Belma Lizde Kurt: Gdje se izgubila ljudska kreativnost?

"Bez površne zabave i napretka moderne tehnologije". Ovaj moto moći ćete čuti od polaznika i inicijatora neobične radionice ručnih radova pod zajedničkim nazivom Workshophana. 

Ako ste spremni da sat-dva sedmično provedete družeći se na 'starinski' način, uz razgovor, tihu muziku sa starog radija, kafu, domaće kolače i ručni rad, onda je ovo mjesto za vas.

Ideju za ovakav vid druženja i kolektivnog bijega od užurbane svakodnevice realizirala je Belma Lizde Kurt, sarajevska glumica i dizajnerica. Kroz nekoliko mjeseci postojanja, ova je ideja stekla svoje sljedbenike koji u njoj redovno pronalaze svoju dozu 'sabura'. 

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, radiosarajevo.ba 

"U stvaranju Workshophane pokrenulo me nekoliko stvari odjednom. Prije svega činjenica da živimo u Sarajevu, jednom malom gradu u kojem  ljudi više nemaju vremena ni za šta i ni za koga. Vodimo jedan vrlo hektičan zivot i stalno žurimo. A stranci koji žive u Sarajevu su, za razliku od nas, smireni, imaju u sebi neki zen koji smo mo izgubili. Ljudi koji dolaze iz mnogo većih gradova nego što je Sarajevo imaju tu smirenost u ophođenju prema bilo kome, a mi, koji živimo u malom gradu, u kojem se, malte ne, sve može obaviti pješice, nemamo više taj mir. 

Tako sam počela razmišljati o nama kao žrtvama tranzicije. Upali smo u potrošačku groznicu bez ikakvih razloga. A pored toga, upali smo u jednu informatičku zbrku, gdje ljudi više ne komuniciraju jedni sa drugima, već komuniciraju sa svojim gadgeitma. Koliko smo puta vidjeli scenu da ljudi sjede u kafani i ne pričaju, već svako komunicira sa svojim mobitellm. Dešava nam se manjak osnovne ljudske komunikacije", kaže Belma.   

Belma Lizde Kurt kaže kako su je tri problema svakodnevice - manjak ljudske komunikacije, potrošački mentalitet, te stalna žurba, nagnali da počne razmišljati o stvaranju svojevrsne oaze u kojoj ćemo ponovo moći u nama probuditi ljudska bića. 

Jedna od ljudskih kvaliteta koja se u međuvremenu izgubila, smatra ona, je kreativnost, sposobnost da nešto napravimo svojim rukama: 

"Kada idemo na rođendanske zabave, bilo djeci ili odraslima, uvijek nešto napravimo svojim rukama. Za jedan takav poklon treba puno više vremena, potrebno se smiriti, skoncentrisati, osmisliti, pronaći materijal, razmišljati o osobi kojoj pravite poklon. Ovo je pogotovo dobro za djecu, oni su apsolutno oduševljeni spoznajom da od papira ili stare majice mogu stvoriti nešto novo. To im gradi samopouzdanje i razvija maštovitost. Najlakše je uzeti novac, otići u prodavnicu i kupiti poklon, ali ovo je korisnije i ljepše za svakoga.

Današnje vrijeme toliko je postalo 'instant' da čak i napraviti domaću supu podrazumijeva određenu kreativnost, smatra Belma, koja je inspiraciju za Workshophanu našla u sličnim projektima izvan granica BiH. 

Osim Belme koja polaznike uvodi u tajne vitraža, u Workshophani su angažirani Bato Smailhodžić kao voditelj likovne radionicu i obrade gline, Ilvana Abduzaimović, majstorica za pačvork, te Ela Bogučanin Brkić koja će svakoga rado naučiti kako se prave domaći kolači.  

"Nisam htjela da idem u klasične kurseve na koji ljudi dođu da bi savladali neku tehniku. Kod nas je u fokusu osnovna potreba čovjeka da bude kreativan i da kreativno provodi vrijeme sa drugim ljudima".

Kome je namijenjena Workshophana? Belma kaže kako joj je pri osmišljavanju koncepta na prvom mjestu bila porodica, no s vremenom, projektu se pridružuju i neporodični ljudi, te veliki broj mladih. 

Gdje pronaći slobodno vrijeme?

"Roditelji više nemaju vremena, vidimo ih kako svoju djecu vuku u igraonice koje se nalaze u trgovačkim centrima, koje su same po sebi nekreativne i smještene u zatvoren prostor. Djecu od malih nogu učimo potrošačkom poimanju života. Naši polaznici u startu su shvatili poentu. Dolaze nam majke sa kćerima koje se kroz ovo mogu intenzivnije posvetiti jedna drugoj. Tu su zaljubljeni parovi koji, umjesto na kafu u grad, svoju kafu popiju ovdje. Savršen primjer je jedna gospođa koja radi u velikoj banci. Kada ulazi u naš prostor vi vidite koliko je ona opterećena brojkama. Nakon kreativnog druženja s nama, to je jedna druga osoba. Štaviše, naši nam polaznici kažui da kod kuće ne mogu postići taj nivo opuštenosti." 

Više nemamo slobodnog vremena - jedan je od najčešćih protuargumenata za ovakve i slične koncepte druženja. Belma na to kaže:

"Vrijeme prolazi... ako sebi ne nađemo slobodno vrijeme, neće nam ga niko pokloniti. Televizija i površna zabava kradu slobodne vrijeme. Ukoliko ljudi zamijene dva sata gledanja u ekran sa isto toliko ručnog rada i druženja s drugim ljudima, osjećat će se bolje", uvjerena je naša sugovornica, ali i deseci polaznika kreativnih radionica kojima je workshophana promijenila svakodnevicu.