Holandska arhitektica Arna Mačkić: Skokovi sa Starog mosta spajaju Mostar

Tim povodom, razgovarali smo s Arnom Mačkić o ljubavi prema arhitekturi, gradu Mostaru, ali i simboličkim građevinama koje su nekada stvarane da traju cijelu vječnost.

Arna je rođena krajem osamdesetih godina u Čapljini. Kao petogodišnja djevojčica je tokom rata s roditeljima napustila Bosnu i Hercegovinu. 

"Kada smo stigli u Holandiju, bili smo smješteni u malom gradu blizu Haga, u velikoj zgradi sa 300 stanova. Tu su živjeli najviše imigranti iz Turske, Maroka, Surinama... Zgrada u kojoj smo živjeli nije bila simbol, bila je bez identiteta. Tu sam shvatila da se identitet koji imaš kao osoba uvijek mijenja, on je vezan za druge ljude", priča za portal Radiosarajevo.ba arhitektica Arna Mačkić.

Šest godina nakon rata, prvi put se vratila u BiH i sa porodicom posjetila Sarajevo i Mostar, odakle je dio njene porodice. Knjiga je stoga dosta fokusirana na ovaj bh. grad.

"Oni su mi pokazivali mjesta koja su im mnogo značila, gdje su imali sjećanja i priče, jer su gradili identitet u relaciji sa tim mjestima. Tada sam prvi put shvatila da arhitektura ima priču, da govori nešto o nama i našoj historiji, identitetu, kako se to može i promijeniti. Cilj mi je bio da saznam na koji način se arhitektura koristila u zadnjem ratu, zašto su neki objekti srušeni, a zašto drugi nisu? I otkrila sam da su najčešće rušeni oni objekti koji su imali neko historijsko značenje, poput Partizanskog groblja. Tako se rušio dio identiteta i kulture, a izgradnjom novih objekata, rađao novi identitet i nova kultura", pojašnjava naša sagovornica.

Mostar je u to vrijeme bio dosta porušen, ljudi su živjeli u oštećenim objektima, što je za Arnu bilo dosta šokantno.

"Bilo mi je šokantno vidjeti da je to postalo normalno. Primijetila sam i koliko su se stvari počele mijenjati u javnom prostoru, od imena ulica, spomenika koji su nosili neku političku ideju. To me je ljutilo jer nisam razumjela ko o tome odlučuje, koja se priča predstavlja, ko stoji iza nje, koje se priče ignoriraju. Mnogi nisu bili svjesni toga šta se dešava u javnom prostoru, kako se nameću neke političke ideje i da je arhitektura postala strašno važna jer može da spaja i razdvaja ljude", dodaje Mačkić.

U svojoj knjizi istraživala je i ulogu koju je arhitektura odigrala u prijelomnim trenucima turbulentne povijesti Balkana, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, kao i za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, od 1992. do 1995. godine.

"Sa fotografom sam putovala kroz Hrvatsku, BiH i Srbiju, gdje smo istraživali kako je arhitektura korištena poslije Drugog svjetskog rata da se izgradi kolektivni identitet. Postoji oko stotinu spomenika širom Jugoslavije koje je izgradio Josip Broz Tito, napravljenih futuristički, bez ikakvih nacionalističkih simbola. Spomenici su se koristili da ispričaju zajedničku priču, jer na kraju nisu bitne ni razlike ni religije, jer svi idemo zajedno u istu budućnost", kaže Mačkić.

Prva verzija knjige objavljena je u trideset primjeraka, jer Arna nije znala da li će ljudi biti zainteresirani za ovu temu i literaturu o arhitekturi. Nakon što je knjiga dobila dvije nagrade u Holandiji, pozvana je u Stockholm i Beirut da predstavi knjigu, koja je dobro primljena i u zapadnoj Europi, gdje se sada razmatra na koji način napraviti zajednički prostor, jer se mnogi plaše da će njihov identitet biti ugrožen zbog velikog broja izbjeglica i imigranata. 

Mačkić je suosnivačica je arhitektonskog studija L A Studio i Šefica Odsjeka za arhitektonski dizajn na Akademiji Gerrit Rietveld u Amsterdamu.

Kroz svoj dizajnerski, arhitektonski i spisateljski rad istražuje društvene fenomene poput traganja za identitetom, politike i kulture sjećanja, mehanizama društvenog uključivanja i isključivanja, izbjeglica...

"Nemamo tipične klijente, već pokušavamo analizirati probleme i teme koje su zanimljive, pretvaramo ih u projekte i pritom tražimo finansijske partnere. Nije to tipični aktivizam, ali želimo pokazati šta su tačno problemi u našem društvu i kako arhitektura može pomoći da se poboljša ta situacija. Na kraju knjige predlažem i ideju za javni prostor u Mostaru koji je baziran na zajedničkim ritualima i navikama. U Mostaru je to skakanje sa Starog mosta, te je prijedlog bio izgradnja skakačke škole u javnom prostoru gdje sva djeca mogu da uče skakati sa različitih visina", predlaže Mačkić.

Izdavačka kuća iz Švicarske ponudila se da finansira englesku verziju knjige Mortal Cities & Forgotten Monuments, koju je Guardian proglasio jednom od najboljih knjiga o arhitekturi u 2016. godini.

"Toliko me oduševilo što su ljudi bili zainteresirani, no mnogo više mi znači što je knjiga sada prevedena i na bosanski jezik. Za prevod i objavu knjige se pobrinulo Udruženje Akcija. Važno mi je da znam šta ljudi ovdje misle o knjizi", poručuje Mačkić.

Arna Mačkić je i dobitnica je nekoliko nagrada u oblasti dizajna i arhitekture. Najnovija od njih nedavno je dodijeljena holandska nagrada Jonge Maaskantprijs za 2017. godinu. Prema riječima žirija, Arna Mačkić je glas koji ujedinjuje, koji liječi rane prošlosti, a da pritom ne prikriva ožiljke.