Isaković: Za planine bez žrtava

Predsjednik Planinarskog saveza BiH Zehrudin Isaković govori o opasnostima koje kriju planine i novoj inicijativi za povećanje sigurnosti.

Tekst u rubrici Šta drugi pišu preuzimamo s prijateljskog portala Al Jazeera

Razgovarao: Mario Pejović

Zemlje Zapadnog Balkana su u svijetu poznate po svojim prirodnim ljepotama i planinama koje posjetioce ostavljaju bez daha, što je i jedan od razloga zbog čega je Sarajevo 1984. godine bilo domaćin Zimskih olimpijskih igara. Ipak, te planine kriju i brojne opasnosti koje su godinama odnosile žrtve.

Najsvježiji primjer je pogibija planinarskog vodiča Dragog Novakovića u nesreći na olimpijskoj Bjelašnici, u kojoj je teško povrijeđena i jedna ženska osoba.

Predsjednik Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine i dobitnik Zlatne značke tog saveza Zehrudin Isaković za Al Jazeeru pojašnjava koje se opasnosti kriju, kako ih izbjeći i šta se radi na sprečavanju novih žrtava.

Pokrećete inicijativu u kojoj okupljate sagovornike za preventivu opasnosti na planinama, koja će okupiti brojne osobe od važnosti: od premijera kantona do planinarskih društava i vodiča. Čemu je konkretno posvećena inicijativa i šta želite njome postići?

"Prije nego što odgovorim na vaše pitanje, želim još jednom javno uputiti izraze najdubljeg saučešća porodici i prijateljima poginulog Dragog Novakovića. Njegov odlazak je veliki gubitak za planinarsku organizaciju u cjelini, jer se radilo o mladom i vrlo ambicioznom planinaru, koji je imao velike planove u zemlji i inozemstvu.

A sad da se vratim Vašem pitanju. Ključna tema sastanka, koji ćemo održati 10. februara, jeste "sigurnost na planinama", s naglaskom na planinu Bjelašnicu. Iza ovako općenito postavljene teme, želimo postići vrlo konkretne efekte.

Prvi jeste postavljanje "sigurne ograde" iznad područja Kotlova na Bjelašnici. Ovo je područje izuzetno opasno, naročito zbog blizine skijališta, a njime se kreće veliki broj osoba koje nemaju potrebna znanja o kretanju po planinama u zimskom periodu.

Nesreće na tom području Bjelašnice želimo jednostavno prevenirati postavljanjem ograde koja će fizički onemogućiti prolaz. Zbog ovoga smo na sastanak pozvali predstavnike preduzeća ZOI, koje upravlja skijalištem, pa je dijelom odgovorno za ovo područje. Nadam se da će odgovorni iz tog preduzeća imati sluha i odazvati se sastanku.

Drugi cilj jeste uspostavljanje efikasnog sistema koordinacije između Civilne zaštite, Gorske službe spašavanja i vodičke službe pri Planinarskom savezu. Zahvaljujem se gospodinu Solaku, koji je odmah potvrdio dolazak, jer mislim da ključna uloga i pomoć koju očekujemo upravo može doći od CZ FBiH, zajedno sa policijskim strukturama, koje se u ovim slučajevima također podrazumijevaju.

Treći cilj jeste uspostavljanje stalnih osmatračkih službi za pojedine planinske regione, koji bi imali podatke o stanju snijega i potencijalnoj opasnosti od lavina.

U idealnom smislu, ako se ostvari moja ideja, kod opće vremenske prognoze imat ćemo i upozorenje na lavinozna područja i stepen opasnosti koja u tom trenutku prijeti. Mislim da bi to uveliko pomoglo planinarima pri odabiru izleta, a time bismo i prevenirali potencijalne nesreće.

Koje se opasnosti kriju na planinama i šta svaki planinar mora znati prije nego što se uputi na planinu?

"Ponajprije, u našem podneblju važno je u kojoj sezoni posjećujemo planine. Ljeto i zima se mnogo razlikuju. Zimi su naše planine mnogo opasnije, ponajprije zbog lavina i snijega, koji otežavaju kretanje.

Koliko je zima puna potencijalnih opasnosti, upravo je pokazao, nažalost, tragičan primjer pogibije planinara Dragog Novakovića. Da je bilo ljeto, na tom dijelu planine ne bi bilo leda i oni ne bi kliznuli u dubinu.

Nadalje, važno je koliko traje planinarska tura na koju idemo. Je li ona dva, tri, četiri ili više sati. To je dobro znati radi rasporeda snaga i kondicije.

