Božena Jelušić: Građani CG su tražili promjene, nećemo ih prevariti!

Iako su parlamentarni izbori u Crnoj Gori održani u nedjelju u prvi plan izbacili Dritana Abazovića, lidera građanskog pokreta URA (lista "Crno na bijelo"), koji je pred crnogorskom, regionalnom, ali i širom javnošću percipiran kao apsolutni "čovjek odluke" o budućem političkom kursu susjedne zemlje, u Skupštinu Crne Gore s njegove liste ulaze još tri osobe.

To su Božena Jelušić, Srđan Pavićević i Miloš Konatar.

Piše: Faruk Vele

Božena Jelušić (64), profesorica književnosti i književna kritičarka iz Budve, u svojoj biografiji navodi da je od devedesetih "borac za moderno, evropsko i građansko crnogorsko društvo". Njezino ime nalazi se među osnivačima Abazovićeve stranke, predsjednica je budvanskog odbora URA i odbornica URA u Skupštini Opštine Budva.

Bliska saradnica Dritana Abazovića u intervjuu za Radiosarajevo.ba, kroz kojeg nastojimo sagledati širu sliku dešavanja u Crnoj Gori, odgovara na neugodna pitanja koja se u uzavreloj političkoj sceni postavljaju pred aktuelnu opoziciju i vjerovatnu buduću vlast u Podgorici.

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na odjeke pobjede opozicije u Crnoj Gori? Vaša stranka je, praktično, postala stranka odluke?

Jelušić: Jeste, URA je postala stranka odluke, i to je najteža pozicija koja se u ovom trenutku može imati. Istovremeno, to je pozicija koju smo očekivali i nismo se iznenadili zbog toga. Naša odluka je od početka bila da u Crnoj Gori nastaju primjene, bez obzira na teškoće te situacije u kojoj smo se našali i na činjenicu da u jednom hiper polarizovanom društvu vi teško da za jednu polovinu tih polarizovanih ljudi ne budete neka vrsta problema, ili izdajice i štagod. Međutim, rekli smo da će biti promjene, težimo promjenama i pri tome čvrsto ostajemo.

Potreba za lustracijom

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate napade na bošnjačku zajednicu, prije svega, u Pljevljima, tokom proslave pobjede opozicije, što je imalo velikog odjeka u regionalnoj javnosti?

Jelušić: Više je gradova koji su na bilo koji način ideološki da kažem targeti, ciljevi ovog svega što se događa. Znate šta, niko ne može sa izvjesnošću da nešto tvrdi, jer policija očigledno nije ponudila nikakve dokaze. Ono što je savršeno nedvosmisleno da tu imamo priču o dvije vrste krivaca.

Jedno jeste pothranjivanje straha od nekakvog rata, bosnizacije Crne Gore, a drugo je mogućnost da su na samom terenu pripadnici onih političkih grupacije koje su sebe gotovo deceniju i više doživljavale kao dijasporu u vlastitoj zemlji, prešle granicu i mjeru. To su stvari koje se lako pothranjuju. Međutim, to apsolutno nije većinsko raspoloženje Crne Gore, niti političkih lidera, sem onih kojima to ide direktno u korist.

Radiosarajevo.ba: Ali, pazite, kod ljudi je prisutan strah! Da li ćete poduzeti mjere da se prilike u zemlji stabiliziraju?

Jelušić: Naravno da je kod ljudi prisutan strah, jer sa ovim izborima je pokrenuta čitava lavina stereotipa. Oni su prosto naslijeđena priča iz devedesetih koje nikada nisu završene skoro u cijelom regionu. A kako ta priča devedesetih nije završena u Crnoj Gori?

Tako što se vlast deklarativno priznala ratne grijehove devedesetih i načelno priznala ono što cijeli svijet zna, a to je da je u Srebrenici izvršen genocid, ali ostalo se samo na verbalnim eksplikacijama.

U Crnoj Gori niko nije procesuiran. Ljudi koji su u tome učestvovali nisu lustrirani i nije im zabranjeno da se bave politikom. Ono što bi politike stranke koje nisu sa nama ideološki bliske sada mogle da urade, i bilo bi nam od velike koristi, jeste da same izađu i raskinu, na isti taj deklarativan način, sa naslijeđen devedesetih i zločinima koji su možda u njihovo ime činjenični.

Mi ne možemo ovdje govoriti o čistoti režima koji je verbalno priznao krivicu, ali je stvarno, u sudskoj praksi, i u društvenoj zbilji, nije sankcionisao, nije obilježio, nije učinio da se ona nikada više ne ponovi. Zbog toga danas i imamo jačanje Demokratskog fronta.

Radiosarajevo.ba: Kad smo već kod toga. Kada bi moglo doći do formiranja vlasti i kako će ona funkcionirati s obzirom na ovakvu heterogenost opozicije? Da li je na nivou URA-e definitivno donesena odluka da se ide u formiranje vlasti s opozicijom?

Jelušić: U okviru naše grupacije ide se od platforme koju ćemo da ponudimo. Tu platformu ćemo da ponudimo onima koji čine izbornu većinu građana Crne Gore, tim partijama sa kojima smo, barem nekima od njih, u izrazito velikom ideološkom raskolu.

Međutim, ja bih voljela da podsjetim još jednom da u samom parlamentu Crne Gore jedino ko nije poražen jeste ideja Crne Gore. Jer ako smo svi koji imamo upravo takav stav i nikad ne koketiramo sa nikakvom drugom i drugačijom ideologijom, onda je to većina.

