Ef. Jukić: Gazi Husrev-begova je majka svih medresa

U amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese danas je promovirana knjiga "Svršenici i svršenice, hafizi i šehidi Gazi Husrev-begove medrese (1930. - 2010.)" uglednog sarajevskog alima Abdulgafara ef. Jukića, penzioniranog profesora i odgajatelja škole koja ove godine obilježava 481. godišnjicu postojanja i rada.

Piše: Faruk Vele

Ef. Jukić je sarajevskim vjernicima, a posebno onim starijima, poznat, ne samo kao profesor, već i odličan vaiz. Njegova kćerka je islamska teologinja Lamija Alili, zet poznati učač ilahija i imam zagrebačke džamije, hafiz Aziz Alili, a unuk jednako omiljeni Ahmed Alili.

"Nit vodilja bila mi je pokušaj objedinjavanja i isticanja svršenika i svršenica, sa imenima njihovih očeva, te hafiza i šehida Gazi Husrev-begove medrese od 1930. do 2010. godine. Knjiga je nastala u želji da bude praktični priručnik koji će na jednome mjestu sadržavati najvažnije informacije o svršenicima i svršenicama Medrese koji su kao Gazinovci ostavili ili ostavljaju neizbrisiv trag u sredinama svog djelovanja", priča ef. Jukić za Radiosarajevo.ba.

Knjiga donosi, konkrento, imena 2.290 svršenika, 980 svršenica, 102 hafiza, 29 hafiza i 68 šehida. Čitatelji će, s posebnim osvrtom na knjigu dobiti posebne informacije o osnivaču, vremenu osnivanja, nazivu i rangu medrese pri osnovanju, te kada dolazi ujedinjenja Hanikaha i Kuršumlije u jedinstvenu školu pod nazivom Gazi Husrev-begova medresa.

"Gazi Husev-begova medresa je veličanstvena po svom trajanju, lijepa i privlačna po mladosti svojih učenica i učenika, poznata i priznata po osnivaču i ulozi koju ima. Gazi Husrev-begova medresa nije samo škola, ona je živa, vjerska i nacionalna institucija, ummu-l-medaris, majka medresa. Zato naša glavna adresa, treba da bude Gazi Husrev-begova medresa", kaže na svoj lijepi način ef. Jukić.

Na knjizi je radio od davne, ratne 1994. godine.

"Tada sam počeo pisati o medresi. Već 1995. godine je izašao jedan naslov: Teške, ali uspješne ratne godine. Od tada sam ja u Glasniku i  Preporodu bilježio sva zbivanja o Gazi Husrev-begovoj medresi. Posebno kada sam otišao u penziju kada sam vodio matične knjige Medrese. Tada sam imao posebnu priliku da sakupim sve ono što danas imam", dodaje Jukić.

Podsjeća da ovo nije jedina knjiga o medresi. Ranije su izlazile spomenice Gazi Husrev-begove medrese. Prva u povodu 400 godina Medrese 1932. godine, druga u povodu 450 godina rada 1988. godine, a treća povodom 450 generacija ove škole 2000. godine. Prošle godine je objavljena i monografija u povodu 480 godina rada medrese. Ovom temom se bavio i dr. Jusuf Mulić s knjigama Gazi Husrev-begov hanikah i Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.

"Povjeren mi je zadatak iznimno odgovoran, zahtijevan, osjetljiv, povjerljiv, da vodim matične knjige Medrese, i to od direktora Zijada ef. Ljevakovića, a imam punu podršku hafiza Mensura ef. Malkića i kolektiva", naveo je.

Ef. Jukić je jedan dio karijere proveo u Dubrovniku, gdje je bio mualim i Saude Dilberović, zajedno s Olgom Sučić, prvom žrtvom agresije na BiH. Prije nekoliko godina napisao je posebno emotivan tekst o rahmetli Suadi. Zbog toga s posebnim pijetetom govori o šehidima i u knjizi.

"Što se tiče šehida Medrese, i ne samo svršenika ove škole, oni su, kao i naša Suada Dilberović, ugradili svoje živote u BiH. Na Kovačima je ukopano 1.000 šehida. Kao što je otpor Austro-Ugarskoj okupaciji tekao u sjeni Gazi Husrev-begovoih institucija, džamija, Hanikaha, Medrese, mekteba, koji su predvodili ljudi poput Muhamed ef. Hadžijamakovića i hafiza Abdulaha ef. Kaukčije, tako su i 1992. godine, kada je otpočela agresija na BiH, svi Gazinovci stali u odbranu vjere, naroda i domovine", podsjetio je ef. Jukić.

Najodabraniji se nikada nisu vratili

"Agresija na BiH je većinu učenika Medrese zatekla kod svojih kuća i u džematima. Zbog blokade Sarajeva dobar dio njih nije se mogao vratiti u školu, sve do kraja agresije. Najodabraniji od njih nisu se vratili nikada. Kako bi se sačuvala uspomena na najčasnije sinove BiH, stranice ove knjige ispisuju njihova imena. Knjiga ispisuje imena šehida od 1992. do 1995. godine, iako je među učenicima medrese bilo šehida i ranije", zaključio je Jukić.