Helena Janečić: Horny Dyke spašava žene

Helena Janečić, hrvatska slikarka i strip crtačica, bit će gošća 1. Festivala Stripiti koji će se održati od 12. do 15. aprila u Sarajevu. Sarajevska publika moći će se upoznati sa njenom superheroinom Horny Dyke koja, za razliku od svih poznatih strip junakinja, nosi udobni kostim i always get the girl.

Helena je rođena 1979. u Osijeku, studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a diplomirala na Univerzitetu Furman u Greenvilleu. Teme njenog likovnog izričaja protežu se od prikaza slavonskih snaša u lezbijskom erotskom zanosu do strip prikaza pop hitova iz devedesetih godina u kojima su glavne junakinje žene. Uoči Heleninog dolaska u Sarajevo razgovarali smo s njom o stripovskim stereotipima, LGBT umjetničkom aktivizmu, pop ikonografiji i njenom zaštitnom znaku – autoportretu.

Razgovarala: Tamara Zablocki

Radiosarajevo.ba: U BiH je strip jedva primjetna grana umjetnosti, a Hrvatska se, čini se iz ovdašnje perspektive, može pohvaliti cijelim nizom autorica, antologijom Ženskog stripa na Balkanu, čestim izložbama… Ipak, kako iz tvoje vizure djeluje hrvatska strip scena?

Janečić: Iskreno, nisam baš aktivna u Hrvatskoj strip sceni, jer mi strip nije primarno zanimanje. Moja iskustva sa ljudima sa strip scene iz Hrvatske su uvijek bila više nego pozitivna, iako je uvijek riječ o malim budžetima, svi se trude i pomažu oko promocije i printanja. Sudjelovala sam sa radovima u antologiji Ženskog stripa na balkanu i tu sam upoznala par autorica sa kojima sam u kontaktu. Primjetila sam da postoje djevojke na strip sceni i sjajno rade, što me pozitivno iznenadilo i potaklo na stvaranje.

Helena Klakočar - Vukšić i Irena Jukić - Pranjić

Radiosarajevo.ba: Humor, sarkazam, autoironija, ismijavanje stripovskih i životnih stereotipa i binarnih opozicija tipa muško/žensko, sve je to prisutno u tvojim stripovima. Djeluje li tvoja umjetnost upravo zbog te nepretencioznosti emancipatorski na publiku?

Janečić: Prošle godine je tek izašao prvi strip album i mislim da je to još kratko vrijeme i premalo materijala da bi se publika više saživjela sa likom Horny Dyke. Među LGBT zajednicom je strip poznatiji i tu već mogu vidjeti mali fan klub. Možda ću tek nakon nekog vremena vidjeti reakcije šire publike.

Radiosarajevo.ba: Istovremeno si aktivna i na polju slikarstva i u stripu. Šta ti pruža jedan, a šta drugi medij i prepliću li se?

Janečić: Slikarstvo je sporo i tromo, treba vremena da se samo pripremi platno prije nego što se uopće dođe do slikanja. Strip je neposredniji i materijal koji koristim je puno jeftini (papir i tuš), izrada crteža je brža ali količina koja je potrebna za cjeloviti album je neusporediva sa slikom. Jedna slika je jedan kadar, a u stripu ima more kadrova, a da ne govorim još o sadržaju, tekstu, gestama, izrazima lica itd.

Meni se definitivno ta dva medija isprepliću jer nekad znam naslikati scenu iz stripa na platnu, te mi crtačka iskustva u stripu pomažu prilikom većih kompozicija u slikama.

Radiosarajevo.ba: Omiljene tehnike i uzori?

Janečić: Omiljene tehnike u stripu su mi lavirani tuš, a u slikarstvu ulje ili akril na platnu. Odrasla sam na Dylanu Dogu tako da su mi njegovi crtači, ponajviše Roi, bili prvi uzori, onda Alison Bechdel čiji je crtež puno jednostavniji ali radnja i likovi izvrsni, i jedan sjajni crtač superherojskih stripova Alex Ross.

Radiosarajevo.ba: Omiljeni stereotipi za dekonstruirati?

Janečić: Radnja u superjunačkom stripu obiluje stereotipima; neustrašivi junak, uplašena bespomoćna kućanica, opaka ženska koja puca iz dva pištolja dok radi špagu u zraku...meni su definitivno  omiljeni ženski likovi, bilo da komentiram njihovu ulogu u stripu ili ono što nose na sebi. Nekad prenaglasim koliko su svjesne svoje uloge ljubavnog objekta. Nikom nikad nije bilo jasno kako se superjunakinje mogu boriti u visokim petama, i uskim kostimima bez džepova? Na jednoj mojoj slici Wonder Woman opipava pamučnu majicu Horny Dyke i divi joj se kako je udobno obučena. Uloga superheroja, odnosno za šta koristi supermoći, je isto nešto što se može dekonstruirati.  Koliko bi nam život bio lakši da možemo poletjeti ili podići teški kauč ili policu.

Ovo se sve odnosi na superjunački žanr, u altertivnom stripu te stereotipne uloge aktivnih muškaraca i pasivnih žena su puno manje. Alternativni strip je uvijek odmak ili komentar na mainstream.