Jedino poražena je jedna partija, i dalje najjača (DPS Mila Đukanovića, op.a.), ali ne može ona više da ima tu apsolutnu moć da 30 godina drži ovo društvo u jednoj svojoj petrifikovanoj formi.

Nećemo s Milom

Radiosarajevo.ba: Da li, što se tiče, URA-e postoji mogućnost saradnje sa DPS-om Mila Đukanovića?

Jelušić: Ukoliko onima koji čine izbornu većinu građana Crne Gore ostanu pri konceptu ekspertske vlade, ukoliko oni prihvate platformu koju će URA da ponudi, kao onu koja ima autorstvo nad tom ponudom crnogorskim građanima, da prevladamo podjele i ovu vrstu blokade koju imamo zbog petrifikovanog političkog ambijenta 30 godina, onda će prestati potreba o ideološkoj različitosti.

Jer ćemo se baviti sređivanjem prilika u zemlji i stvaranjem uslova za nove izbore za dvije godine ili već kako, koliko vremena to mogne opstati, a ima tako mnogo posla mimo ideologije koje treba u ovoj zemlji promptno da se završi.

Tako da smatramo da ne bi trebalo da svoje birače prevarimo ni na koji način, jer URA nije koketirala. Mi smo rekli da želimo promjene i rekli smo da ne želimo da formiramo vlast s onima koji su Crnu Goru 30 godina zapravo držali na podjelama.

Nismo, naravno, sretni što u redovima Demokratskog fronta u prvom redu postoje grupacije koje u najmanju ruku trebaju biti lustrirane jednako kao i DPS, ali se nadamo da će traj proces ići u svim pravcu.

Radiosarajevo.ba: Jeste li imali političke kontakte s predstavicima manjinskih zajednica, evo bošnjačke, albanske itd. Da li postoji mogućnost njihovog učešća u eventualnoj novoj vlasti?
Jelušić: Kod nas je postojala ogromna želja, ali nakon vrlo, vrlo dugog vremenskog perioda te manjinske stranke za sada vladjaući DPS drži u čvrstom zagrljaju.

Radiosarajevo.ba: Da li će URA dozvoliti zaokret Crne Gore na unutrašnjem i posebnom vanjskopolitičkom planu, te da bude doveden u pitanje, evroatlanski put zemlje, da se Crna Gora nasuprot Zapadu, približava Srbiji i Rusiji, ili čak da se ospore referendum o nezavisnosti Crne Gore, priznanje Kosova... Da li će se ići tim putem?

Jelušić: Znate što, ta tri politička narativa oblikuju političku zbilju Crne Gore. To je story talling koji je, očigledno, propagandistički. Prvo, da će doći Rusi koji ovdje nisu ni 1948. dolazili.

Drugo je da će se poništiti referendum za koji su sada i građani koji su ranije glasali protiv, i to ogromna većina.

Treće, izaći će se iz NATO-a, premda se meni prije par mjeseci moglo učiniti nevjerovatnim da će jedan od tzv. jastrebova, jedan od otvorenijih zagovornika određenih ideja u Demokratskom frontu, Milan Knežević, izjaviti da je NATO nesporna činjenica.

Prema tome, ta tri velika propagandistička storytellinga, ja mislim da treba uzimati s velikim ogradama i uvijek se prlikom slušanja tih priča zapitati ko od toga ima koristi. Samim tim znamo i ko je autor.

Crkva je pobijedila

Radiosarajevo.ba: Ali, kako objašnjavate argumente o ulozi Srpske pravoslavne crkve i Srbije u pogledu pomoći opozicije, ili makar dijelom opozicije?

Jelušić: Ja ću sada reći svoje mišljenje koje dijele vjerovatno mnoge moje kolege i saradnici. Jedan veliki izborni rezultat je ovdje napravila Crkva. Mi smo na terenu imali sljedeće. Mi smo imali institucionalnu prednost DPS-a koji je sve državne projekte plaćene zajedničkim novcem, predstavio kao svoje, koji je koristio moć, legislativu i infrastrukturu svega što ova država ima.

Na drugoj strani imali smo moć Crkve, da utiče na stavove i da ih oblikuje. Ja bih voljela da neko pokuša samo da shvati koliko je teško između takva dva giganta, takva dva džina, teško i nezahvalno jednoj istinskoj građanskoj partiji, kao što je građanski pokret URA, da se ujedine s idejom promjene i nekorištenja takvih sredstva radi kreiranja volje građana.

Radiosarajevo.ba: Uredu, ali koliko je vama kao građanskoj opciji sporna tendencija ka klerikalizaciji društva?

Jelušić: Znate što, u onome čime se mi kao pokret bavimo i načinom na koji ćemo da nastupimo, Crkva nema nikakve veze. Da li nam je teško što vidimo da Crkva oblikuje u jednom dijelu glasačkog tijela izbornu volju, jeste nam jednako teško kao što vidimo i ovu institucionalnu zloupotrebu. Kao što se u psihologiji mehanizam straha i agresije ojačavaju, tako i ovdje imamo sličan slučaj.

A, za to ojačavanje nisu odgovorne građanske partije, oni su dio društva koji pokušava da vrate stanje u stanje normalnosti. One normalnosti koje uživaju neke ovako zemlje koje nemaju naše regionalne muke. Nismo mi tu pri tome jedini i isključivi primjeri koje treba isticati. U regionu puno sličnih pojava ima, samo mi možda prolazimo, kao partija, kroz jednu od najtežih bitaka.