Fra Petar Jeleč: Josipović ide na ruku tuđmanovskoj politici (INTERVJU)

„Osnovni problem Bosne i Hercegovine je njezino nakaradno uređenje kakvo ne postoji nigdje na svijetu“, kaže fra Petar Jeleč, bosanski franjevac poznat po svojim kritičkim političkom stavovima u intervjuu za portal E-novine. Prenosimo dijelove intervjua, a cijeli intervju čitajte na E-novinama.

E-novine: Kakva je situacija sa bosanskim Hrvatima nakon izbora?

Jeleč: Bosanski Hrvati, kao uostalom i svi drugi građani BiH, nalaze se u teškoj situaciji i izloženi su manipulacijama pridošlima s različitih adresa. Njihov je broj u stalnom opadanju, prije svega zbog okrutne agresije Karadžićeve vojske, u kojoj su opustjeli krajevi na kojima su dotad živjeli (naprimjer Posavina, Krajina i dr.), a onda i zbog sukoba s Bošnjacima, u koji su bosanski Hrvati uvučeni od strane hrvatskih vlasti iz Zagreba i Gruda, radi temeljitijega iseljavanja s njihovih stoljetnih ognjištva i naseljavanja u gospodarski pasivnim i pustim krajevima Hercegovine i Hrvatske (Drvar, Glamoč, Grahovo, Šipovo, Bobanovo, Šuškovo, Knin, Gračac, Lapac, Korenica itd.). Treći val iseljavanja teče od završetka rata i, što je najzanimljivije, upravo najviše iz sredina u kojima Hrvati već dvadeset godina suvereno vladaju (Rama, Livno, Duvno, itd.), što samo pokazuje od koga im zapravo prijeti najveća opasnost. Velik je problem što bosansko-hercegovačke Hrvate predvode ljudi ogrezli u kriminalu, korupciji, ljudi koji parazitiraju na širenju straha i mržnje prema drugima i drugačijima, i koji ne poduzimaju ništa za poboljšanje položaja hrvatskoga naroda u BiH.

Niko ne vjeruje u treći entitet

E-novine: Koliko je realno tražiti treći entitet? Mislite li da je to čisto politikanstvo i zamajavanje ili u tome ima realnog političkog cilja? Da li je uopšte izvodljivo?

Jeleč: Priča o trećem entitetu čisto je politikanstvo i u nju ne vjeruju ni oni koji ga najviše zagovaraju. Tu priču zapravo šire uvijek isti akteri i to po ne-zna-se-već-koji-put do sada, samo s jednim ciljem: zauzimanje što bolje pozicije u aktualnim pregovorima oko uspostave vlasti. To je, uostalom, prije nekoliko dana potvrdio i Sulejman Tihić navevši kako Dragan Čović u privatnim razgovorima, kada se isključe kamere, govori da je to predizborna priča kojom se morao poslužiti kako bi privukao što veći broj glasova. Radi se, dakle, o čistoj demagogiji i zapaljivoj retorici koja u nekih ljudi stvara iluziju o mogućnosti realiziranja jednoga takvog projekta za koji ne postoji nijedan jedini preduvjet. Žao mi je što ljudi i dalje vjeruju onima koji ih stalno obmanjuju; no, otrežnjenje će uskoro nastupiti i neće se moći reći kako nije bilo ljudi koji su upozoravali na takav razvoj situacije. Stvaranje triju nacionalnih entiteta u BiH značilo bi, uz ostalo, i definitivnu legalizaciju Karadžićeva projekta etničkoga čišćenja u BiH, na što nitko ne bi trebao pristati. Treći entitet bi bio štetan za bh Hrvate jer bi ih getoizirao, provincijalizirao, osiromašio njihovu kulturu, obrazovanje, ekonomiju i otvorio širom vrata za još veću korupciju njihovih političkih predstavnika koji bi onda mogli, bez ikakve kontrole, provoditi potpunu samovolju nad nehrvatima i političkim protivnicima.

