Fra Petar Jeleč: Kardinalovi kvadrati i hrvatska ugroženost (INTERVJU)

Prenosimo intervju s fra Petrom Jelečom, jednim od istaknutijih franjevaca mlađe generacija, sa portala Domaljevac.com.

Pročitajte sve o slučaju 'deložacije kardinala'

Domaljevac.com: Fra Petre, kako komentirate euforiju koju ovih dana možemo iščitati na stranicama Večernjeg lista i nekih internet portala, a tiče se navodno „spasonosne svehrvatske koalicije“ između HDZ-BiH i HDZ 1990 koja bi Hrvatima trebala donijeti mnogo dobra?

Fra Petar Jeleč: Od tog navodnog „svehrvatskog jedinstva“ nema ništa jer ono ponajprije nije postavljeno na zdravim temeljima niti se povela ozbiljna rasprava na čemu bi se ono trebalo zasnivati. To je zapravo čista raspodjela fotelja (nacionalni interesi u koje se zaklinju akteri ove priče zadnja su im rupa na svirali), a oni koji smatraju kako će se tim sporazumom stvoriti neki treći entitet u velikoj su zabludi. Božo Ljubić, za kojega sam jednom davno rekao kako nema kapacitet da vodi jednu ozbiljnu stranku, definitivno je kapitulirao pred Draganom Čovićem i javno eutanazirao HDZ 1990, koji se od ovoga njegova katastrofalnog poteza nikada više neće oporaviti. Ovaj potez Ljubićeva davanja legitimiteta Draganu Čoviću i njegovoj štetnoj politici jedan je od najvećih promašaja koje je dosad napravio u svojoj ne tako kratkoj i ne tako slavnoj političkoj karijeri. Uz poneke svijetle trenutke ove stranke, pokazalo se na kraju kako je HDZ 1990 (sam naziv stranke uvijek sam smatrao promašenim, ali to je ovdje najmanji problem) nastao ne iz nekih velikih političkih i ideoloških razlika ili zbog nužnog distanciranja od negativnog nasljeđa HDZ-a, nego zbog pukih političkih interesa uvelike dirigiranih iz zagrebačke središnjice HDZ-a kao i zbog osobne netrpeljivosti između dvojice lidera HDZ-a. Iz tog razloga osobno nisam vjerovao ni Martinu Ragužu ni njegovom navodnom zaokretu u nekim političkim pitanjima na nedavnim izborima, što se jasno pokazalo na samom potpisivanju „povijesnog sporazuma“ između dva HDZ-a gdje je ozarenom Čoviću s njegove desne strane sekundirao bjegunac od hrvatskog pravosuđa i pronevjeritelj proračunskih sredstava Niko Lozančić, a Ljubiću je s lijeve strane stajao Martin Raguž koji se u svojoj predizbornoj kampanji zalagao za jednu „drugačiju hrvatsku politiku“ u Bosni i Hercegovini. Sada se zorno pokazala sva ta „drugačijost“, i Raguževa je moralna obveza bila da, ukoliko želi ostati dosljedan svojim stavovima, uskrati podršku ovakvom suicidalnom potezu svoga stranačkog šefa. I ovo je pokazatelj kako Hrvati uopće nemaju političara sposobnog da autentično, dosljedno i hrabro brani svoja politička načela, pa makar ga to koštalo i gubitka vlasti. HDZ 1990 je nasjeo na jeftinu Večernjakovu kampanju kako bi ta stranka i HSP BiH bili izdajice hrvatskog naroda ukoliko bi išli u vlast bez HDZ BiH, a nije se naravno problematizirao obrnuti slučaj. S druge strane HDZ 1990 je kroz ovo vrijeme propustio priliku za profiliranje u istinsku i autentičnu opoziciju HDZ-u BiH, te se zbog svoje kompromiserske i foteljaške politike potpuno kompromitirao.

Zločesta manipulacija

Domaljevac.com: Pažnju javnosti ovih dana zaokuplja slučaj „ugroženosti“ kardinala Puljića i njegova mogućeg iseljavanja iz dijela biskupske rezidencije?

