Anja Zebić: Instagram je nepotreban kraj Photoshopa

Portal Radiosarajevo.ba, u saradnji s portalom Fotografija.ba, otvara ciklus intervjua s mladim fotografima i fotografkinjama iz Bosne i Hercegovine. Cilj nam je predstaviti široj javnosti neafirmirane i manje afirmirane fotografe, čiji radovi zaista vrijede, i od koji se može očekivati samo napredak i uspjesi.

Za početak, razgovaramo sa Anjom Zebić iz Mostara.

Otkad i zašto se baviš fotografijom? Je li to samo hobi ili profesionalni angažman?
Fotografijom se bavim od 2010. godine. Stvarno mije bio potreban neki hobi, a u obitelji je odavno prisutna ta „fotografska crta“: oba djeda bili su fotografi, pa sam se i ja odlučila okušati u tome. To mi je u neku ruku i hobi i profesionalni angažman: volim fotografirati za osobnu arhivu, ali isto tako trenutno radim kao fotograf za Palavra Press, potpisala sam ugovor sa Vogue Italia, a tu su i još neki drugi angažmani.

Imaš li uzore u svome radu? Cijeniš li naročito nekog fotografa?
Moji prvi uzori su oba djeda, uspjeli smo sačuvati mnogo njihovih fotografija koje mi svakodnevno služe kao inspiracija. A što se tiče poznatih profesionalnih fotografa izdvojila bih imena Sam Gellman i Lindsay Adler.

Šta je za tebe dobra fotografija?
Mislim da dobru fotografiju ne čini samo oštrina, dobar kadar, svjetlo... ima tu i ono nešto što se razlikuje od fotografa do fotografa, a to je način na koji on vidi to što fotografira. Svaki fotograf vidi ono nešto, neki razlog koji ga potakne da uopće pritisne okidač. Dakle tu spada emocija, događaj, mjesto... i jako je bitno znati to što bolje prenijeti. Smatram da nije važno imati profesionalni fotoaparat da bi se uhvatila dobra fotografija.

Šta bi željela fotografisati a do sada nisi mogla ili stigla?
Moja velika strast je fotografiranje gradova i njihove arhitekture i voljela bih da imam malo više vremena i novca da putujem i sve to zabilježim.

Jesi li se okušala u analognoj fotografiji?
Imam u kolekciji FED 3 i film je spreman, ali obzirom da ja živim u sredini u kojoj se jako malo ljudi bavi razvijanjem filmova i često se desi da, čak i ako se bave time, da nisu baš upućeni najbolje, tako da je sada to sve na čekanju.

Šta misliš o Instagramu? Uništava li bit fotografije kao umjetnosti?
Instagram je nepotreban kraj Photoshopa. Ljudi troše toliko novca na skupe fotoaparate i mobitele sa odličnim kamerama i onda fotografije provlače kroz nešto koji im smanjuje kvalitetu i dodaje nepotrebne efekte.

Kakva je naša domaća fotografska scena?
Tek kad sam se počela baviti fotografijom otkrila sam koliko fotografa ima u nas. Većina ih je jako talentirana i smatram da je naša država puna fotografa svjetske kvalitete. Mislim samo otvorite Fotografija.ba i malo pregledajte fotografije, ja sam na prvu ostala ugodno iznenađena i hvatala me trema da objavljujem svoje tada još uvijek početničke fotografije. I moram spomenuti da mi je jako drago što su ti ljudi spremni podijeliti svoje znanje sa drugim fotografima.

Koje/a ime/na domaće fotografske scene bi izdvojila?
Kad bih nabrajala sve, to bi bio stvarno dugačak popis. Neki od njih su: Ivan Kelava, Vedran Vidak, Irfan Redžović, Mirza Hasanefendić, Amer Kapetanović, Safet Hadžimusić, Vanja Lisac, Nađa Berberović, Nina Mašić, Maja Topčagić, Mateo Jurčić i još mnogi drugi...

Je li lakše fotografisati ljude ili životinje?
Po meni je ljude svakako lakše, ali ako se radi o nekoj modnoj fotografiji i slično tome gdje fotograf ima viziju kako bi to sve trebalo izgledati. Ako želiš uhvatiti ljude ili životinje u prolazu i njihovom svakodnevnom životu, svakako ćeš se načekati za onaj pravi trenutak.