Izet Kiko Sarajlić: Zašto je Sarajevo zaboravilo svog pjesnika i šta o tome danas kaže njegova kći?

Evo
i deseti je dan rata,

a mi
još uvijek
ne znamo
dovoljno ni da mrzimo.

Zapis je ovo pjesnika, "glasa multietničkog Sarajeva", koji je objavljen u njegovoj kultnoj Sarajevskoj ratnoj zbirki, jedinoj za koju je rekao da bi volio da je nikad nije morao objaviti. 

Riječ je, dakako, o bosanskohercegovačkom historičaru filozofije, esejisti, prevodiocu i pjesniku Izetu Kiki Sarajliću.

Trending

Građani Vogošće na ulicama: I večeras održali protest, a evo šta traže

Izet Kiko Sarajlić rođen je na današnji dan, 16. marta 1930. u Doboju. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se nastanjuje u Sarajevu, u kojem će ostati sve do kraja svog života, 2002. godine.

U svom je Sarajevu pohađao mušku gimnaziju, studirao na Filozofskom fakultetu. Radio je i kao novinar i nikada nije prestajao pisati.

Ipak, 21 godinu nakon njegove smrti - čini se da se ni grad, ni kanton ni država Bosna i Hercegovina ne sjećaju ovog velikog pjesnika.

"Ne sjećaju ga se nikako. Zapravo ste vi jedina institucija i/ili medij koji su ga se danas sjetili", govori za portal Radiosarajevo.ba njegova kćerka Tamara Sarajlić Slavnić. 

Naša sagovornica otkriva nam da od 2002, otkako je umro, nijedna knjiga njegove poezije nije štampana u Sarajevu. 

"Izbačen je i iz programa za sarajevske gimnazije... šta da vam kažem. Ne čudi me. U ovakvom društvu i sistemu... zaista, nisam iznenađena", priča njegova kćerka, sa sjetom ističući kako ga se sjeća "njegova Italija, iako je i Sarajevo zvao svojim".

Italija obilježi njegove godišnjice, rođendane i smrt. On tamo ima svoj trg i tamo se njegova poezija i dalje slavi, nastavlja nam pričati Tamara Sarajlić Slavnić, te dodaje:

"Nikad nije htio da se svrsta u nacionalni, vjerski tor. On je bio dobar i iskren i čovjek i pjesnik. Bio je kozmopolita i zato mi i ne čudi to što ga ovo društvo zaboravlja".

Izet Kiko Sarajlić nema ulicu u svom Sarajevu. Nema ni trg. Sve što ima je bista u malom parku preko puta Predsjedništva BiH, no i ona je već neko vrijeme oštećena...

"Kažu mi da kontaktiram gradonačelnicu... ne znam šta da im odgovorim. Bistu je izradio Enes Sivac i jedino bih možda njega mogla zamoliti da pomogne da se obnovi, ali ja zaista nemam vremena da 'ganjam' papirologiju za te popravke, koje se možda nikad neće ni desiti", iskreno će naša sagovornica.

Kratki razgovor za portal Radiosarajevo.ba, Tamara Sarajlić Slavnić zaključuje riječima:

"Ne mogu ja nikog natjerati ni na što, ali mi je jasno gdje ovo sve vodi, od društva pa nadalje."

I tako... sistem polako (ali, sigurno, op.a.) zaboravlja slavnog pisca, koji je bio porijeklom iz muslimanske porodice, oženjen katolkinjom, sa zetom pravoslavcem, i koji je uvijek bio u prvim redovima protiv "nacionalističkih mafija". Bio je jedan od najznačajnijih pjesnika Istoka Evrope i prevodili su ga na mnoge jezike autori kao što su Brodski, Jevtushenko, Enzensberger, Retamar... Prijateljevao je sa italijanskim pjesnikom Alfonsom Gattom. Pjesnik sarajevskog Kruga 99, borio se za opstanak Bosne i Hercegovine...

Danas, Sarajevo ga se sjeća oštećenom bistom - kako ista izgleda, pogledajte u našoj fotogaleriji. Završimo stoga ovaj tekst njegovom posljednjom, i danas tako proročanskom pjesmom iz Sarajevske ratne zbirke:

Umjesto u svijetu svojih stihova,
umrijećemo u svijetu sasvim drugih ljudi.
Tuđa mi je njihova umjetnost,
tuđe su mi njihove ljubavi, ako ih uopšte imaju.
Tuđe su mi njihove misli
grobljanske, pune mržnje, krastave.
Tuđi su mi njihovi grbovi
i njihove zastave.