Andrej Đerković: 88 ruža za druga Tita

U ponedjeljak 25.maja 2009. godine, u galerijskom prostoru Centra za Dramsku umjetnost u Skoplju, bit će postavljena instalacija sarajevskog umjetnika Andreja Ðerkovića “88 ruža za Druga Tita”. Koncept ove umjetničke instalacije je spoj dva različita perioda autorovog života, uslijed čega dolazi do sukoba značenja riječi RUŽA iz ta dva perioda.

Prvi je dio autorovog odrastanja uz ikonografiju Titovog rođendana, a drugi je ratni period u kojemu je riječ RUŽA u sarajevskom žargonu dobila svoje mjesto simbolizirajući otisak granate na asfaltu.

Instalacija je prvi put bila postavljena u Carskim Odajama Dioklecijanove Palače u Splitu 1999.godine, u sklopu multimedijalnog projekta “21. proljeće” splitskog umjetnika Petra Grimanija. Godinu dana poslije, postavljena je u Galeriji Knap u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. 2002.godine, izložena je u Galeriji Minimal u Ljubljani (u ovom prostoru su već izlagali eminentni umjetnici kao što su IRWIN, Sol Lewitt, Marko Peljhan i drugi), te 2007.godine u Knjižari Karver u Podgorici.

Ideja je da se instalacija postavi u određenom galerijskom prostoru u svakoj od bivših republika SFRJ, te da 2010.godine na petnaestogodišnjicu kraja rata u Bosni i Hercegovini, završi u Kući Cvijeća, u Beogradu, čime bi se zatvorio krug.



Rat ruža

Kad je umro Josip Broz Tito, u bivšoj državi, a posebno u BiH, zavladala je spontana moda da se njegovih 88 godina obilježi sadnjom isto toliko borova, omorika, breza, karanfila i, naravno, ruža - crvenih, kako kaže Izet Sarajlić, kao oktobar. Šta se u međuvremenu desilo sa tim šumarcima, ne znam, ali znamo da su u Sarajevu u vrijeme rata cvjetale neke druge ruže, potpomognute vrtlarima sa okolnih brda, koji su nam ih slali velikom brzinom i u ogromnim količinama, ali bez boje, koja je nanošena naknadno, poslije pogibije i ranjavanja njegovih stanovnika. I kakve tu sada ima veze umjetnost, koja, kako nam je poznato, ne može, ni kada hoće, biti tako strašna kao stvarnost? Pa može kad postoji jasna ideja, koncept, kako kaže autor izložbe Andrej Ðerković, koji je spojio dva različita perioda svoga života i - da parafraziram jedan događaj iz engleske povijesti - nazvao ga sukobom ruža. Umjetnik je poznatu ikonografiju sa obilježavanja Titovog rođendana, 88 ruža, preformulisao na način da je isto toliko onih sarajevskih sa asfalta umnožio kao fotografije i postavio ih na 88 čeličnih šipki zabodenih u dvije drvene palete između kojih je na podu napisano istim oblikom i veličinom slova kao na grobnici u Kući Cvijeća: JOSIP BROZ TITO1892-1980. Naravno, sve bi to ostalo na nivou ironične ili, u gorem slučaju, cinične dosjetke, da to, s jedne strane, nema pokriće u suvremenom povijesnom kontekstu, a s druge u likovnom postupku i odgovoru na pitanje - kako je nešto realizovano? S pokrićem.
Emir Dragulj (DANI, Sarajevo, juni 2000.)

Ova izložba sadrži provokaciju koja nas sve pojedinačno poziva da razmišljamo o odnosu prema ikonografiji, koju u ovom radu tretira Ðerković, iz svog ličnog, specifičnog i snažnog događaja. Svi imamo danas pravo da razmišljamo o nekim svojim emotivnim, kulturnim i drugim aspektima života onog koji nas vezuje za ikonografiju 25.maja i sjećanja, ili uopšte za ime, lik i djelo druga Tita.
Varja Ðukić (REPUBLIKA, Podgorica, maj 2007.)

radiosarajevo.ba