih fotografija. Jako cijenim ono što je za života napravio ratni fotoreporter Slobodne Dalmacije, moj sugrađanin, Željko Maganjić. Nažalost on je prerano napustio ovaj svijet, ali je iza sebe ostavio veliki broj odličnih fotografija koje svjedoče o ratnim vremenima Sarajeva, Vukovara, Livna i drugih mjesta koja je obilazio. Nikad neću zaboravit situaciju kad mi je Željko dao da "ispucam" par fotki s njegovim Nikonom.    

Šta je za tebe dobra fotografija?
Dobra fotografija nam sama priča svoju priču bez da je namećemo promatraču.

Šta bi želio fotografisati a do sada nisi mogao ili stigao?
Auroru Borealis.

Jesi li se okušao u analognoj fotografiji?
Od 1994. godine kad sam dobio svoj prvi foto aparat uradio sam par stotina filmova i to je bilo neprocjenjivo iskustvo. Tad sam dobio neka osnovna fotografska znanja. Jedno vrijeme sam koristio i CB fotografsku komoru koju je donio prijatelj iz Zagreba. Trenutak kad pođete nazirati fotografiju na foto-papiru je nevjerovatan osjećaj.

Šta misliš o Instagramu?
Sviđa mi se iako ga ja ne koristim. Nemam ništa protiv alata i pomagala koja ljudima pomažu da budu kreativniji.

Kakva je naša domaća fotografska scena?
Iz dana u dan sve bolja i bolja. O tome svjedoče brojne nagrade, priznanja i izložbe autora iz Bosne i Hercegovine.

Koje/a ime/na domaće fotografske scene bi izdvojio?
Milomir Kovačević i Damir Šagolj.

Je li lakše fotografisati ljude ili životinje?
Svaki čovjek i svaka životinja su priča za sebe. Teže je npr. fotografirati europskog risa nego predsjednika Francuske, a lakše je snimiti domaću kokoš od Lady Gage.