Fra Petar Jeleč: Odavno se nije dogodila tako zločesta manipulacija jednim pravosudnim slučajem kao što je to učinjeno u slučaju kardinalove eventualne deložacije iz dijela njegove rezidencije. U širenju neistina i manipulacija na jednak su način sudjelovali predstavnici Crkve, političkih stranaka i mnogobrojnih udruga koji su u svojim izjavama provlačili lažnu tezu kako je ovaj slučaj zapravo pokazatelj ugroženosti Hrvata i katolika u Bosni i Hercegovini, posebno onih koji žive u Sarajevu. Vrhunac moralnog beščašća vezanog za ovaj slučaj svakako je posjet Dragana Čovića Vrhbosanskom ordinarijatu i njegova podrška kardinalu Puljiću. Podsjetimo, radi se o čovjeku čija je stranka – a i on sam – aktivno sudjelovala u kreiranju i izglasavanju zakona na osnovi kojega je donesena jedna ovakva presuda. Umjesto argumentirane i smirene reakcije, krenulo se u štetno politiziranje cijeloga slučaja i njegovo prebacivanje s pravnog na vjersko-nacionalističko područje. Nisam pravnik i ne razumijem se dobro u problematiku vezanu za ovo područje, ali je očito je da zakon na osnovi kojega je moguće legalizirati otimačinu privatne imovine nije dobar i da se o tomu treba povesti rasprava na mjestima gdje se to inače radi. Način na koji je to učinjeno u ovom slučaju je štetan i kontraproduktivan. Ovdje je problem što se šutjelo kada je taj nepravedni zakon pogađao „male obične“ ljude koji bi ostajali bez svoje privatne imovine, a onda se odjednom digla velika halabuka jer se radi o nekome moćnome i važnome članu naše zajednice. To samo pokazuje kako živimo u državi u kojoj se zakoni selektivno provode i u kojoj kriteriji očito nisu isti za sve njezine građane.

Domaljevac.com: Jeli Vas iznenadila odluka da zapravo neće doći do kardinalove deložacije?

Fra Petar Jeleč: Uopće me nije iznenadila i bila je sasvim očekivana za svakog iole razumna čovjeka. Naime, svi akteri uključeni u ovaj slučaj od početka su znali da kardinal neće izgubiti dio svoje rezidencije, ali ih to nije sprečavalo da rade ovo što su radili ovih dana i što im svakako ne služi na čast. Da se razumijemo, u ovoj su zemlji najmanje ugroženi vjerski službenici jer žive kudikamo bolje od običnog svijeta, a od njih su pak opet još najmanje ugroženi ovdašnji vjerski poglavari. Stoga ovdje treba jasno reći kako kardinalovi kvadrati nemaju nikakve veze s ugroženošću Hrvata katolika u ovoj zemlji. O statusu bh Hrvata treba povesti stručnu i principijelnu raspravu, ali to ne treba raditi na ovakav manipulativan način.

Više je krivaca za današnji položaj Hrvata u BiH: na prvom mjestu je to svakako velikosrpska agresija koja je iza sebe ostavila na tisuće mrtvih i protjeranih Hrvata, a njoj uz bok odmah ide tuđmanovsko-šuškovska politika iseljavanja bosanskih Hrvata zbog koje je izazvan i katastrofalni rat s Bošnjacima. Tu je naravno i velika odgovornost Katoličke crkve koja se nije suprotstavila takvoj politici i u čijem imaginariju najveći unesrećitelji bosanskih Hrvata i dalje zauzimaju istaknuto mjesto. Najveća današnja opasnost Hrvatima prijeti od njihove pljačkaško-egoistične političke elite, pa tek na kraju ljestvice, od loše srpske, bošnjačke i međunarodne politike. Stvari treba tako postaviti kako bi se moglo shvatiti današnje stanje. Isto tako, vrijeme je da se Hrvati konačno pogledaju u ogledalo i zapitaju kako je, recimo, Bošnjacima i Srbima u krajevima gdje oni vladaju? Odnose li se Hrvati prema njima nešto bolje nego što se oni ponašaju prema Hrvatima tamo gdje su većina? Ovdje se iz hrvatskih političkih i crkvenih krugova propagira autoviktimizacija i lažni mit o navodnoj hrvatskoj dobroti i neiskvarenosti, i o tomu kako Hrvati nikoga ne ugrožavaju. Kamo sreće da je tako i nitko ne bi bio sretniji od mene kada bi to bila istina. Iza svega se zapravo očituje porazna činjenica kako su u ovoj zemlji, zbog ovakvog nakaradnog uređenja, oni koji su u manjini uvijek diskriminirani od većine, bez obzira radilo se o tu o Livnu, Duvnu, Širokom Brijegu, Kiseljaku, Bugojnu, Konjicu, Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Doboju, Derventi, Šamcu itd.



