Dino Šukalo: Muzička samoukost i naporan rad

Razgovarala: Lejla Čolak, Radiosarajevo.ba

RadioSarajevo: Jedan ste od najboljih gitarista u BiH, no malo ljudi zna da ste samouki muzičar; radi li se ovdje o sirovom talentu ili pak napornom radu?
Šukalo: Za talenat nisam siguran, no za rad jesam. Nisam ni blizu onoliko vrijedan koliko bih trebao biti u smislu vježbanja. Desi mi se tako da po nekoliko dana ne ispuštam daljinski iz ruke, naročito kada su na TV-u neke važne utakmice. Gitare se ni ne sjetim.

RadioSarajevo: Ipak, morali su postojati neki učitelji. Možete li izdvojiti nekog posebnog?
Šukalo: Dvojica ljudi - Ivan Radeljković, danas profesor na Filozofskom fakultetu i Haris Varajić, basista grupe Konvoj. Nas trojica smo bili najbolji prijatelji i u ratu smo osnovali grupu izuzetnog naziva 'Blago Gluhim'. Neki se možda čak i sjećaju naših prvih nastupa u ratu.

RadioSarajevo: Kad je počelo interesovanje za muziku? Koja je bila prva pjesma koju ste naučili svirati?
Šukalo: Za muziku - sigurno nekad u djetinjstvu, a za sviranje konkretno u jeku rata. Da se ne lažemo, bio sam ljubomoran na komšiju koji je privlačio pažnju djevojaka sa svojom gitarom, te mu prišao i tražio da i mene nauči. Ne sjećam se zaista prve pjesme, možda Wish You Were Here, onaj uvodni riff. Bilo je preteško tad.

RadioSarajevo: Teen muzički uzori i muzika iz mladosti?
Šukalo: Ja sam iz one generacije kada se i u osnovnoj školi muzika slušala ozbiljno. Znam da sam već u sedmom razredu imao sve ploče U2, kasnije Pink Floyda i naravno, Dire Straitsa. Toliko su muzički standardi bili visoki tada da me je bilo stid priznati da mi se sviđa Gypsy Kings, recimo. Slušao sam ih kući potajno, vjerujući kako bih bio izopćen iz društva da je neko u razredu saznao za to. Danas je vrijeme drugačije, djeca u Drugoj Gimnaziji slušaju folk muziku sa iPoda.

RadioSarajevo: Svojedobno ste na Facebook postavili fotografiju sa svim svojim gitarama koje posjedujete. Koliko ih je i koje su vam najdraže?
Šukalo: Nisam siguran u tačan broj, postepeno moja kolekcija dobija na vrijednosti i važnosti. Između ostalih, imam jednog odličnog Les Paul Customa iz 1973. i jednog novog ES 137, oba Gibsoni. Oni prave najbolje gitare na svijetu.

RadioSarajevo: Aktivno surađujete sa dva poznata bosanskohercegovačka kantautora – Lakom i Dinom Merlinom. Iako su u stilskom pogledu veoma različiti, vi ste i sa jednim i sa drugim ostvarili suradnju u produkcijskom smislu, kao i  gitarista. Kako ih doživljavate ponaosob?
Šukalo: Obojica rade dobru muziku, a ja se samo trudim da svakom žanru doprinesem na svoj način. Znam da se oni međusobno poštuju i slušaju sličnu muziku privatno. Obojica su komplikovani i teški za saradnju, ali su vjerovatno zbog toga i rezultati dobri. No, ako ih slučajno zajedno sretnete negdje u gradu, jednoglasno će vam reći da sam ja nenormalan. To je vjerovatno razlog i što smo se našli u istom poslu.

Radiosarajevo.ba: Sa Dinom Merlinom ste praktično proputovali cijeli svijet – od Australije do Amerike. Koliko je za vas važna ova saradnja u profesionalnom smislu, šta ste naučili jedan od drugog?
Šukalo: To je sigurno najplaćeniji gig u državi u smislu nastupa; da nije Merlinove popularnosti, činjenica je da ne bih vidio neka mjesta koja sam zahvaljujući ovom poslu uspio vidjeti. Izuzetno ga poštujem, jer je u pitanju otvoren čovjek od kojeg se sigurno može naučiti kako se ovaj posao radi na visokom nivou i na duge staze. Istovremeno, on od mene nije naučio ništa što već i sam nije znao, kroz svoje iskustvo.

