EKSKLUZIVNO: Nouvelle Vague (VIDEO)

Nouvelle Vague, francuski kolektiv koji je postao prepoznatljiv po interesantnom i privlačnom načinu obrade tuđih pjesama, onih koje su nastajale sada već davnih 80ih i s kraja 70ih godina prošloga stoljeća.

Naslov benda u prevodu bi značio novi val, jer se često među predmetima njihova zanimanja mogu naći upravo radovi bendova ovog pravca, te punk rocka ili post punka koji su njemu prethodili. Novi val se ovdje takođe odnosi i na umjetnost francuske kinematografije 60ih, ali i na njihove muzičke aranžmane u bossa nova stilu, jer eto bossa nova na protugalskom jeziku nosi isto značenje – dakle novi val.

http://www.youtube.com/watch?v=8x4k_i_bNEA


Jezgro Nouvelle Vague čine muzičari Marc Collin i Olivier Libaux, no njima se u ovom zanimljivom poduhvatu pridružuju i razni drugi izvođači. To je sve Nouvelle Vague, koji iza sebe imaju već tri albuma. Zadnji je izašao nedavno, 16og juna, njihov treći studijski album koji se sasvim jednostavno zove 3. Ovo je još jednom izdanje koje se u cjelosti sastoji od cover verzija već poznatih pjesama, samo što su se ovoga puta među njima našli i dueti sa originalnim izvođačima.

Nouvelle Vague su ove godine u mjesecu julu po prvi put pristigli i u našu zemlju, te nastupili u Banja Luci na Nektar Demo festu,a u sklopu 15.-og SFF-a i za nešto sarajevske publike u omanjem atrijumu Doma Armije.

Radio Sarajevo je u noći 18.-og na 19.-ti august, u 2h iza ponoći, imao zadovoljstvo razgovarati sa Olivierom iz benda Nouvelle Vague o prošlosti, sadašnjosti i, naravno, muzici...



Razgovarala: Amra Tosca

RSA: Postali ste prepoznatljivi i izgradili karijeru na tome što radite covere pjesama iz New Wave ere i uglavnom iz tog žanra, i činite to veoma uspješno. Zašto baš ovakva ideja?

Mi smo samo željeli slaviti New Wave. Ideja je bila raditi covere New Wave muzike, pjesama tog perioda. Vjerovali smo da možemo uvesti nešto zanimljivo u takve obrade, pa smo radili covere u bossa nova stilu naprimjer. Željeli smo ponovo oživjeti te pjesme, jer u New Waveu niko nije govorio o samim pjesmama, već uglavnom o muzici. Tako smo razmišljali da trebamo coverima iznova pokazati upravo pjesme u toj muzici, i to smo na kraju i učinili.

RSA: Ne sumnjam da ste osobiti fanovi upravo zvuka i bendova koji su obilježili to vrijeme...

Ne samo da smo bili fanovi New Wavea i muzike tog perioda 80ih, već smo veliki obožavatelji tog zvuka i danas. New Wave je muzika uz koju smo odrasli.
Što se tiče najdražih bendova iz tog vremena, Marc i ja imamo malo drugačiji ukus u tom smislu. Moji su The Stranglers, Magazine, Wire, The Cure i mnogi drugi naravno.

RSA:Kad smo već kod originala, na vašem posljednjem albumu ''3'' po prvi puta imate i izvjesne specijalne goste sa kojima sarađujete. Tu su Martin Gore iz Depeche Mode, Barry Adamson iz nekadašnjeg benda Magazine...Da li je bilo teško dovesti ih u vašu zamisao i projekat?

Bili smo prilično samouvjereni i sigurni na neki način da možemo ostvariti takve kontakte i dovesti te ljude. Od kako smo osnovali Nouvelle Vague počeli smo primjećivati da mnogi ljudi koji su izvorno bili dio New Wave bendova čije smo pjesme obrađivali su zaista u određenom smislu i naši fanovi. Za njih je način na koji smo mi radili stvari bio izgleda vrlo zanimljiv i kreativan. Tako smo pomislili da možemo pokušati kontaktirati ove muzičare i prosto vidjeti šta će se desiti. Onda su Martin Gore, Ian McCulloch, Barry Adamson, Terry Hall pristali na saradnju, čak i Jean-Jacques Burnel iz The Stranglers je htio raditi sa nama, ali problem je bio što nije mogao naći tada vremena, iako je zaista želio. Poznavao je Nouvelle Vague i vjerovao da radimo nešto dobro.

RSA:No nisu samo predmet vašeg interesovanja isključivo New Wave izdanci. Ima tu i drugih bendova iz tog istog perioda koji bi svrstali u neke druge žanrove, a na zadnjem albumu je tu naprimjer bend koji je ponajviše alternativan u odnosu na ostale. Radi se o Violent Femmes...