E-novine: Kakva je uloga Dragana Čovića u političkom životu bh. Hrvata?

Jeleč: Dragan Čović je oličenje rasnoga (zapravo: barbarskoga) makijavelističkog političara u kojega cilj opravdava sva sredstva, a glavni je cilj, naravno, ostanak na vlasti pod svaku cijenu. Vrlo je sklon spletkama i uništavanju protivnika unutar hrvatskoga političkog spektra prilikom čega uopće ne bira sredstva da postigne ono što želi. Tako je preko svoje marionete i propale političarke Ljiljane Lovrić pokušao uništiti stranku HSS-NHI, što mu, na svu sreću, nije uspjelo. Slično je preko Vesne Pinjuh pokušao i s HSP-om, a mnogobrojnim je pritiscima preko Večernjega lista uspio preveslati i neutralizirati svoga dojučerašnjeg ljutog protivnika Božu Ljubića, koji je sklapanjem saveza s Čovićem povukao katastrofalan potez za budućnost svoje stranke. Na ovakav scenarij itekako su utjecali i službeni Zagreb i neki krugovi Katoličke crkve jer je sada, kao i u vremenu komunizma, potrebno jedinstvo (tj. jednoumlje) na svim razinama, posebno na političkoj i crkvenoj.

Institucionalna ravnopravnost

E-novine: Šta je rješenje za mat poziciju u kojoj se trenutno nalazi BiH?

Jeleč: Kada bi se pitalo ljude koji iskreno žele dobro svim stanovnicima ove zemlje bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost, probleme ne bi bilo teško riješiti: trebalo bi promijeniti ustav i urediti državu tako da bilo kojoj etničkoj skupini bude onemogućeno preglasavanje ili majoriziranje drugih na cijelom državnom teritoriju. To bi se postiglo stvaranjem institucionalne jednakopravnosti, pariteta koji bi se uveo na razini čitave države i koji bi obuhvaćao sve razine vlasti, od kantonalne preko federalnih do državne. To bi omogućilo da se svaki Srbin, Hrvat, Bošnjak ili pripadnik koje druge skupine osjeća zaštićeno bez obzira u kojem dijelu zemlje živio. Kada bi naši političari bili odgovorni ljudi, onda bi radili na takvom uređenju države i na vraćanju povjerenja među narodima. Trebalo bi stoga što prije odustati od zapaljive retorike i konačno shvatiti kako nam je svima, i Srbima i Hrvatima i Bošnjacima, i pripadnicima drugih skupina, zajednička budućnost neminovna, da je ovo naša zemlja čijem se razvoju trebamo svi zajedno posvetiti i radovati.

E-novine: Kako vidite politiku srbijanskog predsjednika Tadića i hrvatskog predsjednika Josipovića prema Bosni i Hercegovini?

Jeleč: Što se tiče politike predsjednika Borisa Tadića prema BiH, ja bih je ukratko definirao kao politiku licemjerja, gdje Tadićeve na prvi pogled lijepe riječi o Bosni i Hercegovini uopće ne prate njegova djela. Tadić više nego aktivno podržava Milorada Dodika koji javno tvrdi da ga Bosna i Hercegovina ne zanima i koji sve radi na dezintegraciji ove zemlje. Skandalozno je, s druge strane, da predsjednik Srbije dolazi na predizborni skup jedne političke partije u RS-u, da se po BiH šeće bez potrebe da o tomu konzultira središnje državne institucije u glavnom gradu te zemlje, itd. O njegovoj tobožnjoj proeuropskoj politici napisani su odlični tekstovi upravo na vašem portalu, a Srđa Popović lucidno je razotkrio svu lažnost i licemjerje politike Tadićeve administracije.

