Elma Tataragić na putu za Berlinale: Danas je teško imati 17 godina

Elma Tataragić, jedno je od najpoznatijih imena filmske industrije naše zemlje. Osim što već godinama s uspjehom obavlja zahtjevan zadatak selektorice Sarajevo Film  Festivala, predaje scenarij i skupinu scenaristickih predmeta na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti, aktivna je u Udruženju filmskih radnika BiH, pronalazi vrijeme i inspiraciju za umjetnički rad.

Nakon premijere autorskog kratkometražnog filma Sjećam se, Elma Tataragić našla se u autorskom timu međunarodne koprodukcije Kada dan nije imao ime, gdje uz redateljicu Teonu Strugar Mitevsku potpisuje scenarij.  

Uoči odlaska u Berlin, gdje će se svjetska premijera ovog filma desiti 14. februara u okviru programa Panorama Special, Elma se odazvala pozivu portala Radiosarajevo.ba za intervju.

Razgovor započinjemo pitanjem o profesionalnoj suradnji s makedonskom redateljicom Teonom Mitevskom.     

Tataragić: Teonu poznajem od 2001. godine kada je došla u Sarajevu da predstavi svoj kratki film Veta na Sarajevo Film Festivalu sa svojom producenticom i glumicom Labinom Mitevskom. Godinama smo tražile priliku da započnemo nešto zajedno i ta prilika se dogodila 2012. godine na filmskom festivalu u Bitoli gdje sam držala scenarističku radionicu. U isto vrijeme smo započele razgovor o jednom istinitom događaju koji je tih dana potresao Makedoniju, a Teona je ponudila da pokušamo zajedno napisati scenarij na tu temu. Ja sam pristala i tako je počela jedna zaista prekrasna saradnja i u profesionalnom i u ličnom smislu.

Radiosarajevo.ba: Podsjetite nas na stvarni događaj na osnovu kojeg je nastala priča filma Kada dan nije imao ime?

Tataragić:  Film inspiriran je istinitim događajem iz aprila 2012. godine kada su u blizini Skoplja na jednom jezeru pronađena tijela ubijenih tinejdžera. Stvarni slučaj je kasnije ispolitizaran, ali u filmu se ne bavimo time. Film je, naravno, potpuna fikcija i govori i jednoj grupi tinejdžera i njihovom jednom danu. Kroz taj dan vidimo sociološki i kulturološki procjep u kojem odrastaju današnje generacije. Događaj je bio samo inspiracija za film, on nas je natjerao na razmišljanje o ovom generaciji mladih ljudi koji odrastaju u potpunom haosu.

Radiosarajevo.ba:  Šta sve danas sačinjava taj haos u kojem odrastaju mladi? Šta su najveća iskušenja za današnje tinejdžere?

Tataragić:  Današnje generacije odrastaju u društvima gdje je granica između dobrog i lošeg nepostojeća. Kazna gotovo da ne postoji, a kriminalci lako dolaze i do najviših pozicija u društvu. Današnje vrijeme je vrijeme u kojem prave vrijednosti nemaju visoku cijenu, a gdje se sve mjeri po statusnim simbolima koji su sve osim bitni. U takvim okolnostima je teško imati 17 godina.

Radiosarajevo.ba:  Kako ste se pripremali za rad na scenariju?

Tataragić:  Najviše smo se bavile uspostavljanjem likova i njihovim razvojem. U filmu je 6 tinejdžera i scenaristički je bilo potrebno postaviti likove da se razlikuju jedan od drugog. Ali to je tipičan rad na svakom scenariju. Ostalo je bio pravi scenaristički posao, izuzetno dinamičan. Teona i ja smo se jako dobro slagale u pisanju, odnosno tačno smo znale kakav film želimo napraviti i mislim da imamo razloga da budemo zadovoljne.

Radiosarajevo.ba:  Kako je vaš rad dobio finalni oblik na makedonskom jeziku?

Tataragić:  Nakon obavljenog kastinga, odabrali smo glumce i onda smo Teona i ja provele nekoliko sedmica na probama gdje smo postavljali sve scene, ali i prilagođavale dijalog. Te probe su bile zaista fantastične i inspirativne jer scenarista često nema priliku da radi i s glumcima. Teona je insistirala na mom prisustvu i nakon toga je nastala finalna verzija scenarija neposredno pred samo snimanje filma.

Radiosarajevo.ba:  Dok se pripremate za Berlin, kako teče festivalski život vašeg kratkog filma Sjećam se?

Tataragić:  Film Sjećam se izuzetno uspješno putuje po svjetskim festivalima. Samo u narednih nekoliko mjeseci bit će prikazan u Rimu, Firenci, Sofiji, Litvaniji... Prošli mjesec je imao svoju talijansku premijeru u Trstu koja je zaista odlično prošla.

Radiosarajevo.ba:  Profesionalni planovi? 

Tataragić:  Prije svega tu je moj rad sa studentima na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu gdje predajem Scenarij i nekoliko scenarističkih predmeta na master studiju te pripreme Sarajevo Film Festivala koje su već uveliko počele. S Udruženjem filmskih radnika BiH nastavljam raditi na promociji bh. filma a ove godine izdajemo i novi lokacijski vodič koji će zaista biti poseban. Osim toga, moja umjetnička karijera ne stoji. Osim što će filmovi Sjećam se i Kada dan nije imao ime  nastaviti da putuju po festivalima, još će se dva filma ove godine snimati po mojim scenarijima. Jedan je film Šavovi  koji će režirati Miša Terzić u Beogradu ovog ljeta, te film Bog postoji i zove se Petrunija koji ću ponovo raditi s Teonom Mitevskom u oktobru ove godine. Ima tu još nekoliko projekata koji se tek "kuhaju".

Radiosarajevo.ba:  Hvala na izdvojenom vremenu za naše čitatelje i mnogo sreće!