Kao i Violent Femmes, nekoliko bendova tu nisu zapravo New Wave. To je ustvari karakteristika 80ih. Prvi album Violent Femmes izdat je 1982 godine, što definitvno pripada New Wave godinama. Stvar je u tome da su se nakon punka, odnosno punk ekplozije 1977, pojavili mnogi bendovi i novi zvuci, i to samo u nekoliko godina. Imali ste prve elektroničke zvuke sa naprimjer Human League, prve noisy gitarske zvuke sa Wire, toliko raznih stvari u isto vrijeme. U takvoj atmosferi su se pojavili Violent Femmes, i bilo je to 1982 godine. Oni nisu zvučali kao New Wave, ali su zvučali jednostavno kao nešto novo. Eksperimentirali su sa nečim novim. Naime te godine, one koje će uslijediti nakon 1977, bile su ispunjene ekperimentima. Mislim da je svaki bend želio da zvuči drugačije, da izda nešto i svira na koncertima. Bila je to zaista slobodna era. Dakle Violent Femmes nisu bili New Wave, kao naprimjer i The Smiths koji su se pojavili nešto malo kasnije i koji su nekako stvarali jedan novi pravac koji će uslijediti, neki gitarski pop žanr, ali vjerujem da su svi ovi ljudi osnivali bendove i pravili muziku zbog punk eksplozije.

http://www.youtube.com/watch?v=ydBR1CmI4jw


RSA:Kako vi gledate na takvu, drugačiju, indie scenu koja se upravo tih godina razvijala?

Ne znam kako stoje stvari ovdje, ali kada odete recimo u američke radnje, prodavnice ploča, imate sekcije pop i indie pop muzike. Mislim da je indie pop nastao nakon punka, jer poslije punk eksplozije pojavili su se zvuk i bendovi koji nisu bili komercijalni, pa su ih svrstavali u indie muziku. To su mogli biti New Wave bendovi, Violent Femmes i tako dalje, ali mislim da je i Nirvana 90ih takođe bila indie, ili naprimjer The Pixies. Sva ta razlika između komercijalnog i indie se definirala 80ih. Jedan od prvih ikad indie pop bendova na svijetu zvao se The Monochrome Set, inače jedna od mojih najdražih grupa. Mislim da su oni kreirali između ostalih taj indie pop, bili su pop ali njihovu muziku nisu puštali na komercijalnim radio stanicama. Bili su underground. Sebe su tako smatrali indie pop bendom i to je nešto i započelo. Danas je indie pop čak i Primal Scream naprimjer...

Sve je dakle započelo sa neovisnim etiketama, radio stanicama...Komercijalni mediji će puštati samo određene vrste pjesama, određene umjetnike, pa kada niste u tom nekom formatu veoma brzo bivate smješteni u indie zonu. Nije to toliko zbog indie bendova ili radio stanica, koliko zbog komercijalnog svijeta načinjenog od izdavačkih kuća, medija... Teško je govoriti ovdje o primjerima, jer nekad se recimo i Kylie Minogue smatra veoma dobrim proizvodom. No sve dok ste komercijalni, dio ste toga svijeta, a ako ste imalo drugačiji vaše pjesme tu uglavnom neće prolaziti.

RSA:Ipak, vaš indie pristup i stil je baš sa takvim kvalitetom uspio ući i u ove komercijalne zone...

Mi nikad, zaista nikad nismo razmišljali o tome da budemo komercijalni. Uvijek smo radili stvari onako kako smo mi željeli i nismo se brinuli o tome šta će se desiti poslije. Dogodilo se ipak to da je Nouvelle Vague bio indie u početku a onda prerastao u nešto komercijalno, ali nas još uvijek za to nije briga. Nije nam važno, jer kada snimamo pjesmu mi samo razmišljamo o tome kako želimo da ona zvuči. Tako smo možda juče bili komercijalni, sutra to eventualno nećemo biti, ali mislim da nam to uopšte nije ni bitno.

RSA:Večeras ste u jednoj intimnijoj atmosferi svirali za malobrojnu publiku, zapravo onoliko ljudi koliko je uopće moglo stati u ovaj prostor. No, prije samo sedam dana svirali ste na velikom festivalu u Budimpešti, na Szigetu, i to na njegovom main stageu. Kako vi doživljavate tu razliku?

Da budem iskren, mi smo počeli u malim klubovima, sa manjim koncertima. Mislim da će nam i dalje ostati ugodnije u takvom ambijentu. Mi sada učimo da sviramo na velikom prostoru i pokušavamo na takvom mjestu da uvedemo ljude u naš šou kao kada sviramo i u manjem klubu. To je nešto sa čime sada ekperimentiramo, trudimo se, ali još uvijek sebe smatramo malim klupskim bendom, jer mislim da je tu naše mjesto. No, kako ste rekli, pretvorili smo se ipak u nešto komercijalno, tako smo svirali i na Szigetu ispred 15 hiljada ljudi i vjerujem da smo uspjeli uvesti sve te ljude u našu muziku i način na koji mi radimo. No kada smo tek počeli svirati na festivalima bili smo stvarno loši, ali smo vremenom naučili kako i to raditi. Ali ipak mislim da smo mi bend za klupske atmosfere i manjih događaja.

