Dalmatinska pjesma je kao sevdalinka, čista emocija

O Gibonniju se dosta toga već zna, jedan je od osnivača i prvi pjevač splitskog heavy metal sastava Osmi putnik, bivši pjevač bosanskohercegovačkog sastava Divlje jagode, ali ipak najpoznatiji i mnogima najdraži po svojoj samostalnoj kantautorskoj karijeri.

U emisiji Rado slušan gost na Radiju Sarajevo razgovarali smo s Gibonnijem i pitali ga ko je ta familija po kojoj je novi album dobio ime?

"Familija se zove album jer smo mislili da će se prodati na 'male branke'. To ti je u prevodu 'na male goliće', ne znam kako se kaže u Sarajevu kad ljudi ne igraju ambiciozno 11 na 11 već se onako nađu da se malo igraju i druže prije nego što popiju pivo. I onda mi kaže Oli: 'Nemoj, mislit će ljudi da se takmičimo'. I onda damo ime Familija iako nema te pjesme na albumu što je uobičajeno kod davanja pjesme albumu. Ime dosta opisuje kakvi su naši odnosi, moji i njegovi", rekao je Gibonni za Radiosarajevo.ba.

Kada ste prije 25 godina otprilike pisali pjesmu Cesaricu za Olivera, pretpostavljam da niste imali u glavi da ćete jednog dana imati zajednički CD?

"Pa mi smo se upoznali na humanitarnom koncertu. A kad si tu, onda ti glavna zvijezda nije niti neki pjevač niti pjesma već oni koji su razlog zbog kojih ste se okupili – da nekome pomognemo. To su situacije kad ljudi ne biraju, svak svira sa svakim, pa čak i s narodnjacima. To je neki viši cilj – hoćeš nekome učiniti dobro. U tom mom društvu bilo je dosta pjevača, poput Dine Dvornika dok je bio živ, ali Olija smo svi posmatrali drugačije od drugih šlager pjevača. Oliver Dragojević, Kemal Monteno i Arsen Dedić su uvijek bili izdvojeni, posebni. Oli se uvijek postavljao zaštitnički prema nama mlađima, i u trenutku kada sam ja tu Cesaricu pokazao Zdenku Rujiću koji je bio Oliverov kompozitor i napisao sve njegove najbolje pjesme, Oliver je rekao da će to uzeti i dao šansu meni i Dini. Dino je bio producent, a ja sam mu bio autor na albumu Neka nova svitanja koji je izašao '93. I tada smo se pravo sprijateljili i ostali takvi do danas...

Ne znam je li ovaj album mogao doći prije ili kasnije, ali mislim da nekako sve dođe u svoje vrijeme... Tako je najpametnije. Napravili smo ga bez plana, uzeli smo obojica sebi pjesme koje nam odgovaraju."

Oliver Dragojević i Gibonni upoznali su se na humanitarnom koncertu, a i njihov album Familija prodaje se po njihovoj želji u humanitarne svrhe za borbu protiv autizma, za pomoć SOS selima i udruženjima žena oboljelih od raka dojke...

"Ja sam vezan i za ploče. Znam da dosta ljudi danas sluša muziku i preko mobitela, ali preko mobitela ne možeš napraviti nikakvu akciju. Ovako ljudi odu u dućan i kupe si uspomenu koju mogu imati u ruci, kao knjigu, a mi ćemo nekome učiniti dobro i nekome pomoći. Mi smo osjetili da je tako ispravno", rekao je Gibonni.

Uspjeli ste zahvaljujući porodičnom naslijeđu unijeti u dalmatinske pjesme ono najbolje iz njih. Šta je suština dalmatinske pjesme?

"Ona ide, što bi se reklo, s koljena na koljeno. I nekakvih bezbroj autora koji su iz naroda su nekako izbrusili te pjesme. Znaš da je narodna pjesma stara 200 godina, a ne znaš ko je autor. Pjevali su ovi ili oni, a ko zna kakva je ona bila u svojoj prvobitnoj verziji. Kroz vrijeme je ona mijenjala oblik, ali na kraju se ipak pojavi u svom savršenom obliku. Čista emocija. Poput sevdalinke. Kad je nešto prošlo kroz taj neki filter od 100 godina, mora biti dobro. A mi kojima se znaju imena samo se moramo potruditi da napravimo nešto slično. To je samo naša želja i nada da to tako ispadne."

Gibonni je govorio i o informaciji da će uskoro objaviti album na engleskom jeziku.

„To je ideja koja je još u pelenama. Prerano je da o tome govorim. Dosta radim vani, ušao sam valjda ljudima u kožu sa svojim pjesmama. Morao bih se isklonirati da stignem sve što treba raditi. Kad dođe vrijeme za to, javit ću vam, ne brinite...“

Da li Gibonni još uvijek sluša žešću muziku?

"Uvijek slušam. Malo sam ostao u prošlim vremenima, jer su meni ostali najdraži bendovi koje bi vi mogli zvati hard rock. Led Zepellin i AC/DC su pravi bendovi i imaju pravu energiju. Oni su izmislili tu muziku, a ovi drugi su to samo pokušali kopirati. Volim bendove iz '70-ih."

Držite li još rekord najposjećenijeg koncerta na Maksimiru?

"Oliver i ja, misliš? Prodali smo 30 tisuća karata, ali mislim da je Bijelo dugme oborilo taj rekord kad su tamo svirali 2005. godine. Bilo je možda i više od 40.000 ljudi."

Kada se možemo opet vidjeti u Sarajevu?

"Mislim da smo se dogovarali da bude na jesen. S Oliverom je meni najlakše, njemu je najvažnije da bude koncert, nije važno gdje je. Pustili smo to organizatorima. Bit će super gdje god da bude, u Zetri ili bilo gdje. Najvjerovatnije da ćemo biti u Zetri, mada nismo još dogovorili mjesto i termin. Ili došao Oliver ili ja, uvijek bude super. Tražimo salu u kojoj bude dobar zvuk."