Darko Hrgić: Klasika, svadbe i sahrane

Darko Hrgić je mladi profesor muzike i multiinstrumentalista iz Sarajeva. Diplomirao je na Teoretsko pedagoškom odsjeku na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, koju je ponovo upisao – ovaj put Odsjek za solističku gitaru. Uskoro treba i da magistrira. Trenutno radi kao profesor gitare u Osnovnoj muzičkoj školi Novo Sarajevo i svira gdje stigne. Svira gitaru, bas gitaru, kontrabas, klavir, harmoniku, bas prim, ferde, bisernicu, klarinet, saz, bubnjeve, itd., a također i pjeva.

Razgovarao: Adnan Učambarlić, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Kako je došlo do toga da se počneš baviti muzikom?
Darko Hrgić: Sve je počelo u ratu. Počeo sam svirati sa pet godina. Moja sestra je tada išla na časove kod jedne eminentne profesorice – Mile Rakanović. Stanovala je na Otoci te je okupljala djecu kako bi ih sklonila od granata i davala im časove. Ti časovi su znali trajati po sedam, osam sati. Tako sam i ja došao sa sestrom. Prvi čas, profesorica mi uopće nije pokazala tonove niti držanje gitare, već mi je namjestila ruku i rekla da odsviram Sorovu etidu u C-duru, koju sada sviraju klinci u drugom razredu. Ja, naravno, nisam imao pojma. Mama i sestra su me tada posjele da vježbam, budući da sam imao samo sedam dana fore da je pripremim. I pripremio sam je. Tako je sve krenulo. Kasnije sam se dvoumio između umjetničke i muzičke srednje škole, ali je prevagnula muzika.

Radiosarajevo.ba: Tezge ili koncerti?
Hrgić: Kada sam odsvirao svoju prvu tezgu, baš za lovu, imao sam 13 godina i tada sam prvi put zasvirao u kafani. I to je odlično prošlo. Baš se sjećam kako smo sjedili u Marqueeju, svi rokeri i metalci, i ja im govorim kako imam jednu kratku svirku na nekom vjenčanju, od sedam do devet. Pitali su šta, a ja sam rekao – narodnjake. Naravno, odmah su me počeli zezati kako sam prodana duša, itd. Ja tu veče, uglavnom, zaradim 480 KM. Uđem opet u Marquee, a s vrata me počnu pitati 'Narodnjak, jel' bilo Šabana?', i sl. Rekao sam 'Jeste, de okreni svima turu' i izvadim lovu na sto. Tada se priča promijenila, a od toga je sve i krenulo.

Što se tiče većih koncerata, najveći koji sam imao bio je u Atini, na takmičenju Eurovoice, nekoj vrsti Evrovizije za mlade bendove. Bili su prisutni predstavnici svih evropskih država, a ja sam svirao sa bendom Catch Up Paradise. Tamo smo dospjeli tako što smo pobijedili u izboru između nekoliko  domaćih bendova na jednoj internet stranici. Zanimljivo je da je taj koncert uživo prenošen u svim evropskim državama, uključujući i Tursku i Rusiju, izuzev u BiH. Koncert je pratilo oko 140 miliona ljudi. U našim medijima nije bilo ni riječi o tome, izuzev u listu Azra, gdje je dva  puta izašao kratki članak da se mi pripremamo, a nakon koncerta – izašla je naša slika sa Pamelom Anderson, koja je vodila program. Tada su nastupili i Enrique Iglesias i Anastacia.

Imali smo i jednu nezgodu tada – pjevač nas je napustio dvije sedmice prije takmičenja. Problem je nastao u tome što je on tenor i pjesma je pravljena za njegovu intonaciju, a ja sam bas bariton. Tako sam ja morao pjevati umjesto njega, iako mi je bilo previsoko. Malo sam se proderao na sceni, pa smo izgubili neke bodove, ali smo opet bili 16. Što, opet, nije loše za konkurenciju od 40 i nešto zemalja.

Također, sviram i u kulturno-umjetničkom društvu, pa nastupamo orkestarski i sa folklorom te smo nastupali po cijelom svijetu. Od evropskih zemalja - nisam još bio jedino u Britaniji i Skandinaviji. Nasupali smo čak i u Kini, gdje sam pjevao u horu.

Radiosarajevo.ba: Pjevaš samo u horu ili?
Hrgić: Pa, pjevao sam kao bek vokal na koncertu Zdravka Čolića, a radio sam sa manje-više svim ovim pjevačima kao bek vokal, u horu ili ansamblu.

