INTERVJU: Vitez dobrog srca

Jovan Divjak je general, pisac, Bosanac i dobar čovjek. Rodjen je 1937. godine u Beogradu gdje je završio Vojnu akademiju. Zahvaljujući očevim korijenima, neraskidivo je vezan za Bosnu i Hercegovinu. Vojni sud JNA ga je 1991. osudio na devet meseci zatvora zbog izdavanja oružja Teritorijalnoj odbrani BiH. Kaznu je izbjegao napustivši JNA, nakon čega se pridružio Armiji Republike Bosne i Hercegovine. U ratu je osvjetlao obraz, što se ne bi moglo reći za pojedince iz vladajućih struktura koji su mu spočitavali patriotizam zbog imena i porijekla. Ono što su oni propustili, uradili su Francuzi dodijelivši mu orden Legije časti. Osnivač je i predsjednik Udruženja Obrazovanje gradi Bosnu, koje posebnu pažnju poklanja djeci bez roditelja.

radiosarajevo.ba: Gospodine Divjak, još prije 15 godina Vi ste znali da je obrazovanje ključ za BiH. Kako se osjećate nakon 15 godina plemenite misije?

„Ne samo ja, bilo je bar tada kada smo se okupili u 'Kamernom teatru 55' nas šezdesetak i zajednički smo razmišljali šta će trebati BiH u ratu a i poslije rata. Naravno, to je u svim društvima u tranziciji i poslije rata obrazovanje, koje je danas na veoma niskom nivou.
Ponos je da čovjek poslije 15 godina osjeća da je ta ideja pretočena u rezultate činjenicom da je oko tri hiljade djece primalo stipendije, da je podijeljeno preko 30 hiljada stipendija, ali iznad svega toga je da njih 150 završilo studije zahvaljući nama i naravno svojim porodicima. Evo jučer sam čak i zaplakao. Jedna devojka koja je bila naš stipendista preko Elektroprivrede je dobila čak i posao. Radost je kad na ulici sretnem stipendiste koji imaju djecu, kada se pozdrave. Rezultati su puno veći od onih očekivanja od prije 15 godina.“

radiosarajevo.ba: Koliko Vas je to iskustvo pomaganja djeci obogatilo?

„Veoma mnogo. Iz prostog razloga što mi je jedan deo mog života manjkao roditelj. Otac i majka su se razveli, ja sam imao trinest a sestra deset godina, i osjećam šta ovoj djeci nedostaje. To iskustvo mog djetinjstva je pretočeno u pokušaj da toj djeci zamijenim tog jednog roditelja, da odigram šah sa njima, da ispričam svoja iskustva, da pomognem u izradi diplomskog rada... I to jeste bogatsvo koje sam stekao na kraju i profesionalne karijere i života. U 15 godina uspeo sam da stvorim jednu atmosferu kod ove djece, da imaju povjerenje u nas koje radimo i da na taj način na tom temelju mogu graditi ljepšu sadašnjost i budućnost.“

radiosarajevo.ba: Na šta ste posebno ponosni?

„Ponosan sam na ljubav građana i poštovanje diljem Federacije, i manje od onih preko entita i dijaspore. Evo jučer prolazim Ferhadijom i čujem komentar dve djevojke: „ General Divjak!“ i ja podignem ruku u prolazu, pozdravim i one oduševljene kažu: „Mi smo vas prepoznale“. Mnogo je onih koji prepoznaju, pa hajmo reći cijene i vole i to je veliko bogatsvo.“

radiosarajevo.ba: Smatrate li da bi ovo društvo trebalo duboko razmisli o tome na kakvo mjesto u zajednici stavlja obrazovanje, pogotovo mladih ljudi?

„Sve što radi Udruženje 'Obrazovanje gradi BiH' je ono što bi trebalo da radi društvo. Ipak, mogu da kažem da je sretna okolnost eto, što nas nekolicina i danas radi, ima satisfakciju u činjenici da smo stvorilo nekoliko generacija koje razmišljaju drugačije, koje pokušavaju ne da zaborave rat nego da prevaziđu posljedice kroz jedno kvalitetno obrazovanje i budu korisni članovi društva.“

radiosarajevo.ba: Hvala vam na razgovoru. Radio Sarajevo Vam želi još najmanje 15 godina ovako uspješnog i plemenitog rada.

„Hvala vama. Ja sam obećao ovih dana i mladima i njihovim roditeljima da će ovaj Jovan Divjak narednih 15 godina raditi i znam da će me dragi Allah i dragi Bog, da to tako kažem, podržati.“

radiosarajevo.ba