Benjamin Markin, Mostarac rođen u Gani: BiH je sada moja domovina i tu živim

Ništa čudno u tradicionalnoj Hercegovini ne bi bilo da gospodin Ben, kako su ga Mostarci i njegovi pacijenti od milja nazvali, nije tamnoputi liječnik iz mjesta Akim Swedru u Gani, piše Deutsche Welle.

No, to nije bio nikakav problem da zanimljivi stanovnik Mostara, nekadašnji student zagrebačkog medicinskog fakulteta u vremenu bivše Jugoslavije, a potom ljekar u Jajcu, bude jedan od najomiljenijih ljekara u Mostaru, ali i najugodnijih prolaznika koje šetnjom Mostarom želite sresti i srdačno popričati o zdravlju i vremenu.

No, unatoč boji svoje kože i svom dalekom podrijeklu, Ben kaže da nikada nije osjetio bilo kakvu diskriminaciju, a pogotovo ne rasnu.

"U Mostaru sam vodio Odjel hrurgije u Kliničkoj bolnici Mostar, čak sam bio izabran i za vijećnika u Općinskom vijeću, a ono što me je posebno iznenadilo je i povjerenje koje mi je dano kada sam imenovan veleposlanikom BiH u Japanu 1999. godine. Nikada nisam doživio bilo kakvo nepovjerenje ili uvredu jer sam crnac", kaže Ben.

On je danas u penziji i mirnim porodičnim životom živi u Mostaru sa dvojicom sinova, nevjestom i unucima, imenjakom 13-godišnjim Benjaminom i petogodišnjim Lorenom, dok treći sin živi s obitelji u Zagrebu. Jedino što mu smeta i, kako kaže, 'ide na živce' je što se sada cijelo vrijeme, od kada je u penzijii, mora boriti s bolešću.

Na pitanje nedostaje li mu daleka domovina Gana, Ben kaže:"Ovdje sam duže nego u svojoj domovini gdje sam se rodio. Da, nedostaje mi ali vrijeme čini svoje. Ovdje je moja porodica, sada je ovo moja domovina i ja sam Mostarac", zaključuje doktor Ben uz zarazni, dobroćudni osmijeh.

On pamti i prijeratni Mostar za kojeg kaže da je bio iznimno lijep i čist grad, pravi biser, ali pomalo je kritičan prema mladima i do danas se ne može načuditi zašto je BiH prožeta stalnim međunacionalnim prijeporima.

"Mladi su dosta nemarni i ljudi ne mare za svoje. Primjetio sam da se ljudi puno bolje ponašaju prema strancima nego prema svojim sugrađanima ili zemljacima. Ne znam zašto je to tako, ali trebaju prihvaćati i svoje kao i strance. Ne možemo jedni druge prekrižiti - što god želim za sebe, moram pružiti i drugima jer bez toga nema mira", zaključuje Mostarac iz Gane.

Ostatak teksta o tome kako se Bosanci i Hercegovci ophode prema strancima koji žive u njihovoj domovini, pročitajte na linku: Deutsche Welle: Zašto volimo strance, a zemljake baš i ne?