Radiosarajevo.ba: U ciklusu Snaše tematizirala si lezbijski identitet na idiličnom slavonskom selu. Otkud uopšte zanimanje za ruralne motive i kako je hrvatska javnost reagovala na takvu subverziju?

Janečić: Ciklus Snaše se odnosio ma moje kulturno nasljeđe. Slavonski motivi su ono u čemu sam odrastala i s čime sam bila okružena. U tim istim motivima snaše su uglavnom bile prikazane zasebno, u nošnjama i dukatima na glavi, ili u kolu sa dečkima, ali ja sam izmaštala jednu drugu priču, i na taj način se odužila motivu koji je bio meni u mašti. Javnost i ponajviše umjetnički krugovi su jako dobro prihvatili te radove, zato što su sadržavali motiv nečeg lokalnog odnosno hrvatskog, a opet i notu mog osobnog doživljaja.

Radiosarajevo.ba: Horny Dyke, superjunakinja butch lezbijka sa nešto drugačijim supermoćima od onih na koje smo u stripovima navikli, spremno priskače u pomoć ženama i djevojkama u svakodnevnim poslovima i problemima, održavajući time i svoj seksualni život aktivnim. Kaži nam nešto više o njoj.

Janečić: Pa ne razlikuje se puno od nekog tipičnog muškog superheroja, osim što je žena. Feministkinje mi vjerovatno prigovaraju zbog toga, jer podupirem ideju da bi žena bila ozbiljno shvaćena mora se ponašati kao muškarac. Mislim da je to tema s kojom ću se pozabaviti u daljnjim nastavcima stripa. Ja sam Horny Dyke napravila na sliku i priliku sebe, a ja sam dječačkog izgleda i ponašanja pa je s time i ona takva.

Ona štiti svojih 10% LGBT populacije, dok Superman i Batman štite ostalih 90%, i pomaže ženama u svakodnevnim poslovima. To su stvari za koje bi i ja koristila supermoći da ih imam, npr. odvoz krupnog otpada, pomicanje veš mašine, skidanje mace s drveta.  

Radiosarajevo.ba: Čemu pop ikonografija u njenoj okolini doprinosi?

Janečić: Pa to je očito utjecaj MTV generacije i Madonne. Svaki superheroj ima svoj vizualni identitet i ikone na koje se poziva, pa tako i Horny Dyke koja je nastala iz pop kulture i postmoderne misli ima svoje. Pop kultura mi je dala obilje elemanata s kojima sam mogla poduprijeti svoju maštu, kao npr. tekstovi pjesama, likovi iz filmova, filmovi.

Radiosarajevo.ba: Na kojoj ideji počiva projekat Strip pop, zašto ti je bilo važno baš izabrane pjesme prikazati i u formi stripa?

Janečić: Ideja iza projekta Strip Pop je svojevrstan hommage pjesmama uz koje sam odrasla. Dok sam ih slušala stvarala sam vlastitu radnju u svojoj glavi, te mi je strip omogućio da lakše izrazim naraciju iz pjesama. Oduvijek sam zamišljala scenu na praznom peronu u pjesmi Bambina Nene Belana. Voljela sam pjesme koje pjevaju o ženama, još mi je bilo intrigantnije kad pjesmu o ženi pjeva žena.

Radiosarajevo.ba: U svojim djelima baviš se ženskim pravima, podižeš vidljivost LGBT populacije, dakle, kroz umjetnost ostvaruješ posebno prijemčiv aktivizam. Ko su tvoji idealni čitaoci/publika?

Janečić: Sebično volim da su to mlade žene, ali vidim da se strip sviđa i strejt i gay publici. Ja ne idem za tim da bi strip bio privlačan širokoj publici već radim ono što se meni sviđa. Volim da strip u sebi sadrži i edukativnu komponentu koju obradim na komični način, a to je uvijek upečatljivije. Jedna umjetnica iz Berlina, Annette Hollywood, je to nazvala pop feminizam, jer je zabavan.

Radiosarajevo.ba: Zašto se tvoj autoportret nalazi na mnogim tablama/slikama?

Janečić: Radi se o praktičnosti, svoje lice najbolje poznajem i najlakše mi ga je nacrtati. Također znam da mi najbolje ispadnu oni radovi u kojima sam ja, i to je postalo svojevrsni zaštitni znak.

Radiosarajevo.ba: Je li uloga svojevrsne ikone queer pokreta u Hrvatskoj, makar na području umjetnosti, ograničavajuća?

Janečić: Nije mi ograničavajuće što se tiče izlagačke djelatnosti i mog rada, ali recimo mediji znaju posvetiti više pažnje tome šta sam ja gay, nego gay tematici u mojim radovima, a meni je bitnije da se priča o radovima nego o meni kao gay osobi. Na to se još uvijek gleda kao na senzaciju.

Radiosarajevo.ba: Šta će publika u Sarajevu vidjeti od tvojih radova?

Janečić: Bit će predstavljanje Horny Dyke strip albuma i izložba postera. Drago mi je da je strip pobudio interes izvan Hrvatske i da ću surađivati sa udrugom Drugi Ugao, i tko zna možda sljedeća radnja stripa bude smještena u Sarajevo.