Urušavanje istinskih vrednota

Domaljevac.com: Zašto se sve to radi, čemu služe ovakvi slučajevi očite manipulacije?

Fra Petar Jeleč: Stvar je vrlo jednostavna: unutar hrvatskog (jednako vrijedi i za druge) nacionalnog, političkog i vjerskog korpusa došlo je do urušavanja istinskih ljudskih vrednota i principa i još jednom se pokazalo kako mi u BiH zaista nemamo ni političkih ni vjerskih vođa koji bi imali moralni integritet i autoritet i koji bi se znali ispravno postaviti u mnogim složenim situacijama kroz koje prolazi naša zemlja. Druga, ne manje važna stvar: kod Hrvata je vrlo poznat sindrom zaborava pa tako više nego uspješno zaboravljaju tko je ovoj zemlji i njima samima prouzročio najveća stradanja. Umjesto toga, sada je trend svaljivanja sve krivnje na Bošnjake od kojih se preko Večernjaka i mnogih ljudi iz Katoličke crkve želi stvoriti neke praneprijatelje „dobrih i nevinih“ Hrvata, katolika. Udivljenost velikosrpskom politikom jedina je konstanta unutar hrvatskog nacionalnog bića u BiH, još tamo od vremena Tuđmana i Mate Bobana, sve do današnjeg vremena u kojem Dragan Čović vodi politiku u ime hrvatskog naroda. Zato, recimo, od hercegovačkog franjevca Andrije Nikića, koji je u svom patetičnom i skandaloznom pismu kardinalu Puljiću pisao o turskom zulumu nad kršćanima, Hrvatima i katolicima, nećete nikada čuti nikakve osude recimo napada na samostan časnih sestara u Banjoj Luci, ili osude pljačkanja ono malo obnovljenih kuća u Posavini i planske sječe ono malo preostalih „hrvatskih“ šuma u tom entitetu, jer koga više zanimaju ti Hrvati u RS-u. Posavski i krajiški Hrvati zapravo su postali velika smetnja navodnom hrvatskom interesu stvaranja trećeg entiteta, jer tim „velikim Hrvatima „crkvenjacima“ ide na živce kada se oni tamo nešto bune, te dosadni kakvi jesu stalno postavljaju pitanje svoje Posavine i time remete novostvorenu idilu s Miloradom Dodikom, tom novom zvijezdom i „zaštitnikom Hrvata-katolika“ izvan RS-a. Nadam se da će mu zbog te njegove „brige“ za hercegovačke i bosanske Hrvate izvan njegova entiteta u Mostaru opet biti uručena jedna nova nagrada. No zato ćete redovno moći čitati po lažima već poznate tekstove Večernjakova „novinara“ iz Sarajeva Zlatka Tulića koji mogu biti ogledan primjer srozavanja novinarske etike. Velika mu je konkurencija doduše jedino Čovićev dvorski „novinar“ Zoran Krešić. Perfidnije i za Hrvate štetnije novine od bosansko-hercegovačkog izdanja Večernjeg lista teško je naći. Na bošnjačkoj strani dostojno mu parira Dnevni Avaz u kojemu je neki dan osvanuo degutantan tekst o Ivanu Lovrenoviću, Vildani Selimbegović, Enveru Kazazu i još nekim drugim ljudima koje revni novinar vidi kao veliku opasnost za ovu zemlju. Najžalosnija od svega je činjenica što u uređivačkoj politici Večernjeg lista vrlo aktivno sudjeluju neki katolički svećenici (npr. Ivan Tolj, Iko Skoko), a sama Crkva ima u ovim novinama svoj vlasnički udio. Neka onda svatko sabere dva i dva pa će mu mnoge stvari i mnogi tekstovi iz ovih novina biti kudikamo jasniji.

Moje je građansko pravo kritikovati kardinala

Domaljevac.com: Neki dan je u jednom intervjuu kardinal Puljić rekao da „ste Vi njegov svećenik kojeg se ne odriče iako imate različita mišljenja o mnogim stvarima“?

