Blizanci Durmišević: Kamena priča

Blizanci Emir i Edin Durmišević su dva priznata mlada umjetnika iz Sarajeva. Emir je diplomirao na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, a Edin tek treba da diplomira grafiku na istoj akademiji. Edin je također jedan od pet ljudi iz BiH koji su završili prestižnu američkoj školi za animaciju --Animation Mentor. Obojica rade kao animatori u Prime Time produkciji.

Radiosarajevo.ba: Proslavili ste se sa animiranim filmom Kamena priča, o čemu se zapravo radi?
Emir Durmišević: Kamena priča je zapravo projekat iz 2009. godine, koji je finaliziran 2010. Premijera je bila na 17. SFF-u, a realiziran je uz podršku Federalnog ministarstva kulture i sporta, a u produkciji Prime Time. Do sada je prikazan na nekoliko svjetskih i lokalnih festivala.  Prikazan je na SFF-u, u Banjaluci, Parizu, Atini, New Yorku... On je zapravo tek na početku svog festivalskog prikazivanja, a više smo nego zadovoljni njegovim početnim uspjesima. Film je nastao u svrhu edukacije. Mi smo s njim prvi put došli u kontakt sa 3D animacijom i animiranim filmom uopće. Tako smo imali i priliku da nas uče neki značajni ljudi iz tog svijeta.

Trailer za Kamenu priču možete pogledati ovdje.

Radiosarajevo.ba: O čemu film govori i šta je koji od vas konkretno radio na njemu?
Emir:  Nas dvojica smo autori čitave priče. Priča je dosta starija, datira još iz 2004., a ima i taj simbolički prizvuk. U filmu se pojavljuju četiri lika: buba i dječak te zmaj i vitez. Film je zapravo alegorija, dječaj je zmaj, a buba vitez. Kada bih sumirao film u jednu rečenicu, rekao bih da je to borba slabih protiv jakih. Također, tu je i mala referenca na stećke, koji su prilično karakteristični za naše područje.

Edin Durmišević: Što se tiče samog angažmana na filmu – na ovim područjima je zlatno pravilo multitasking. Nas dvojica, pored toga što smo autori filma, bili smo i animatori, reditelji, art direktori, a zajedno sa ekipom koja nam je jako puno pomogla smo raspodijelili poslove. Emir je bio zadužen za 3D dijelove filma, budući da se radi o kombinaciji 2D-a i 3D-a, a ja sam bio zadužen za 2D i direkciju 3D-a. Ostalo – rendanje, story board, modeling, teksture, i sl., smo radili kako je ko bio slobodan.

Radiosarajevo.ba: Koliko film traje i koliko je put trebao od ideje do finalnog proizvoda?
Emir: Film traje pet minuta. Kada nekome na ovim prostorima kažeš da se baviš crtanim filmom, obično kažu „Ja, a koji ti je pravi posao?“. Međutim, to je nevjerovatno kompleksan posao gdje se mora predvidjeti više koraka unaprijed. Mi smo imali ideju, aplicirali smo je na konkurs Ministarstva kulture i sporta, a nakon odobrenja smo ušli u produkciju i pretprodukciju, gdje smo sve spremili za realizaciju. Produkcija je trajala godinu dana – za pet minuta filma.

Radiosarajevo.ba: Osim animacije, čime se još bavite?
Edin: Studiram grafiku na ALU, a što se tiče umjetnosti – to je teško definisati. Ako si crtač – baviš se bilo kojim vizuelnim medijem. Sada su aktuelni internet i video mediji, tako da je to u ekspanziji i čovjek mora biti updateovan. Bilo kakva vizualna igra, kombinacije i sl., to je jednostavno svijet u kojem mi živimo 24 sata dnevno. Apsolutno nemamo ograničenja radnog vremena – to kod nas ne postoji. Trenutno se bavimo ilustracijom, Emir se intenzivnije bavi stripom, čime sam se i ja ranije bavio, ali sam se trenutno više uhvatio animacije i izričito nje, također, bavimo se i konceptualnom umjetnošću.