Radiosarajevo.ba: Na koje ste pjesme Dine Merlina i Lake u kojima ste aktivno učestvovali - posebno ponosni?
Šukalo: Na pjesmu 'Na vi' sa Merlinovog albuma 'Burek' i 'Brko' sa Lakinog 'Stvorenja'.

Radiosarajevo.ba: A sada pređimo na jazz – šta je prethodilo Sarajevo Jazz Guerilli?

Šukalo: Rat. Čim je stao, počeo sam se kretati po mjestima gdje su svirali lokalni jazz muzičari, a ja sam kao klinac maštao da sa njima jednog dana sviram. Onda se to i desilo - Edin Bosnić i Darko Poljak su me pozvali da podijelim scenu sa njima. Iz toga se rodila i Guerilla.

Radiosarajevo.ba: Čija je inicijativa bila pokretanje Sarajevo Jazz Guerille  i šta su bili osnovni razlozi?
Šukalo: Ideja potječe od Edina Bosnića; prekrstio je tada bezimeni sastav koji je svirao u Libanskom restoranu koji je bio na mjestu današnjeg City Puba. Naše svirke su bile svojevrstan otpor muzičkom mainstreamu koji je u izrazu postajao sve vulgarniji. Naš način djelovanja u malim klubovima za odabranu publiku je bio baš takav - gerilski. Guerilla je od početka muzički pokret koji okuplja maltene cijelu jazz scenu, sinoć se na sceni izmijenjalo deset različitih muzičara od kojih su četvorica bili BH jazz pijanisti, naš klavirista - izvrsni Bojan Ahač, Adis Sirbubalo, svježi povratnik iz Chicaga, Samir Fejzić, profesor muzike sa škole i maestro Sinan Alimanović. Guerrila čini važan dio scene i siguran sam da je unapređuje i širi.

Radiosarajevo.ba: Kako doživljavate oduševljene reakcije sarajevske publike na jazz standarde koje izvodite sa Guerillom – je li to znak da nam ovakvih svirki nedostaje?
Šukalo: Čim imamo kontinuitet sviranja jednom sedmično u Pivnici Sarajevo, što je presedan za jazz na ovim prostorima, znači da publika to traži. Naime, ponedjeljkom se traži stolica više, ljudi dolaze da nas čuju i vide.

Radiosarajevo.ba: Da li razmišljate o objavljivanju albuma jazz standarda  sa ovim bandom?
Šukalo: Da, intenzivno, no problem je u tome što smo potpuno neorganizovani i rasuti na razne strane zbog drugih gaža. To je jedini razlog, muzike imamo.

Radiosarajevo.ba: I kao gitarista, a i kao producent, veoma ste cijenjeni u muzičkim krugovima. Stižete li odgovoriti na sve pozive?
Šukalo: Nisam toliko zauzet koliko Vam se čini. Imam puno slobodnog vremena i u njemu uživam. Ne mogu ipak raditi sve što mi se nudi, jer kao i u svemu drugom, ni u muzici nema više dovoljno novca da bi se održao nivo produkcije, stoga je ponude koje ne zadovoljavaju osnove produkcijske zahtjeve bolje odbiti, ili na neki način zaobići.

Radiosarajevo.ba: Radost sviranja – da li nakon toliko koncerata i tezgi možemo govoriti o ovom pojmu?
Šukalo: Naravno. Dođite u ponedjeljak u Pivnicu Sarajevo sa vidite šta je radost sviranja. Svi oni koji se nisu radovali sviranju kao i ja, više i ne sviraju sa mnom.

Radiosarajevo.ba: Osim muzike – šta još volite, šta vam ispunjava dan, čemu se veselite?
Šukalo: Fudbal - nikad ga nije dosta. I NBA, samo da ne zaspim svaki put na prvom time-outu.