Treće, važno je pažljivo pogledati vremensku prognozu i prema njoj izabrati planinarsku turu. Ukoliko je vrijeme stabilno, to je velika prednost. Magla može biti velika opasnost u planini, jer postoji velika vjerovatnoća da izgubite orijentaciju.

Upravo je nedostatak orijentacije odnio dvije mlade žrtve na Prenju šezdesetih godina, kada su dvije slovenske studentice umrle bukvalno desetak metara od planinarskog doma, ali ga nisu vidjele od magle.

Nadalje, u našem slučaju veoma je važno znati je li područje na koje idemo kontaminirano minama. Na koncu, a imajući u vidu prethodno, veoma je važno odabrati adekvatnu opremu.

Postoje li javnosti dostupne adekvatne informacije o uvjetima na planinama i zahtjevima svake planinarske ture?

"Uglavnom postoje. Na internetu možete naći poprilično informacija o svakoj planini, premda je uvijek dobro na nepoznat teren ići sa vodičem, to jest s nekim ko je već bio na tom području. Nažalost, zbog kakofonije na društvenim mrežama, informacije na internetu znaju biti proturječne, pa je potrebno ono za što se interesujete provjeriti iz više izvora.

Zemlje regije su tokom devedesetih godina prošlog stoljeća bile zahvaćene krvavim ratovima, koji su ostavili brojne ožiljke čak i na planinama. Jesu li provjerene sve planinarske staze u regiji kako se ne bi desilo da planinari naiđu na minsko polje ili na neko neeksplodirano eksplozivno sredstvo?

"Obilježene planinarske staze su uglavnom sigurne. Na minski sumnjivim područjima nije dobro skretati sa markiranih puteva. To se posebno odnosi na Treskavicu, za koju preporučujem da se ne ide bez vodiča koji su već boravili na tom području.

Kada spominjemo planinarske staze, jesu li one sve jasno obilježene na našim planinama? Ko staze održava i ko finansira njihovo održavanje?

"Na našim planinama postoji mnogo dobro markiranih puteva. Mi u Planinarskom savezu BiH/FBiH smo nedavno oformili Komisiju za planinarske staze, koja, između ostalog, ima zadatak da napravi registar svih planinarskih staza u našoj zemlji.

Inače, puteve održavaju lokalna planinarska društva, ponekad uz pomoć grantova koje dobijaju preko javno raspisanih natječaja za projekte. Kada govorimo o "odnosu vlasti spram planinarenja", možemo reći da taj odnos uopće ne postoji. Vlast, izuzev nekoliko dobrih primjera na lokalnom nivou, za sada planinarenje nije prepoznala kao važnu djelatnost.

Mislim da je u zemlji kao što je naša, gdje računamo na razvoj planinskog turizma i imamo tradiciju organizovanog planinarenja dugu više od 120 godina, jednostavno potpuni nonsens.

Moja misija, kao predsjednika planinarske zajednice u BiH, jeste da pokušamo dobiti status organizacije od posebnog značaja za državu, što bi nam olakšalo pristup novčanim sredstvima, koja su nam neophodna da uradimo sve što bismo trebali, a to je: mapiranje planina, izgradnja planinarskih domova i popravak postojećih, izrada kvalitetnih vodiča, izrada planinarskih udžbenika, organiziranja visokogorskih ekspedicija...

Mislim da bi planinarska organizacija morala imati i mnogo veći upliv u odgoj djece i omladine, jer su vrijednosti koje dijeli naša organizacija univerzalne vrijednosti koje bi trebalo baštiniti svako društvo. To su ljubav prema prirodi, razvijanje ekološke svijesti, jačanje društvenosti i osjećaja za drugoga...

Harmonija sa prirodom i humanizam prema drugom čovjeku su temelj našeg angažmana.

Htio bih još naglasiti da su naši planinarski domovi veliki smještajni potencijal za planinski turizam.

I uza sve pripreme i adekvatnu opremu, može se desiti da se planinari nađu u nevolji. Šta mogu učiniti u takvim situacijama i kome se mogu obratiti? Jesu li Gorske službe spašavanja adekvatno opremljene i obučene za brze intervencije?

"Naše Gorske službe spašavanja (GSS) su solidno obučene. Imaju i potrebni entuzijazam i široku volontersku osnovu, ali ono što fali su oprema i osnovni novac za održavanje hladnog pogona i potrebnih vježbi kako bi se osposobljenost držala na potrebnom nivou.

