Danijel Žontar: čokoladne novosti u Operi NPS

Mnogo je povoda za razgovor sa novoimenovanim rukovodiocem Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu. Danijel Žontar, mladi kompozitor i dirigent, najavio je inovacije koje su obradovale ne samo publiku, već i kompletan ansambl. Riječ je o novoj premijeri operete 'Vesela udovica', kao i uvođenju subotnjih matineja.

Operna publika u Sarajevu poznaje Danijela Žontara kao voditelja hora u uspješnim produkcijama opera Rajok, Bal pod maskama, Ježeva kuća i Karmen. Šira javnost upoznala ga je kao muzičkog direktora jedinstvenog događaja 'Sarajevska crvena linija'.

Premijera operete 'Vesela udovica' najavljena je za petak 15. februar u 19,30 u Narodnom pozorištu u Sarajevu, dok je prva repriza na repertoaru u subotu 16. februara.  Fotografije sa probe pogledajte u našoj fotogaleriji

Vokalni ansambl 'Art Vivo 'uz sopranisticu Aidu Čorbadžić i umjetnicu na harmonici Merimu Ključo, tada su izveli niz popularnih kompozicija s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina, obrađenih u hrabrom savremenom kompozicionom postupku Danijela Žontara. Kroz ovaj program do izražaja došlo ne samo Žontarovo iskustvo u vođenju muzičkih ansambala, već i njegov talenat i znanje koje je stekao studirajući kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi Anđelke Bego Šimunić. 

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba 

Žontar: Koliko sam u tom trenutku bio radostan što me je gospodin Haris Pašović pozvao u projekat, ne znajući puno o meni, dvoumio sam se da li bih mogao to uraditi. Činilo mi se to kao težak zadatak, prije svega u kompozicionom smislu, jer smo morali od pjesama koje su svima poznate uraditi nešto sasvim novo, a pri tom u publici izazvati posebnu emociju. Srećom, sada mogu reći da je to bio najznačajniji projekat koji sam uradio. Uživao sam u tom poslu, ali je bilo vrlo teško, svaki dan sam se borio sa emocijama jer i sam imam iskustvo rata i opsade. Znao sam kako će se osjećati ljudi koji budu tada došli na Crvenu liniju. Znao sam da najprije moram proživjeti sve to, kako bih potom stavio na papir svoje ideje, uvježbati ansambl i prenijeti to ljudima.

Radiosarajevo.ba: Tada ste ušli u kompozicioni postupak prilagođavanja popularne muzike tom posebnom događaju. Koliko popularna muzika, po vama, može biti plemenita?
Žontar: Popularna muzika je širok pojam, pogotovo u ovom smislu. Mi smo tada radili i sa nekim pjesmama Hanke Paldum. Htjeli smo da vidimo da li pjesme koje drastično odskaču od pojma klasične muzike mogu postati upravo to. Sudeći po rezultatu, mislim da smo uspjeli. Ja inače ne volim dijeliti muziku na žanrove, jer i u klasičnoj muzici je bilo svega.  Uzmimo za primjer operu – 350 godina stvaralaštva, a mi danas izvodimo samo tridesetak opernih kompozitora. A bilo ih je vjerovatno na stotine, bilo je tu svega i svačega. Znači da ne možemo govoriti da će samo klasična muzika ostati iza nas. Najbolji primjer za to je Sting, muzičar koji je prošao put od pop zvijezde do uspjeha na polju klasične muzike.

Radiosarajevo.ba: Sada, kada ste na rukovodećem mjestu u sarajevskoj Operi, koji su vaši prioriteti, a kakva je dugoročna vizija?
Žontar: Da budem iskren, najprije moram rješavati stvari koje su me zatekle, tako da za dugoročne vizije još nemam vremena. Međutim, ja ne bih ni prihvatio ovu poziciju da nemam jasan stav o tome šta bi Opera trebala biti u narednom periodu. Ne želim davati velika obećanja, a da poslije moramo odustati od toga. Ono sa čime sam se susreo bile su pripreme za operetu. Odustali smo od naslova koji je trebao biti postavljen (Mala Florami, op. aut) i pristupili Veseloj udovici Franza Lehara, jer sam smatrao da se u toj predstavi mogu realizirati svi naši solisti mlađe generacije.

Unazad godinu ili dvije mi imamo smjenu generacija. Dolaze svršeni studenti koji su završili akademije u Sarajevu, Istočnom Sarajevu ili Zagrebu, tako da se stvara izuzetna generacija mladih solista. U Veseloj udovici neki od njih će po prvi put nastupiti.

Iz sličnog razloga sam predložio i projekat Subotnje matineje kao mogućost da se mladi solisti pokažu publici u jednom drugačijem kontekstu, na opušteniji način. Moja je želja da u sve projekte uključujem  kompletan ansambl, dakle, nećemo birati one naslove za koje moramo dovoditi pet-šest solista sa strane. Naravno trebaju nam i gostovanja, publika to voli, ali više pažnje ćemo posvećivati onome što imamo.

Dvije premijere godišnje

Radiosarajevo.ba:  Šta u stvari sarajevsku publiku dovodi u Operu, naslovi predstava ili imena solista?
Žontar: Prije svega kvalitetan naslov. Ljudi će doći na one opere za koje su ranije čuli. Mada i tu treba tražiti sredinu i zadavati kriterije, ali prvenstveno imati u vidu da smo mi ovdje zbog publike. Naravno, i zvučna imena solista mogu dovesti publiku, kao i dobar autorski tim, dobra režija. Do sada smo uglavnom imali klasične režije, ali mislim da je i tu potrebno tražiti balans i uvoditi inovacije. Današnja mlađa populacija voli suvremeniji pristup.