Radiosarajevo.ba: Sviraš li trenutno s nekim bendom?
Hrgić: Trenutno imam nekoliko bendova koji „aktivno“ rade.  Tu je Pink Panther, kojem uskoro planiramo promijeniti ime, budući da planiramo raditi autorske materijale, a ime je već zaštićeno. Zatim je tu Fatalista i Manupulator, što je radni naziv benda. Fatalista je reper, Emir Mešanović, a mi smo bend koji ga prati. To je trenutno jedini live hip hop bend ovdje koji prati nekog repera. Imamo već materijal za demo album te ga još samo treba snimiti. Također, imam i taj bend orijentiran na svadbe, sa kojim radim već 10 godina. Sviramo narodnjake, starogradske, sevdalinke, ali ne i papanluke. Tri puta smo svirali i sahrane, ali su tu bile specifične muzičke želje. To je naš posao i radimo ga najbolje što znamo, to više nema veze sa emocijama. Svirali smo mi i sunećenja, krštenja, zaruke, rođendane, samo još nismo razvod.

Radiosarajevo.ba: Koliko je teško napraviti switch u glavi i prebaciti se sa klasike i rock n' rolla na narodnjake?
Hrgić: Pa, vidi ovako – ja pravo volim blues i funk. Naravno, kada sviraš sevdalinku – nećeš tako svirati. Ipak, dođe dosta mjesta u svirci kada ja sebi dam oduška i ubacim neke funky momenta u narodnjačku svirku. Niko od nas u tom bendu nije narodnjak. Svi smo mi iz nekih različitih stilova. Npr., klarinetista nam je isto tako fakultetski obrazovani muzičar, a bubnjar svira prilično pankerski. Vrlo je specifična ekipa i ima dosta miješanja stilova. Sve sviramo na svoj način. Kada smo svirali sa Hankom Paldum i odradili njene pjesme na svoj način, žena je na mikrofon rekla 'Joj, to, jebote'. U biti, nije se teško prebaciti, ali ja, radi sebe, ubacujem neke momente gdje mislim da treba.

Radiosarajevo.ba: Može li danas školovani muzičar danas živjeti u Sarajevu, a da ne radi tezge?
Hrgić: Školovani muzičari imaju veliki problem što su, uglavnom, usko orijentisani samo na klasiku, a samo mali broj njih može da napravi taj switch i prebaci se na nešto drugo.  Muzičar mora već od srednje škole da počne da praktikuje neku takvu vrstu rada, da bi mogao i nakon akademije da tezgari. Muzika je, kao i svaka druga umjetnost, dosta zeznuta. S tim da muzičari imaju dosta više prostora da zarade nego, npr., kipari i slikari. Tezga je mnogo specifična.

Radiosarajevo.ba: Kakva je situacija na autorskom planu?
Hrgić: Prije sam se više bavio pisanjem. Tekstove ne radim, Imam jedan ili dva teksta koji su OK, ali to je više intimno. Meni su dragi zbog bendova u kojima sam nekada svirao. Pišem muziku i aranžmane za bendove u kojima sviram. Naravno - uz konsultacije sa kolegama iz benda, budući da ne volim biti namćor. Postavim neke stvari, pa dorađujemo. Što se tiče klasičnih kompozicija za gitaru – imam nekih ideja, ali ih još ne bih realizirao dok nešto ne napravim sam na tom polju, tj. dok se tehnički ne osposobim. Imao sam veliku pauzu u klasičnoj muzici, dugu gotovo osam godina, pa se još uvijek vraćam u formu.

Radiosarajevo.ba: Predaješ i u osnovnoj muzičkoj školi, kako je raditi sa djecom?
Hrgić: Imam nekoliko učenika koji su izvrsni. Putujemo po inostranstvu i osvajamo nagrade. Nemam klince koji su roboti-takmičari, ali ako nastave ovako raditi i baviti se muzikom – garantujem da će biti upamćeni, ne samo kod nas – već i u regionu. Imam jednog dječaka koji svira srednjoškolski program, a četvrti je razred.

Radiosarajevo.ba: Je li bilo nekih nagrada i za tebe?
Hrgić: Jeste. Osvajao sam nagrade kao solista na gitari, u kamernoj muzici te kao pjevač.

Radiosarajevo.ba: U bližoj budućnosti, kojem se smjeru planiraš okrenuti? Sviranje ili prosvjeta?
Hrgić: Ja o tome već godinama razmišljam. Na području klasične muzike i rada u školi, planiram svoj pedagoški rad dovesti do nekog drugog nivoa – da imam učenike koji će se stvarno truditi i biti izvrsni gitaristi i muzičari, ali s druge strane, planiram da i ja sam koncertriram i izvodim djela i nadam se da ću uspjeti da oboje radim usporedo. Što se tiče svirki sa strane – i to je moj život. Ne bih mogao to tek tako da batalim. Volim to raditi.