Intervju / Finski humanitarac o migrantima iz Vučjaka: Sve me je podsjetilo na 1992. i BiH

21. 12. 2019. u 14:57:00 Jasmina Ćebo

Shares: 81

Hannu-Pekka Laiho, humanitarac iz Finske, aktivista i nekadašnji zaposlenik Crvenog krsta. Inače je penzioner, ali svoje dane u mirovini odlučio je provesti pomažući onima kojima je najpotrebnije.

Prije nekoliko dana u izjave za finske medije uputio je veliki apel cijelom svijetu da se pomogne migrantima u Vučjaku, a danas, o svojoj velikoj misiji, humanom radu i migrantskoj krizi govori u intervjuu za portal Radiosarajevo.ba

RSA: Na početku razgovora, možete li nam reći zašto ste odlučili doći iz Finske u BiH i pomoći migrantima?

Laiho: Iz Crvenog krsta su me pitali da li sam na raspolaganju za jednomjesečnu misiju pri izvještavanju o Vučjaku i tamošnjem stanju evropskim medijima, te da na taj način pokušam pomoći rješavanju ovog problema. Već sam u mirovini, ali s ovim humanitarnim radom i temama radio sam kao novinar, a ujedno sam i član Crvenog krsta više od 45 godina, pa su smatrali da bi u ovakvoj složenoj situaciji ovaj “stariji” čovjek bio od velikog značaja.

Hannu-Pekka Laiho s migrantom  - undefined

Foto: Hannu-Pekka Laiho : Hannu-Pekka Laiho s migrantom

RSA:Dakle, vidjeli ste da se kriza razvija i odlučili ste dati svoj doprinos koliko možete?

Laiho: Da, to je tačno. Na ovim prostorima boravio sam i ranije, još od ranih 90-ih. U Bosni sam bio i za vrijeme rata gdje sam pomagao i radio za Međunarodni crveni križ

Naime, neposredno pred Božić ’92. godine pomagao sam izbjeglicama iz BiH da pređu iz karlovačkog kampa u Finsku - najprije autobusima do aerodroma a potom do Finske. BiH i Hrvatska su regije u kojoj sam proveo sve svoje ljetne praznike, tako da ovdje nisam boravio samo zbog tužnih situacija.

RSA:Imali ste priliku vidjeti kako migranti žive u BiH, tačnije u kampu Vučjak. Smatrate li da je njihovo premještanje u kamp kod Sarajeva dobro rješenje?

Laiho: U osnovi jeste, jer će oni tu preživjeti. U Vučjaku nisu mogli ostati, a nisu ni shvatali koliko je opasno biti tamo - uz hladno vrijeme i zimu koja dolazi i nehumane uvjete, pa je na taj način dobro rješenje. Naravno, mnogo im je dalje od granice, što je im je i primarni cilj, ali se nadam da će možda naći rješenje za svoj život tokom mjeseci koje provedu na području Kantona Sarajevo.

Najvjerojatnije će se neki od njih vratiti kući... Većina migranata mi je reklo da se možda trebaju vratiti kući i pokušaju tamo živjeti, iako nemaju posao niti životnih uvjeta. 

Migranti u Vučjaku - undefinedFoto: Hannu-Pekka Laiho : Migranti u Vučjaku

Ovo je bilo jako teško putovanje za njih, neki su putovali čak sedam godina prema europskom odredištu, ali sada su umorni i osjećaju da možda ne vrijedi nastavljati. Međutim, većina i dalje sanja da će jednoga dana naći mjesto u Europi za sebe i svoje porodice.

RSA: Kako komentirate politiku EU za zatvaranje granica i ostavljanje migranata zarobljenih u BiH ?

Laiho: Zaista sam se iznenadio koliko je teško za objasniti da ti ljudi pate i da oni zapravo nisu kriminalci. Pa, oni su samo migranti koji traže priliku da pokažu šta mogu i da podrže svoje porodice.

Među tim ljudima, koji su boravili u Vučjaku, možda ima nekoliko kriminalaca, ali takva je situacija sa svakom većom grupom, ne mogu svi biti dobri. Međutim, većina migranata su obični, pristojni muškarci, koji imaju svoje porodice, roditelje, djecu i uporedio bih ih s narodima iz bivše Jugoslavije koji su u period od 1960. do 1970. odlazili u SAD, Kanadu, Australiju pa čak i Njemačku i Austriju, a sve kako bi pronašli poslove i bolji život.

Dakle, sada dolaze ljudi iz Afganistana i Pakistana i imaju isti san, a to je da pronađu posao, priušte bolje uvjete za svoje porodice, roditelje i rodbinu. Dakle, ista je situacija kao što je bila u ovom regionu za Jugoslovene u navedenom periodu… Oni su morali migrirati, jer nije bilo mnogo mogućnosti u njihovoj državi i njihovom domu, ma gdje god da im je dom bio.