Na žalost, mi godišnje sebi možemo priuštiti samo dvije premijere, a mjesečno dvije repertoarske predstve. To je jako malo prostora u kojem možemo prikazati sve ono što hoćemo i tu treba, manje-više, ići na sigurno.

Zato smo se odlučili za 'Veselu udovicu'. Ona je na daskama Narodnog pozorišta izvedena 2000. godine u režiji Krunoslava Cigoja, koji je angažiran i ovaj put. Znao sam da je predstava bila izuzetno uspješna, no nije bila dovoljno izigrana. Takođe, znao sam da će kompletan ansambl dobiti svoje mjesto u predstavi. Nisam htio da radimo klasičnu obnovu naslova, već da uvedemo neke izmjene. Tu je nova scenografija Marijele Hašimbegović, kostimi Vanje Popović. Svi smo uvjereni da će ovo biti dobra predstava.

Radiosarajevo.ba: Hoće li publika ponovo imati priliku da vidi 'Karmen', operu za koju se do sada uvijek tražila karta više.
Žontar: Usuđujem se reći da je 'Karmen' naša najuspješnija poslijeratna predstava. To je jedna velika produkcija i bio bih presretan da je možemo svaki mjesec staviti na repertoar. Ali tu do izražaja dolazi problem kada u operi imate gostujuće soliste. U 'Karmen' pjevaju dvoje pjevača koji spadaju u evropski vrh, njihovi rasporedi su pretrpani, a ne možete ih ničim obavezati da dođu u Sarajevo. Iz tih razloga do sada smo odigrali samo četiri ili pet uprizorenja. Nadam se da ćemo na proljeće imati još dva – jedno u Sarajevu a drugo u Mostaru.

Radiosarajevo.ba: Cijela vaša karijera je, zapravo, obilježena radom sa vokalnim ansamblima. Šta mislite, zašto u našoj zemlji nema jake tradicije horskog pjevanja?
Žontar: Znam da je prije rata horsko pjevanje bilo raširenije, bilo je kulturno-umjetničkih društava i amaterskih horova, festivala i trakmičenja. Danas toga nema, ljudi su izgubili motivaciju. Moramo se uvijek vraćati na sami početak, od roditelja i toga da li usađuju u svoje dijete ljubav prema muzici i umjetnosti, preko školskog sistema. Ako pogledamo ovih nekoliko horova i ansambala koji djeluju u Sarajevu, vidjet ćemo da u njima pjevaju mahom isti ljudi. Ansambl Art Vivo nije imao poseban razlog okupljanja. Željeli smo da svoje slobodno vrijeme provedemo pjevajući, i to ne samo u okviru svakodnevnih obaveza u horu Opere, nego i izvan toga, složiti razlnolik repertoar i zadovoljni smo. Razmišljamo o uvođenju inovacija koje su trenutno u svijetu aktuelne, a uskoro ćemo uraditi i nešto za djecu.

Radiosarajevo: Jedan od najvećih problema s kojima se suočava sarajevska Opera je objektivna nemogućnost čestog nastupanja, s obzirom na to da ova institucija ne raspolaže svojim orkestrom, već mora 'posuđivati' usluge Sarajevske filharmonije. Ovom problemu pokušavate doskočiti novim programom u kojem će solisti nastupati uz klavirsku pratnju.
Žontar: Nije to naš izum, to rade i druge operne kuće, a riječ je o koncertima u nešto opuštenijoj atmosferi, za slušatelje koji muzički užitak povezuju sa neobaveznim druženjem. To su jednosatni recitali jednog ili dvoje solista u subotnje prijepodne. Program je nazvan 'Glas, klavir i čokolada', s obzirom da će prijatelj projekta, bh. manufaktura čokoladnih proizvoda Mak Zara u pauzi služiti posjetitelje svojim slasticama. Iako je koncept opušten, sadržaj će biti zahtjevan, a naši solisti će u to uložiti mnogo truda. U planu je i Wagner, s obzirom da je ovo godina u kojoj obilježavamo 200 godina njegovog rođenja. I naravno, Mozart, kojeg nemamo tako često priliku čuti u sarajevskoj Operi. Od 20 aprila jednom mjesečno imat ćemo ovakve koncerte. Ne moram ni reći koliko su solisti dobro prihvatili ovu ideju, s obzirom da nemaju često priliku da nastupaju. Oni bi pjevali svaki dan da mogu, a usljed limitiranosti opere i nepostojanja orkestra, uskraćeni su za to.

Radiosarajevo: Ono što publiku veoma zanima je kada će Opera dobiti svoj orkestar?
Žontar: Ma to bi bilo divno... ali nažalost, taj dan nije tako blizu, s obzirom na to da bi to značilo upošljavanje najmanje 30 ljudi. Imamo izuzetnu saradnju sa Sarajevskom filharmonijom i njihovom direktoricom, gospođom Gulamović. Ali oni imaju i druge obaveze, tako da se naša saradnja može realizirati kroz dvije predstave mjesečno, što je nama jako malo. Sjećamo se vremena  kada je Opera imala svoj veoma dobar orkestar, a tada je znalo biti i desetak predstava mjesečno. I naravno, kada imate toliko opera na repertoaru, onda tu možete imati i one manje popularne, eksperimentirati sa programom... Ovako, ukoliko 'izgubite' jednu premijeru u smislu publike, kao da ste izgubili pola godine rada.