Edinovi koncepti likova

Emir: Što se konkretno mene tiče, već je spomenuto da se intenzivno bavim stripom. Kad kažem intenzivno, mislim da je meni zadovoljstvo provesti izvjesno vrijeme radeći strip. Inače sam veliki fan historije te u svojim stripovima obrađujem tematiku alternativne historije, tj. prezentiram neke dosadne historijske događaje skandalozno drugačije i na šaljiv način. Zato se serijal tih mojih stripova i zove Druga strana historije. Pored toga bavim se i ilustracijom. Radili smo neke ilustracije i likovne obrade za udžbenike za osnovnu školu. To nam je u suštini i neka profesija, što se tiče srednjoškolskog obrazovanja. Ja sam diplomirao na grafici te sam sa svojim kolegama učestvovao na nekim izložbama, što u BiH, što u inostranstvu.


Druga strana historije

Radiosarajevo.ba: U tvojim stripovima očit je uticaj francusko-belgijske škole. Koliko je namjeran?
Emir:  Vrlo. Ja sam zaista veliki fan i uživam to čitati. Ne znam zaista nikoga od mojih prijatelja ko nije, bar u jednoj fazi svog života, intenzivno čitao Asterixa i sl. Međuti, kod Asterixa je tema prilično ograničena na određeni vremenski period, dok je kod mene bitno da je priča zanimljiva – nije bitno iz kojeg je perioda i dijela svijeta. Što se čitanja stripova tiče, dominira francuska škola, čega imam i kolekciju. Ipak, ni tu nemam neko specifično ograničenje. Ako mi neko preporuči neki strip, rado ću ga pročitati.

Radiosarajevo.ba: Edine, kako si došao do škole Animation Mentor i zašto baš ona?
Edin: To je američka dvogodišnja škola za animaciju i to specijalizirana za karakter-animaciju. Moj šef i ja smo došli do toga da je jedini način da podignemo kvalitet svega – da edukujemo ljude. Budući da u BiH nema karakter-animatora, tj. ako ih i ima – samouki su, mi smo sjeli i birali školu. Odabrali smo Animation Mentor, koja je inače treća u svijetu, što se kvaliteta obrazovanja tiče.  Što se samog školovanja tiče – jako je intenzivno i napeto. Nastava se odvijala putem video-linka, a predavanja su bila jednom ili dva puta sedmično. Jednom sedmično se predavao zadatak, koji je progresivno bivao sve teži i teži. Završni rad je po izboru. Može se raditi kratki film, ali i ne mora; može se predati i video prezentacija radova. Škola je strašna. Predaju trenutno najpoznatiji animatori na svijetu, ljudi koji su radili filmove poput Finding Nemo, Iron Giant, Incredibles, itd.

Radiosarajevo.ba: Znaš li da li je pohađao još neko iz BiH?
Edin: Prije mene su bila četiri momka iz Banja Luke, kod kojih sam i išao u posjetu, da čujem  njihova iskustva i oni su bili oduševljeni. Što se čitavog regiona tiče, odjek je sve veći jer je animacija počela uzimati maha. Što se Bosne tiče, trenutno je tu samo pet ljudi – uključujući i mene.

Radiosarajevo.ba: Vas dvojica uvijek radite zajedno?
Emir: Pa, do sada je tako bilo.
Edin: Obično je jedan pokretač, a onda traži razlog i smisao ovog drugog. Uvijek smo potpora jedan drugome.
Emir: Ako ništa, ako jedan omane – da mu drugi kaže „Ne“ (smijeh)... Srednju školu smo završili zajedno, čak i tokom studija na akademiji, gdje sam ja bio na nastavničkom odsjeku, a Edin na grafici – nismo bili toliko razdvojeni, budući da je tu 50-ak ljudi u generaciji. Nakon toga smo se „ponovo ujedinili“ na projektima i poslovnom planu. Tako planiramo i u budućnosti. Moram naglasiti i da sada radimo u istoj kancelariji, s tim da je Edin za bod nadređeniji meni i moram ga poslušati kad nešto kaže.