Josipović želi da se svidi svima

Predsjednik Ivo Josipović, osim prvoga dolaska u BiH prilikom kojega je održao zapažen govor u Parlamentu BiH i posjetio neka mjesta stradanja naših naroda, vodi isto tako vrlo problematičnu politiku prema BiH koja ozbiljno dovodi u pitanje iskrenost njegovih postupaka. Upada u oči Josipovićeva potreba da se svidi svima, politika tobožnjega nemiješanja u bh. prilike i nezauzimanja jasnih stavova koje onda svatko može tumačiti na svoj način, što se moglo vidjeti upravo prilikom njegova nedavna posjeta Mostaru i nakon izjava Dragana Čovića, te opširnog izvještaja SRNE kako se „Hrvatska više ne iscrpljuje u jalovom jurišanju na Republiku Srpsku, kao što je to činila za vrijeme dok je hrvatski predsjednik bio Stjepan Mesić, nego će Zagreb podržati stvaranje hrvatskog entiteta, odnosno federalne jedinice u Bosni i Hercegovini”.

Nalazimo se pred prividnim apsurdom: čovjek, koji je izrazio žaljenje zbog Tuđmanovih postupaka prema BiH u devedesetim godinama, svojom dosadašnjom dvojbenom i nejasnom politikom zapravo najviše ide na ruku upravo podržavateljima takve hrvatske politike iz devedesetih godina koja i dalje najveću štetu nanosi bosanskim Hrvatima i interesima ove zemlje. Jednako mi je potpuno neobjašnjiva Josipovićeva potreba da višekratno daje izjavu kako je Milorad Dodik „ispunio sve što je obećao“. Bio bi red da se javnosti prikaže što je to Milorad Dodik obećao, a što je pak ispunio. Josipović bi trebao znati kako i tijekom ove godine Republika Srpska iz svoga proračuna nije izdvojila niti jednu konvertibilnu marku za povratak Hrvata na njihova ognjišta (je li i to Dodik obećao i ispunio svoje obećanje?).

Osobno više vjerujem svojim očima i svjedočenjima ono malo povratnika u Posavinu od Doboja, Dervente, Bosanskog Broda, Šamca, Modriče itd. koji na svojoj koži odlično osjećaju svu „ispunjenost tih Dodikovih obećanja“. Kad se sve to ima u vidu, onda je sasvim razumljivo da su Kopanjine i Dodikove Nezavisne novine ovih dana upravo Josipovića nagradile kao ličnost godine, a repriza te nagrade slijedi uskoro u Mostaru, gdje mu se po svoj prilici smiješi i Čovićev Večernjakov pečat za iste zasluge. Znam da europska (odnosno britanska) politika forsira priču o potrebi za regionalnom suradnjom, protiv koje osobno nemam ništa pod uvjetom da ona bude postavljena na zdravim principima i osnovama i da se postojeći problemi ne guraju pod tepih. U tom kontekstu treba tumačiti ove učestale susrete Josipović-Tadić, pa i Josipovićeve pohvale Dodiku. Volio bih da se varam, no sve me to podsjeća na neke već viđene scenarije i bojim se kako se ovakva politika ne znam koji put vodi preko leđa Bosne i Hercegovine i njezinih interesa. Taj me proces zabrinjava i smatram kako se predsjednik Josipović u čitavoj ovoj priči o „regionalnoj suradnji“ nije prema BiH ispravno postavio, za razliku, recimo, od predsjednika Stjepana Mesića koji je zapravo prvi udario temelje za suradnju između Hrvatske i Srbije, pokrenuo proces pomirenja i izrekao riječi isprike srpskom narodu, ali je pritom vodio principijelnu politiku prema BiH i nije radio ništa nauštrb Sarajeva, Podgorice, Prištine... Čini mi se kako je „stavljen na led“ i od strane predsjednika Josipovića i predsjednika Tadića i to jedino zbog toga što je kritizirao licemjernu politiku koju prema BiH vodi predsjednik Tadić, što se postavio ispravno glede samostalnosti Kosova i što je Miloradu Dodiku rekao ono što mu očito nikada neće reći nijedan od njih. Zbog svega toga im je Milorad Dodik nedavno u Banja Luci upravo preko Nezavisnih novina iskazao svoju veliku zahvalnost.