Ekskluzivni intervju: Šejla Kamerić

Sa sarajevskom umjetnicom Šejlom Kamerić razgovarali smo povodom predstavljanja njene monografije.

RadioSarajevo: Nedavno je predstavljena vaša monografija "Two Words", odnosno "Dvije riječi", koja predstavlja prikaz vašeg rada u posljednih deset godina. Kako to vama sada izgleda, iz ove perspektive, koje su to teme koje vas okupiraju sve ove godine?
Kamerić: Politika, društvo, moral, snovi, identitet, posjedovanje, nasilje, sreća, tuga, rat, sjećanja, granice, proricanje sudbine, različiti stilovi življenja, mnogo je tema koje su konstanta. Iako mi se ponekad čini kako zapravo nemam prepoznatljiv stil, kad sam posložila sve radove primjetila sam koliko je njihov "kolorit" isti. To me inspirisalo da se u samom dizajnu knjige, pored podjele na poglavlja, napravi i neka veza između radova sa sličnim koloritom. Koloritom koji se ponekad jedino može osjetiti naslovu rada.

RadioSarajevo: Monografija je zamišljena kao aktivno učešće gledaoca/čitaoca u prezentaciji vašega dosadašnjeg opusa, " 'uživo' putem štampanog medija". Kako to ostvarujete?
Kamerić: Već je samo listanje knjige aktivno učešće, naravno, moja očekivanja od gledaoca/čitaoca su mnogo veća. Pokušala sam napraviti knjigu koja nije obični katalog, knjigu koja pruža više od same prezentacije mojih radova. Iskreno se nadam da ce to biti knjiga kojoj se gledaoci/čitaoci mogu vraćati.

RadioSarajevo: Koliko smatrate da je umjetnik obilježen mjestom, vremenom i političkim uređenjem u kojem je rođen, dakle, stvarima koje nije mogao birati? Da li je moguće ili potrebno distancirati se, ili koristiti to kao umjetnički pogon?
Kamerić: Ako ste kojom srećom rodjeni u Švicarskoj, onda vas politička situacija ne mora opterećivati, ali i takva sredina određuje umjetnika. Ili bolje rečeno, umjetnik ne može, a da ne bude pod uticajem mjesta i vremena u kojem zivi. A distanca je potrebna kao korektiv. U mome slučaju je to kao Stokholmski sindrom. Zatočenica sam vlastitog iskustva, ali umjesto da mrzim sve što sam morala da proživim u ratu, ja sam naučila da to iskustvo volim, cjenim, da ga koristim.

RadioSarajevo: Tokom predstavljanja video instalacije "Šta ja znam?" u Berlinu, rekli ste da želite započeti novu fazu u vašem stvaralaštvu, odnosno promijeniti fokus, koji je dotada bio ratno iskustvo. Da li ste zadovoljni, odnosno da li lično smatrate da ste uspjeli u tome?
Kamerić: Zapravo se desilo upravo suprotno. Kad sam se oslobodila porebe da se direktno bavim ratnim temama, osjetila sam nevjerovatnu slobodu. Upravo mi je ta sloboda dala samopouzdanje da se tim temama vratim. Shvatila sam da nisam bježala od svojih sjećanja i ratnog iskustva, već od onih koji su od mene tražili da se isključivo tim temama bavim. Više ne osjećam odgovornost i to je razlika. Zadovoljna sam što znam da mogu da sa bavim različitim temama i da kvalitet mojih radova ne ovisi o temi.

RadioSarajevo: Živite na relaciji Sarajevo-Beriln. Namjeravate li se možda "smiriti " samo u jednim od tih gradova?
Kamerić: Za aktivnog umjetnika nema "smirenja". Gdjegod da si, moraš da radiš, a to podrazumijeva stalna putovanja. Narednih godinu dana ću biti visš u Sarajevo, nego što je to bila situacija u zadnje 2 godine. Razlog je opet poslovni - pripremam novi filmski projekat koji se zove "1395 dana bez crvene", plan je da snimamo sredinom sljedeće godine. Projekat je moja prva kolaboracija sa video umjetnikom Anri Salom, producenti su ArtAngels iz Londona i pro.ba iz Sarajeva. Zaista sam jako sretna da cu biti više "kod kuće" i da će dosta ljudi sa kojima obično radim dok sam u Berlinu i Londonu doći u Sarajevo da ovdje realizujemo jos jednu "Sarajevsku priču".

dijala, radiosarajevo.ba