Frljić: Podrivač vrijednosti 'za koje smo se borili'

"Prozivanje zbog mog porijekla je pokušaj diskvalifikacije mojih predstava na način da se proglašavaju estetski irelevantnim. Tu vodim permanentnu polemiku sa kazališnom kritikom i ljudima iz kazališnih krugova jer cijelo vrijeme pokušavam objasniti da se moj teatar događa u nekom širem društvenom kontekstu i da je kazališna predstava samo ishodište ili sredstvo da bi generirao nešto u široj društvenoj zajednici. 'Zoran Đinđić' je proizveo dosta nesporazuma po tom pitanju jer ljudi govore da nema onu količinu patriotizma i da je estetika žrtvovana u ime etike", kaže u razgovoru za TV KUPEK režiser Oliver Frljić.

Jedna je riječ na umu većini kad se spomene ime Olivera Frljića, a to je - provokacija. Lako je, međutim biti provokator u lobotomiziranim društvima gdje je najveća provokacija istina, a ona kao što znamo boli.

Kako bi se sam izborio sa avetima istine, pa čak i kako bi sam sebi dao legitimitet da se bavi nekim, nazovimo to, višim pitanjima, Frljić je morao da pogleda u oči sebi i svojoj mikrozajednici, kako smo to u školi učili, onoj osnovnoj ćeliji društva, znanoj kao porodica.

U predstavi "Mrzim istinu", upravo to i radi. Nije bilo lako ni njemu a ni porodici. Ta vrsta ogoljavanja neprijatna je i u četiri zida, a gdje neće biti kao jedan kazališni komad dat na uvid radoznalcima, voajerima.

Kad se izašlo izvan tog okvira nebo je postala granica. Naše nebo je vezano žicom, a po našim mozgovima crtane su šeme, odavno je to otpjevao Električni orgazam. Frljić je sebi uzeo za pravo da kida tu žicu i oslobađa nas svih šema, posebno onih nacionalističkih.

Kako su to podnijeli crtači šema pratimo još od predstave "Bakhe" na splitskom ljetu, mada bi nefer bilo Frljićev rad promatrati samo od trenutka kad je intendant HNK u Splitu Milan Štrljić zabranio predstavu koja je na kraju ipak odigrana.

Sjetit ćemo se reakcije u Bosni i Hercegovini na adaptaciju Andrićevog "Pisma iz 1920", sa posebnim akcentom na glumca Emira Hadžihafizbegovića, koji je Frljiću prijetio zbog korištenja audio zapisa njegove monodrame iz 1992. godine.

Sjetit ćemo se reakcije i u Srbiji na predstavu "Kukavičluk", sa kojom se Frljić prvi put predstavio srbijanskoj javnosti gdje sklapa mozaik od čuvenog Miloševićevog govora na Gazimestanu... raspada KPGT-a, pa sve do podsjećanja na srebreničke žrtve bombardovanje SRJ. A još nam je svježa reakcija dobrog dijela javnosti na predstavu o Zoranu Đinđiću.

Raditi sa Frljićem nije ni malo lako što su TV KUPEK-u potvrdili glumci subotičkog narodnog pozorišta koji "Kukavičluk" i igraju već više od godinu dana.

Još se nisu slegli svi utisci, a Frljić ide dalje. Ovih dana u satiričkom kazalištu Kerempuh u Zagrebu premijerno je odigrana "Gospođa ministarka". Tema aktuelna u vrijeme Nušića baš kao i danas.

KUPEK možete pratiti i na FB strani .