Za mene je to bio zaista emotivan trenutak.  Jučer sam se prisjetio Božića 1992. godine kada sam stajao ispred izbjegličkog kampa u Karlovcu i muškarce iz BiH spremao u autobuse koji su vozili prema Finskoj, a danas sam ovdje u Vučjaku radeći isto za ljude, samo iz druge regije, ali još uvijek migrante i izbjeglice, spremajući ih u autobuse kako bi mogli negdje putovati u nadi za boljim sutra.

Dakle, prošlo je trideset godina a problemi su isti, iako su ljudi različiti.

RSA: Je li prema vašem mišljenju BiH kao država mogla učiniti više za migrante?

Laiho: Imate tako kompleksne formulacije u zemlji i to iziskuje jako mnogo vremena da se donesu rješenja i odluke, posebno kada je struktura države ovako komplikovana. Imate mnogo različitih političkih mišljenja i strana, te u tom smislu smatram da je trebala davno biti donesena brža odluka o zatvaranju kampa Vučjak.

Taj kamp su u osnovi otvorile lokalne vlasti, ali su ga zatim “zabranile”, isključile vodu i sve što je neophodno za osnovne ljudske potrebe i to je još više otežalo situaciju. Nije bilo nikoga zaduženog za kamp, niko nije znao nista o migrantima - ko su oni, koliko ih je bilo, apsolutno ništa! Nadam se da će u kampu Sarajevo imati bolje uvjete.

RSA: Migranti su preusmereni u smeštaj u blizini Sarajeva. Koliko je pametna ta ideja, s obzirom na to da ne žele ići daleko od granice? Znamo da pokušavaju preko planina i kroz šume preći granice, ali ubrzo bivaju deportovani natrag u BiH. Čini se da je u pitanju “začarani” krug. Koliko je bilo pametno odmaknuti se od cilja (EU) - je li im sada samo teže približiti se tome?

Laiho: Ovo preusmjeravanje ni na koji način nije trajno rješenje u ovoj krizi. Oni će se ovdje definitivno vratiti i opet će pokušavati preći granicu. Mnogo je ljudi koji još uvijek putuju ovamo, jer je to najbliži put do Italije, i bojim se da će nakon zimskih mjeseci ovdje na području Bihaća opet biti puno migranata, a iskrsnut će isti problemi - gdje smjestiti te ljude kada pokušavaju preći granicu ili kada se za to pripremaju?!

Pretpostavljam da će u aprilu ili maju pokušati ponovo, a za njihov smještaj potreban je novi kamp i novi prostor, ali naravno treba biti u skladu s ljudskim potrebama te pristojnim uvjetima, vrućom vodom i sanitarijama. To ne može biti šuma u kojoj ljudi ostaju prepušteni sami sebi.

RSA: Postoji li nešto što biste željeli da bh. javnost zna? Humanitarac ste i veliki prijatelj BiH već duže vrijeme, želite li nešto naglasiti ili možda poslati poruku?

Laiho: Moram vam reći da ste nevjerovatni ljudi, ono što bih želio naglasiti jeste činjenica da je bilo dosta dezinformacija u medijima, u smislu kako lokalno stanovništvo ne brine o tim ljudima i kako ih mrze - to nije istina!

Naišao sam na mnoge priče koje poriču te tvrdnje. Na primjer, u Velikoj Kladuši, gdje sam također boravio, su bile dvije sirijske porodice koje sam upoznao. Jedna od tih porodica je živjela u blizini centra u jednom kontejneru. Za njih sam pitao jednog starijeg muškarca, koji živi u blizini, i rekao mi je da su Sirijci zaista dobri ljudi, da ne prave probleme i da se odlično slažuZatim poznajem drugu porodicu koja je u svoj dom ugostila jednu kompletnu sirijsku porodicu s majkom, ocem i troje djece. 

Ni ovdje se u Bihaću nisam susreo s tim "neprijateljstvom" koje se propagira u medijima. Mogu shvatiti kako nije baš ugodno imati ovoliko stranaca oko sebe, ali ljudi ih ne mrze. Shvataju kako je situacija kod tih ljudi vrlo teška i ne mogu im puno pomoći, ali daju sve od sebe. To je također vrijedno napomenuti, nije sve kao što se ponekad pokazuje. Društveni i generalni mediji šire samo loše vijesti danas, a niko ne spominje one dobre. I sam sam primijetio da nema loše krvi i sukoba ovdašnjih ljudi i migranata, to moram napomenuti.

RSA: Planirate li se vratiti ili možda nastaviti asistirati u ovoj migrantskoj krizi iz Finske?

Laiho: Vidjet ću i pratit ću kako se bude razvijala situacija i možda se opet vratim, ali za sada se vraćam kući u Finsku kako bih sa porodicom proslavio Božić. 

Nadam se da ćete i vi imati lijep Božić i novogodišnje praznike ovdje u BiH, te da će i migranti koji su sada u Sarajevu ili ovdje na području Bihaća imati neku vrstu mirnog prazničnog perioda i odmora.

NEMA KOMENTARA