Fra Petar Jeleč: Da, istina je da imamo različita mišljenja o mnogim stvarima i to ne smatram nikakvim problemom zbog kojega bismo se kardinal, ja ili bilo tko drugi trebali uzbuđivati. Ja poštujem funkciju koju on obnaša, ali kao slobodan građanin ove zemlje i intelektualac neću se ustezati da se kritički postavim prema nekim njegovim potezima i potezima bilo koje javne osobe u našoj zemlji. To je moje građansko i ljudsko neotuđivo pravo, kao što je i njegovo pravo da se kritički odredi prema mojim stavovima. Uostalom, nas dvojica smo to jedan drugom u jednom razgovoru jasno rekli i stvari od tada normalno funkcioniraju. Ostaje mi ipak nejasno zašto je kardinal govorio o nekom „neodricanju“ od mene, jer ne znam kakav sam to crkveni ili civilni prekršaj napravio da bi me se uopće netko trebao „ne odricati“. Tako mogu i ja, parafrazirajući samog kardinala Puljića, reći da je i „on moj kardinal kojega se ne odričem iako se u mnogim stvarima ne slažemo“.

Domaljevac.com: Zašto ste Vi zapravo konstantno na udaru hrvatskih crkvenih i nacionalističkih krugova?

Fra Petar Jeleč: Stvar je po tom pitanju više nego jasna: jednom sam, čini mi se, negdje rekao kako politički i crkveni predstavnici imaju osnovni problem s mojim stavovima zato što se oni radikalno razlikuju od njihova odnosa prema Franji Tuđmanu i njegovoj politici prema Bosni i Hercegovini, za koju smatram i uvijek ću smatrati da je korijen svih problema s kojima se bosanski Hrvati danas susreću, jer ih je ona uništila demografski, politički, moralno, kulturno i duhovno. Nikad se neću umoriti to govoriti jer smo mi skloni zaboravu, a ta se činjenica ne smije nikada zaboraviti. Kada već govorim o tomu, preporučio bih Vašim čitateljima da pročitaju netom objavljenu knjigu Ivana Lovrenovića i Miljenka Jergovića Bosna i Hercegovina – budućnost nezavršenog rata, a posebno dijelove više nego zanimljivog intervjua s Ivanom Lovrenovićem koji se odnose na politiku Franje Tuđmana, kao i sažeti portret ovog političara kojega je Lovrenović tako lucidno napisao na kraju ove odlične knjige koja se čita u jednome dahu. Crkveni krugovi su dodatno ozlojeđeni zbog onoga što sam pisao o ulozi Katoličke crkve za vrijeme Drugog svjetskog rata koja uopće nije bila tako svijetla i pozitivna kako se to želi prikazati u službenoj crkvenoj historiografiji. Mislim da su to dvije glavne stvari koje smetaju mojim oponentima iz hrvatskog crkveno-političkog miljea.

Ne zanima me napredovanje u karijeri

Domaljevac.com: Je li pametno tako nastupati i dovodite li ovakvom svojom aktivnošću u pitanje napredak u karijeri? Kako se zapravo nosite s napadima i neskrivenom mržnjom koju neki pokazuju prema Vama?

Fra Petar Jeleč: Ne znam je li pametno ili nije, ali znam da ne pišem i ne radim da bih se bilo komu svidio ili izazvao bilo čije simpatije. Kada bih to želio, pisao bih neke sasvim drukčije tekstove. Osobno me pak ne zanima nikakvo napredovanje u karijeri niti u crkvenim službama, što čovjeku svakako daje dodatnu slobodu u njegovom javnom djelovanju. Što se tiče tih napada, s njima nemam uopće nikakvih problema. Dugujem valjda Bogu, majci prirodi ili komu već drugomu dar da se oni od mene odbijaju kao bumerang i o njima vodim računa kao o lanjskome snijegu. S druge strane me zabrinjava pojava da su današnji intelektualci (čast rijetkim izuzecima) neslobodniji nego što su to bili u vrijeme komunizma, i što zbog oportunizma ili autocenzure ne reagiraju na devijantna ponašanja u našem društvu, posebno na ona unutar vlastitih nacionalno-vjerskih zajednica.