Na kraju je, u svakom slučaju, uvijek publika ta koja ustvari odlučuje, kao recimo večeras. Ne presuđujemo mi i naš nastup, pitanje je samo da li se publici to sviđa ili ne. I nije važno koliko je ljudi ispred nas, mi se isto odnosimo prema njima. Na Szigetu je reakcija bila nevjerovatna, i kada sviramo na velikoj sceni, kao što je to bio main stage Szigeta, ispred hiljade i hiljade ljudi, i dalje se ponašamo kao da izvodimo cabaret šou, kao na nekom manjem mjestu. Kao što znate, na Szigetu je scena zaista ogromna, ali mi se skupimo na par metara stagea, veoma blizu jedni drugih, i osjećamo se opet kao mali, klupski bend.

RSA:Vratimo se vašem konceptu i zamisli. Za svoje karijere angažirali ste i pjevačice koje nisu poznavale originale pjesma koje su izvodile...

To je na počecima Nouvelle Vague zaista bilo tako. Radili smo dakle covere New Wave pjesama, ali sa ljudima koji su imali oko 25 godina, i koji zaista nisu poznavali New Wave. Nisu znali za Joy Division, za The Clash, The Cure...ponekad su znali za imena bendova, ali ne i za njihovu muziku. Valjda je to pitanje generacije, no to je bila sjajna stvar za nas. Ja sam vjerovao da svi znaju za Joy Division, ali to nije bilo istina, jer na početku 21.-og stoljeća ljudi u godinama od 20 do 25 možda su nekada čuli za njih, ali nisu ih slušali.

http://www.youtube.com/watch?v=MiwoyDLRN6o&feature=related


RSA:Nerijetko ste i mijenjali pjevačice. Pitanje taktike ili nešto sasvim drugo?

Što se tiče pjevačica, radili smo sa više njih. Sa nama je bila naprimjer Camille (Camille Dalmais), ali nakon dvije godine ona je izdala svoj veoma dobar solo album. Napravila je uspješan posao i nije imala vremena da ostane i sa nama. Camille je fantastična, i bila je to i u Nouvelle Vague. Kada je ona otišla, ja sam rekao Marcu da nikada nećemo uspjeti naći zamjenu za nju. No Marc je mnogo više samouvjeren nego ja, i kazao je da ćemo ipak pronaći drugu djevojku i nastaviti raditi. I bio je u pravu.

Nakon Camille smo radili sa Phoebe Killdeer neko vrijeme, pa je onda i ona izdala solo album, opet uspješno, i nije mogla ostati uz nas...Dakle izmjene pjevačica nisu pitanje taktike, već jednostavno puta koji odvede ljude nekada sa jednog mjesta ka drugom...Zato stalno moramo razmišljati o novim ljudima, o tome da trebamo praviti nešto novo i interesantno.

Niti ovo nije trajno rješenje. Na primjer, sa Mélanie (Mélanie Pain) radimo još od početaka Nouvelle Vague, a ona će veoma brzo izdati vlastiti solo album, pa pretpostavljam da će onda otići na neko vrijeme, na godinu ili dvije...

To je zapravo kao da imate par dječaka koji se zaljube u nekoga, taj neko jednom ode, znate, i to je život, malo ste tužni nakon toga, a onda započinjete sa novim životom...)

RSA:I na kraju, prvi put ste u Sarajevu, a nedavno ste svirali u Banjoj Luci na Nektar Demo festivalu. Utisci?

Ovo nam je prvi put u Sarajevu, i vidimo da je ovdje mnogo ljudi vani, uživaju i zabavljaju se. Djevojke su lijepe, dečki se trude biti zanimljivi, nešto ljude tjera da izađu iz svojih domova, i to je sjajno. Nije tiho, i to se uglavnom ne dešava na mnogim mjestima u svijetu. U isto vrijeme u Parizu mogu vam sigurno reći da gotovo nikog nema vani. Ljudi se baš ne zabavljaju trenutno tamo...

U Banja Luci je takođe bilo nevjerovatno, zaista odlično. Toliko ljudi, takva publika...Dolazeći u Banja Luku nismo zapravo znali šta da mislimo i očekujemo. Bio je to prvi put za nas da dolazimo ovdje, i onda smo navečer svirali pred nekih hiljadu ljudi od kojih je dolazilo toliko dobre reakcije i topline, ljudi koji su plesali i uživali, pa je tako koncert ispao sjajan. No ne zbog toga što smo mi svirali tako dobro, već zato što su nas ljudi podržavali...Mislim da je u pitanju jednostavno želja da se uživa, ne kao na nekom partyju već drugačije...da se slavi muzika, život...to je za mene nekako apsolutno bosanski.

radiosarajevo.ba