Stanice GSS-a su ponegdje u sistemu civilnih zaštita, negdje nisu. Potrebno ih je sve ugovorom povezati sa civilnom zaštitom kako bi dobili potrebna sredstva.

U poplavama od prije dvije godine smo vidjeli koliko su važne stanice GSS-a, koje su tiho i marljivo, ali vrlo uspješno pomagali stanovništvu. Isto tako, nezamjenjive su u spašavanju na planinama. Posebno ako računamo na veći razvoj planinarskog turizma.

No, taj razvoj jednostavno neće ići bez jačanja planinarske organizacije i bez jačanja GSS-a.

Inače, radi vlastite sigurnosti, planinari se prije odlaska na planinu trebaju informirati koja je najbliža stanica GSS-a na području te planine i saznati njene telefone. To se u nekim situacijama pokazalo od vitalne važnosti. Bukvalno vam može spasiti život.

Naveli ste da je poželjno na planine ići u pratnji obučenog vodiča. Koja je procedura za dobijanje zvanja planinarskog vodiča i koje obuke ti ljudi moraju proći?

"Teoretski, svaka zdrava osoba može postati planinarski vodič. Naravno, nakon što zadovolji sve pravilnicima regulirane uvjete.

Nažalost, na tom području kod nas je donedavno vladala zbrka, jer nije bilo krovne organizacije, planinarskog saveza na nivou države BiH, koji bi jasno propisao te procedure.

Sada je taj hijerarhijski odnos uspostavljen, u oktobru prošle godine smo održali ujediniteljsku skupštinu tri postojeća planinarska saveza, koji su registrirani na entitetskim nivoima. I iako je proces registracije kod nadležnog ministarstva još u toku, pozitivni efekti su već vidljivi.

Inače, pravilnici o tome kako se postaje planinarski vodič postoje i samo ih se treba pridržavati. A ti pravilnici jasno kažu da je za proces licenciranja i dodjela zvanja vodiča, kao i zvanja ostalih specijalnosti (alpinizam, speleologija, sportsko penjanje...) nadležan Planinarski savez FBiH, odnosno Planinarski savez BiH, a ne lokalne, kantonalne ili gradske planinarske organizacije.

Kod nas, međutim, u Kantonu Sarajevo imali smo slučaj da su kantonalne planinarske strukture, mimo važećih pravilnika, samostalno dijelile zvanja i licence, između ostaloga i za planinarske vodiče. Tako smo imali smo čitav niz samoproglašenih vodiča, koji nisu prošli procedure koje predviđaju pravilnici Planinarskog saveza BiH/FBiH.

Mislim da je taj problem iza nas. Komisija za vodiče PS BiH/FBiH je učinila veliki napor i izvršila provjeru dobivenih zvanja, spiskovi su ažurirani i sada je u administrativnom smislu sve uredu.

Planinarski savez BiH/FBiH na svom spisku ima u ovom trenutku blizu sedamdeset licenciranih vodiča i dva instruktora. To je premalo. Naročito nam fali instruktorskog kadra, tako da u tom smislu radimo vrlo užurbano.

Inače, zvanje planinarskog vodiča je kategorizirano, od "A" do "E" kategorije. Da bi se steklo osnovno zvanje planinarskog vodiča "A" kategorije, morate proći odgovarajuće praktične i teoretske škole, zatim stažirati kao pomoćnik na tim školama i na kraju polagati pred komisijom. Kada se jednom stekne zvanje vodiča, onda svake dvije godine morate obnavljati licencu, a uslov da je obnovite jeste kontinuirana aktivnost.

Na polju vodičke djelatnosti planinarska organizacija ima dugu tradiciju i nema sumnje da su naši vodiči iskusni i dobro obučeni.

Na koncu, želim reći da je sistem školovanja u planinarskoj organizaciji od vitalne važnosti. U tom smislu ćemo uskoro doraditi pravilnike koji će vrlo precizno regulisati ko, na koji način i u kojim slučajevima može organizirati osnovnu planinarsku školu, te zahtjevnije visokogorske ljetne i zimske tečajeve. U ovome moramo biti krajnje ozbiljni, jer je edukacija planinara najbolja prevencija nesreća u planinama, kakva se, nažalost, evo dogodila na Bjelašnici prije neki dan.

Uz veliku bol koju osjećamo, nadam se da ćemo iz slučaja tragedije na Bjelašnici izvući važne pouke. Mi ćemo analizirati okolnosti pod kojima je došlo do nesreće i, nadam se, povući adekvatne poteze, koji će ići u smjeru povećanja ukupne sigurnosti na planinama i uređenosti same planinarske organizacije.