Čuvarica sefardske tradicije i naslijeđa: Dan kada nas je napustila Flory Jagoda

0
Radiosarajevo.ba
Čuvarica sefardske tradicije i naslijeđa: Dan kada nas je napustila Flory Jagoda
Arhiv / Flory Jagoda

29. januar 2021. godine je dan kada je u 97. godini, preminula Flory Jagoda. 

Sefardkinja, Bosanka i Hercegovka, Amerikanka i žena koja je Sarajevo nosila u duši.

Flory Jagoda, pravog imena Flora Papo, po majci Altarac, rođena je 1923. godine u Sarajevu, nakon čega se sa majčinom porodicom odselila u Vlasenicu.

Kyrgios bijesan nakon kontroverzne odluke krovne agencije: Ovo je tužan dan, u tenisu nema poštenja

Kyrgios bijesan nakon kontroverzne odluke krovne agencije: Ovo je tužan dan, u tenisu nema poštenja

Nakon nacističke okupacije Kraljevine Jugoslavije, roditelji je sa lažnim dokumentima šalju u Dalmaciju. Na svoje putovanje, od svega, ponijela je harmoniku koja joj je spasila život tako što je ona svirala, a zbog toga joj niko nije tražio dokumente. 

Nakon kapitulacije Italije brodom se prebacila u Bari koji je bio pod kontrolom Britanaca. Tu je upoznala svog supruga - američkog vojnika pod imenom Harry Jagoda. Sa njim se odselila u Ameriku i postala Flory Jagoda. 

Flory Jagoda nije bila obična kantautorica. Ona je svojim romansama čuvala i podsjećala na sefardsku tradiciju i mahale koje su odisale ljepotom komšijskih odnosa kao što njena pjesma "Klaro del dia" govori.

"Pijetlovi počinju da pjevaju, vrijeme je za ustajanje, da ne čekamo svijetlost dana, na noge sretni drugovi. Poslije Havdale, na šadrvan, Da plešemo i pjevamo sa djevojkama, a ujutro, na svjetlu dana, naši se drugovi raziđu"

Romanse koje je izvodila su historija, tradicija i sjećanje Sefarda na Španiju, na domove, porodice i ulice koje su ostavili da bi došli u Sarajevo o kojem su pjevali, ljubeći novi grad. 

 Flory Jagoda
Arhiv: Flory Jagoda

Jedan od takvih albuma Flory Jagode je i "Cantigas de mi nonna" (Pjesme moje bake, bosanski) koji su usmena tradicija sefardskih romansi koje je Flory Jagoda izvodila kao što je "Durme, durme".

"Spavaj, spavaj majčino malo, bez brige i tuge. Slušaj radosti moja riječi svoje majke..."

Nakon objavljivanja drugog albuma, Memories of Sarajevo (Sjećanja na Sarajevo), objavila je i album koji se zvao "Baka pjeva", odnosno La nonna kanta, koji je posvetila svojim unucima. Njen posljednji album, "Arvoliko: Malo drvo" bio je posljednji koji će Flory Jagoda objaviti. 

"Flory, njena majka Rosa i još jedan rođak bili su jedini članovi proširene porodice Altarac u Vlasenici koji su preživjeli ono što je Flory nazvala 'ludilom Drugog svjetskog rata'.

I dok je Flory znala da je porodica ubijena tokom rata, detalji nisu bili jasni sve dok ona i njen suprug Harry nisu otputovali u selo kasnih 1970-ih. Tamo su ispred sela sreli seljaka koji im je pokazao mjesto gdje je porodica ubijena, u jaruzi gdje je malo drvo (arvoliko) stajalo kao tihi stražar. Flory je komponovala ovu srceparajuću pjesmicu i uključila je na album 'Arvoliko', koji je, kao što je gore navedeno, bio nešto kao odmak od slavljeničkog raspoloženja njenih ranijih albuma.

 Flory Jagoda
Arhiv: Flory Jagoda

Originalnom snimku iz 2005. godina dodali smo neke dodatne harmonije. Otkriven je mali kamen u znak sjećanja na ovu tragediju. Arvoliko i dalje stoji, ali nije više tako malo drvo", piše Trio Sefardi, sefardska grupa iz Virginie, USA. 

Kada je opsada Sarajeva počela, profesor na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, doktor Isak Papo, jedan od predsjednika Jevrejske opštine u Sarajevu koji je njegovao tradiciju Sefarda, preselio se u Zagreb početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Pod dojmom opsade i razaranja Sarajeva koju nije tiho posmatrao, napisao je pjesmu "Saray de oro" (Sarajevo od zlata, bosanski), koji je Flory Jagoda prepjevala.

"Prestravljen, gledam televiziju, moje zlatno Sarajevo se uništava. Nikad nisam mislio da će to biti istina, toliko nečovječnosti i strašne okrutnosti. Šta rade njeni građani, nekada su bili prijatelji i dobre komšije?", pjevala je Jagoda na stihove dr. Pape, o Sarajevu koje je uvijek nosila sa sobom i rado se vraćala u njega.

Flory Jagoda je svijet napustila tiho, uz porodicu i prijatelje, ali njeno naslijeđe, te bogata historija sefardskih romansi živjet će kao podsjetnik na sve one kojih više nema, na jedno vrijeme koje je bilo u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. 

Neka nas na njih podsjeti zvuk gitare Flory Jagode kao glas sefardske duše i romanse koja liječi svojim riječima i muzikom. 

"Majko moja, ako umrem, ne želim kantore, već dvanaest mladića koji hodaju ispred mog kovčega, 
halva i šećer, majko, ako umrem, neka me nose okolo, pa će vidjeti da sam mlada djevojka, a onda će plakati..."

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Komentari

Prikaži komentare (0)

/ Povezano

/ Najnovije